Ivanu Lovrinoviću, dekanu zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, uskoro istječe drugi mandat na toj funkciji pa bi do kraja svibnja fakultet trebao dobiti novo vodstvo. U izbornu utrku upustila su se dva kandidata: Darko Tipurić, profesor organizacije i menadžmenta, i Tihomir Vranešević, profesor marketinga. Procedura nalaže da kandidati unaprijed imenuju i četvoricu prodekana, pa je Tipurić odabrao profesore Velimira Sriću, Vladimira Čavraka, Božu Matića i Vlastu Bahovec. Na konkurentskoj listi nalaze se sadašnji dekan Ivan Lovrinović, Tonći Lazibat, Katarina Žager i Mladen Varga. Imenovano je i izborno vijeće od 50-ak članova koje bi na temelju prezentiranih programa dvojice kandidata uskoro trebalo odlučiti o tome tko će voditi fakultet u iduće dvije godine. U proceduralnom smislu, izbori protječu u redu, ali iza kulisa vodi se prilično borbena utrka. Vrlo intenzivne lobističke aktivnosti kulminirale su jednom (ne)zgodom koju, uz podsmijeh ili zgražanje, ovih dana prepričavaju na fakultetu i u krugovima bliskim toj instituciji jer “letjele su šake”. Na večeri priređenoj radi proslave napredovanja u više zvanje trojice profesora, među kojima i dekana Lovrinovića, fizički je napadnut Božo Matić, jedan od kandidata za prodekana. Napao ga predavač na Fakultetu, ujedno i predstavnik osiguravateljske kuće koja zaposlenicima fakulteta pruža usluge životnog osiguranja. Bojeći se da bi izborom liste koja ne jamči kontinuitet mogao izgubiti posao, iznervirani gost očito se nije mogao obuzdati. O tom događaju nerado se javno priča pa je i napadnuti profesor Matić bio je tek spreman reći. “Nije dobro da se takve stvari događaju i to nikome na fakultetu ne koristi. Taj eksces treba što prije zaboraviti”.
Možda taj eksces i ne bi bio vrijedan spomena da ne upućuje na nešto dublji problem. Osobni poslovni interesi na Ekonomskom fakultetu, primjećuju mnogi, uzeli su toliko maha da ozbiljno ugrožavaju rejting institucije čiji bi osnovni posao trebao biti pružanje kvalitetnog nastavnog i znastvenog programa. Fakultet se više okrenuo aplikativnim i komercijalnim projektima i iz perspekitve nekoliko promatrača (sugovornika koji žele ostati anonimni) formirala su se dva interesna bloka. Jedan predvodi sadašnji dekan Lovrinović i blizak je građevinskom i osiguraveljskom biznisu, a kao predstavnik druge grupe, koji se više bavi konzultantskim poslom, prepoznat je Tipurić. Oni su donedavno dobro surađivali, ali od trenutka kada je Lovrinović odlučio podržati Vraneševića, više ništa ne može biti isto. Jer, podrška dekana znači veliku prednost u smislu pridobivanja glasova metodama poput “odobravanja asistenata ili kompjutorske opreme”. Premda je u nedavnoj utrci za rektora Lovrinović javno predbacio sadašnjoj rektorici što je podržala jednog od kandidata, na vlastitom terenu tome ipak nije odolio. Njegov komentar nije bilo moguće dobiti, a Tipurić, čini se, to sportski podnosi. “Lobiranje je legitimna aktivnost i do je sve teklo legalno”, ističe on. Kada je riječ o “komercijalizaciji” fakulteta, kaže da ni u tome nema ništa neobično. “Ovo su profesori ekonomije i biznisa i u komercijalne projekte uključeno ih je preko 100. U našoj struci to je dobra stvar”, objašnjava Tipurić, ali dodaje kako se slaže s ocjenama da to ne može biti temeljna djelatnost fakulteta i zato će akcent njegova programa biti “na međunarodnoj suradnji s eminentnim fakultatima i znanstvenim institucijama, na znanstveno-istraživačkom radu i na podizanju akademske razine fakulteta”. Njegov protukandidat Vranešević ostao je nedostupan za iznošenje svog viđenja budućnosti fakulteta.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.da, što je neka oblast (kao u ovom slučaju ekonomija) na nižoj i srozanijoj razini to ima više pristojno plaćenih stručnjaka da filozofiraju o tome…
Kao bivšem studentu jasno mi je da se fakulteti izvana mijenjaju nikako, a iznutra se mijenjaju kao usporeni film. Šteta je samo da i Ek.fakultet premalo vrijedi a za što su odgovorni sami nastavnici. Nije slučajno da će možebittno na desetine profesora znanstveno ponuditi modele rješavanja ove svinjarrije od ekonomije u Hrvatskoj, a doslovno su nesposobni na čelu s Dekanom i upravom osuvremeniti rad svojeg Fakulteta i podignuti ga na razinu barem onoga u Grazu. Bogatiji slojevi studiraju vani, siromašni na Ek. fakultetu i drugima. Ne znam to kakvim “baznim ekonomskim istraživanjima” se trebaju baviti kada je u Hrvatskoj gospodarstvo na nuli.
Sve ovo je posljedica krnjeg sustava hrvatskog visokog obrazovanja, koje s jedne strane ne dopušta profesorima da od svoga primarnog rada, a to je naravno djelatnost na fakultetu, mogu pristojno živjeti, tj. imati plaće kakve bi sa svojom titulom i trebali, a i imali da se nalaze u većini drugih europskih zemalja. S druge im se pak strane, očito kako bi se kompenziralo njihovo financijsko nezadovoljstvo, dopušta da rade gotovo što god hoće.
Tako npr., profesori u većini EU zemalja snose teške posljedice ukoliko ih na kraju godine studenti ne ocijene dobro u anketi, a ugovore o radu potpisuju na određeno vrijeme. Naši pak profesori, a i asistenti (pogotovo sa katedre za financije na kojoj je i prof. Lovrinović), naravno uz iznimke, vrlo često ne dolaze na konzultacije uz uobičajenu obavjest na vratima da su privatno spriječeni (čitaj “zarađujem pa nemam vremena za vas”). Po meni najsmješniji primjeri spriječenosti se odvijaju u vrijeme neposredno prije praznika kada su, kao primjerice nekoliko dana uoči Uskrsa, gotovo svi profesori privatno spriječeni doći na konzultacije. Također se vrlo često objavljuju knjige to jest nastavni materijali sa hrpom grešaka (najsvježiji primjer je prijevod knjige Makroekonomija profesora Blancharda na hrvatski, koja je tako loše prevedena da studente doslovce navodi na krive zaključke) koje se potom studentima pretstavljaju kao obvezna literatura, očito samo zato da bi netko zaradio kada se isprave tri od hrpe grešaka pa dođe do novog izdanja. Ovakove primjere bi mogao nabrajati do u nedogled bez da se i dotaknem razine ljudskog odnosa prema studentima koja je također nezavidna, pa stoga i ne čudi što se sve događa na fakultetu. Jedino se nadam da će ovakvih tekstova koji govore o problemima EFZG-a biti još više u budućnost.
Kako je ovo vec drugi puta danas da ostavljem komentar na ovaj clanak, nadam se da ce ovog puta i proraditi.
Ekonomski fakultet u Zagrebu ostavlja dojam u javnosti da je to neko mocno poduzece kojem je interes profit, kao i svakom drugom, no to bi prvenstveno trebala biti visoko obrazovna institucija koja sluzi obrazovanju novog mladog kadra a takodjer i sa znanstvene strane da bude desna ruka kreiranju ekonomije u drzavi.
U Hrvatskoj je na snazi provodjenje Bolonjskog procesa koji bi izmedju ostaloga trebao olaksati studentima transfere medju fakultetima, bilo smestralno ili duze, no EFZG se odlucio onemoguciti studentima ostalih ekonomskih fakulteta u RH bas tu vrlo vrijednu ideju i umjesto prakse uvodjenja trajanja obrazovanja 3+2, uvodi 4+1. Ovime ne samo da uskracuje studentima prediplomskog stupnja mogucnost obrazovanja u Zagrebu nego i zatvara poslijediplomski studij.
Poznavatelji prilika na EFZG-u prepoznaju odmah ‘ekonomsku’ stranu te odluke koja ce se ipak dugorocno negativno odraziti na ovaj fakultet sto kratkovidno rukovodstvo istog ne zeli niti razmotriti. Na cijeli problem Ministarstvo je naravno zatvorilo oci. Cudno za ministra poznavatelja inozemne pozitivne prakse.
Tako nije nista neobicno da se vodi vrlo ‘borbena utrka za novog dekana’ za debelu lisnicu na dnu koje pucaju savovi. [smiley3]
Uključite se u raspravu