Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Društvene mreže koje otuđuju

Autor: Luka Rinčić
13. kolovoz 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Društvene mreže omogućavaju samopromociju, razmjenu ideja, stjecanje novih, pronalaženje starih prijatelja te pružaju osjećaj pripadanja nekoj zajednici, no skrivaju i opasnosti kojih korisnici nisu svjesni

Osim spomenutih prednosti, društvene mreže mogu imati značajnu ulogu u uključivanju u život zajednice ljudima koji imaju problema s kretanjem, u održavanju kontakta sa starim prijateljima nakon preseljenja ili u razmjeni iskustava i zamisli na znanstvenom i poslovnim planu. Također mogu pozitivno utjecati na javno mnijenje i političku, ekonomsku ili ekološku osviještenost. Hvale su vrijedne akcije kojima se preko MySpacea prikuplja pomoć i ukazuje pažnja na humanitarne probleme u Sudanu ili koje se provode na Facebooku kroz preporuke i promociju za pomoć hrvatskom turizmu.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Te se mreže koriste i kao mjesto dogovaranja masovnih okupljanja. Jednako tako, društvene se mreže, a pogotovo Twitter, postaju brz i pouzdan izvor informacija, ponekad čak i brži od konvencionalnih medija (primjer je vijest o Sanaderovoj ostavci). ‘Za ove mreže najkarakterističnije je korisničko generiranje sadržaja’, tumači medijski antropolog, docent za predmetno područje Medijskih studija, dr. sc. Hajrudin Hromadžić. ‘Suvremeni medijski korisnik Facebooka ili Twittera povezuje u sebi konzumenta i producenta medijskog sadržaja. Ono što sadržinskiodređuje ove modele jest gomilanje intimnih, privatnih informacija koje se stavljaju na uvid, te transparentnost u osobnoj komunikaciji. Svakako se radi o jednom transformiranom obliku društvenih interakcija i iz toga proizašlom tipu javnosti, kojima posreduje medijska tehnologija.’

Osim spomenutih prednosti, društvene mreže mogu imati značajnu ulogu u uključivanju u život zajednice ljudima koji imaju problema s kretanjem, u održavanju kontakta sa starim prijateljima nakon preseljenja ili u razmjeni iskustava i zamisli na znanstvenom i poslovnim planu. Također mogu pozitivno utjecati na javno mnijenje i političku, ekonomsku ili ekološku osviještenost. Hvale su vrijedne akcije kojima se preko MySpacea prikuplja pomoć i ukazuje pažnja na humanitarne probleme u Sudanu ili koje se provode na Facebooku kroz preporuke i promociju za pomoć hrvatskom turizmu.

Te se mreže koriste i kao mjesto dogovaranja masovnih okupljanja. Jednako tako, društvene se mreže, a pogotovo Twitter, postaju brz i pouzdan izvor informacija, ponekad čak i brži od konvencionalnih medija (primjer je vijest o Sanaderovoj ostavci). ‘Za ove mreže najkarakterističnije je korisničko generiranje sadržaja’, tumači medijski antropolog, docent za predmetno područje Medijskih studija, dr. sc. Hajrudin Hromadžić. ‘Suvremeni medijski korisnik Facebooka ili Twittera povezuje u sebi konzumenta i producenta medijskog sadržaja. Ono što sadržinskiodređuje ove modele jest gomilanje intimnih, privatnih informacija koje se stavljaju na uvid, te transparentnost u osobnoj komunikaciji. Svakako se radi o jednom transformiranom obliku društvenih interakcija i iz toga proizašlom tipu javnosti, kojima posreduje medijska tehnologija.’

Izabran prvi ‘web-predsjednik’
Kako društvene mreže koje ne naplaćuju članarinu žive od marketinga, sve više ga usavršavaju. Kontekstualno oglašavanje koje mreže provode na svojim stranicama podrazumijeva da prikazani oglasi bivaju sve više usmjereni na stvarne potrebe i navike korisnika tih mreža (što znači da zapravo možemo vidjeti i neki oglas za proizvod koji nam je zaista potreban, umjesto neprestano biti obasuti onima koji su nam naporni i dosadni). I političke stranke su prepoznale golemi potencijal interneta kao medija pa se tako dobar dio prošlogodišnje američke predsjedničke utrke vodio preko MySpacea, Facebooka ili Youtubea. Uostalom, golema vjera koju je Barack Obama uložio u ovaj medij (te se putem njega obratitio mlađoj biračkoj populaciji) donijela mu je nadimak prvog Internetskog predsjednika. Ipak je ovo vrijeme kad je i Vatikan otvorio svoje stranice na Internetu, a brojne kraljevske obitelji i državna tijela profile na društvenim mrežama. Računaju da će na ovaj način najlakše informirati javnost, a, opet, dobiti i povratne reakcije i prijedloge. Iz uglavnom političkih motiva, Burma, Butan, Sirija, Kina i Iran su barem jednom djelomično ili potpuno blokirali Facebook.Iz primjera, nažalost povezanog s Hrvatskom, nastao je još jedan potencijal društvenih mreža. Nakon prošlogodišnjeg nestanka Australke Britt Lapthorne u Dubrovniku, na Facebook je postavljena grupa preko koje su njezina rodbina i prijatelji molili da se jave svi koji išta znaju o cijelom slučaju. Grupa je okupila 18.000 članova i postala vijest u brojnim medijima, stvarajući pritisak da se slučaj što prije riješi. Iako nije imao sretan završetak, Brittin je slučaj postavio put za traženje drugih nestalih osoba na isti način. Ova grupa postoji i dalje kao memorijalna stranica, ali i mjesto borbe za promjenu zakonodavstva kako bi se olakšale potrage za nestalima.

Tamna strana društvenih mreža
No, ovim slučajem odlazimo i na crnu stranu društvenih mreža. Kako u svojoj studiji ‘Etički aspekti upotrebe online društvenih mreža’ ističu dr. sc. Mato Brautović i Goran Cvjetinović, novinari su preko Brittinog profila poduzeli niz nezakonitih i etički upitnih radnji-preuzeli su njezine slike bez ičijeg dopuštenja, pratili njezino kretanje po Europi, kontaktirali njezine prijatelje koje su našli preko profila i prikazali je u vjerojatno ne realnom svjetlu- sklonu alkoholu i promiskuitetu (na temelju slika s Facebooka, koje su obično ležernije kod većine korisnika).Kao i ostali sadržaji na njemu, niti društvene mreže nisu imune na brojne opasnosti vezane uz internet. Iako sve više rade na zaštiti sigurnosti svojih korisnika, i dalje su izložene različitim rizicima. Takve su mreže mjesto čestog djelovanja seksualnih prijestupnika i hakera. Brojni su poznati slučajevi otmica i silovanja maloljetnika nakon upoznavanja na mrežama, a samo je MySpace uklonio preko 90.000 registriranih seksualnih prijestupnika sa svojih stranica (koliko ih još ima pod lažnim imenom teško je pretpostaviti). Prethodnih godina, česti su bili i slučajevi virusa (najpoznatiji Koobface, koji šalje neželjene poruke vašim prijateljima i stavlja lažne linkove preko kojih drugi mogu doći do vaših lozinki i podataka), krađi identiteta, proganjanja i uznemiravanja. Govor mržnje i pozivanje na nasilje također nisu strana pojava na ovim mrežama (u Hrvatskoj postoje grupe usmjerene protiv homoseksualaca i Roma). Suprotno onome što mnogi misle, društvene mreže nisu mjesta slobode gdje se može raditi sve što se želi bez posljedica. Više je slučajeva izbacivanja s fakulteta i suspenzija studenata zbog poruka i komentara o profesorima koje su plasirali na mrežama, ili fotografija studenata s alkoholom. Mladić u SAD-u dobio je zatvorsku kaznu zbog toga što je policija vidjela njegovu sliku s oružjem na MySpaceu. Jednom je Facebook profil poslužio kao dokaz o karakteru prilikom suđenja. Sve su učestaliji slučajevi upotrebe društvenih mreža u pravnim i kriminalnim istragama. Zadnjih se godinu dana u Britaniji čak vodi žestoka rasprava o još intenzivnijoj kontroli tih mreža, zbog želje za kontrolom terorizma i organiziranog kriminala. Niti privatnost korisnika društvenih mreža nije besprijekorno zaštićena. U Politici privatnosti na Facebooku stoji: ‘Facebook može također prikupljati informacije o vama iz drugih izvora, kao što su novine, blogovi, službe instant poručivanja te od drugih korisnika Facebooka kroz operacije službe (npr. tagiranje slika) kako bi vam se pružile korisne informacije i osobniji doživljaj.

Također, i nakon što zatvorite svoj račun, vaši će podaci ostati još neograničeno vrijeme na serverima društvenih mreža. Ono pohvalno kontekstualno oglašavanje ima i negativnu stranu (klikom na link za neki oglas, ta firma može pratiti sve internet stranice koje posjećujete preko cookiesa- mada ovo nije problem samo društvenih mreža). Dakle, dobar dio mreža nema još najjasnije definiranu zaštitu privatnosti podataka prema trećim stranama. Usto, netko tko nije vješt u engleskom ili dovoljno informatički pismen neće biti u stanju iskoristiti sve mogućnosti zaštite koje mreže pružaju te će ostaviti dio osobnih podataka otvorenim javnosti. Kako je Facebook idejno osnovan kao fakultetska mreža, tako se brojna istraživanja provode na studentskoj populaciji. Većina istraživanja pokazuje kako studenti koji provode vrijeme na ‘fejsu’ imaju zamjetno lošije ocjene od onih koji to ne čine. Danas i nije rijetkost da je pristup takvim mrežama onemogućen na radnim mjestima i školama (iako zagovornici tvrde da one pomažu u otklanjanju usamljenosti i nostalgije studenata). Ipak, više zabrinjavaju upozorenja Instituta za mozak i kreativnost pri Sveučilištu u Južnoj Karolini, po kojima ovakve mreže razvijaju moralnu bezosjećajnost prema osobama u stvarnom životu. Zbog informacija kojima smo na njima zasipani, u stvarnom životu ne stignemo u potpunosti emotivno reagirati na osjećaje drugih ljudi. To se pogotovo odnosi na mlađe ljude čiji je mozak još u razvoju.

Googlanjem tražiti identitet
U čemu je tajna ovakvog uspjeha društvenih mreža i zašto se stalno povećava broj korisnika mreža među svim statističkim skupinama? Kako to da danas možemo pričati i o ovisnicima o Facebooku? Je li tu riječ o potrebi za pripadanjem i virtualnim postojanjem? ‘Simptomatična je danas već opće prihvaćena praksa ‘checkiranja’ identiteta osobe putem globalnih pretraživača poput Googlea, ono što Google ‘izbaci’ o nama, iscrtava naš javni društveni identitet, a ako te nema na Googleu, ne postojiš u smislu simboličkog identiteta’, ističe dr. sc. Hromadžić. Ili je, pak, jednostavno riječ o mogućnosti da uz relativno malu potrošnju vremena budemo naveliko prisutni u životu naših bližnjih (i daljnjih) te se pritom dobro zabavimo?Bilo kako bilo, ne postoje naznake da se aktivnosti na društvenim mrežama smanjuju. Štoviše, uz njihov sve veći značaj na područjima znanosti te njihovo pojavljivanje i na mobitelima, treba očekivati upravo suprotno. Iako i dalje postoji (opravdani) skepticizam, čini se da su društvene mreže samo korak dalje u razvoju međuljudske komunikacije, a slično ističe i naš sugovornik. ‘Bojazni o društvenom otuđenju do kojeg navodno dolazi u ovakvom tipu novomedijski posredovanih društvenih odnosa, već su uvriježeni i spadaju u širi kontekst negativno utopijskih teorija. Ti su strahovi tako karakteristični za ranu fazu korisničkih recepcija svakog novog medija. U 90-tim godinama prošlog stoljeća, dakle prvoj fazi komercijalnog razvoja interneta, takvog je skepticizma bilo podosta, ali bilo ga je i u vrijeme kada su klasični masovni mediji poput radija i televizije bili mladi mediji. Ukratko, međuljudski kontakti ostvareni uz posredovanje novomedijskih društvenih mreža nisu ni bolji ni lošiji od tradicionalnijih oblika socijalnih odnosa, imaju svoje specifičnosti i jednostavno su drugačiji.’

Virtualno me pomazi

Svaki pas ima svoj nick
Facebook je, prema riječima osnivača Marka Zuckerberga, zamišljen tako da se putem interneta povežu ljudi koji se već poznaju u stvarnom životu. Pet godina nakon ‘otvaranja’ facebooka, već postoji desetak stranica za povezivanje životinja! Dogbook-conecting dog lovers, catbook, dogzonline, dogster, unitedogs, neke su od stranica na kojima se mogu stvarati online virtualne zajednice pasa, pisati blogovi, raspravljati i rješavati životinjske probleme. Broj, najčešće vau-vau, korisnika nije zanemariv, primjerice na Dogsteru se može otvoriti profil za četveronožnog ljubimca, opskrbiti ga fotografijama i videima, te upoznati s sa ljubimcem nekog od 400 tisuća korisnika iz cijelog svijeta. Kako ljubitelji mačkica ne bi bili ljubomori, autori Dogstera pokrenuli su identičan servis za mace – Catster. Stranica Dogbook najlakše bi se mogla usporediti s domaćom Iskricom, jer u naslovu stoji ‘Connecting dog lovers’. Spomenuta stranica, po uzoru na life style portale, bira i psa mjeseca. Hrvatskim ljubiteljima životinja i virtualnog svijeta, najdraža je stranica Unitedogs, na kojoj se psećim profilima mogu slati i virtualni darovi (kosti, igračke, keksi.), ali i poslati pseća pošta. Jedna od autoru najzanimljvijih stvari na spomenutom servisu je i mogućnost ‘toplog maženja’, virtualnog naravno (klikom miša). Pitamo se rade li to oni koji se u stvarnom životu boje pasa, pa na ovaj način rješavaju svoje strahove? Najčitanije teme na ovom forumu su parfemi za pse, mokrenje u snu i je li vaš pas radoznao. Na ‘fejsovima’ za životinje svaka od njih može imati svoju detaljnu stranicu, od datuma, mjesta rođenja i najdraže hrane, do stila života!

Činjenice

650.000 Hrvata dnevno na ‘fejsu’
Društvene su se mreže razvile iz news grupa, foruma i chat appleta, a prvom takvom modernom mrežom mogli bi nazvati SixDegrees.com (1997.). Ipak, zahvaljujući razvoju tehnologije, širenju interneta i povećanju skladišnog prostora uslužnih servera, pravi procvat doživljavaju od 2002. godine, kada nastaju prve masovne mreže u današnjem smislu. Kolika im je popularnost, dovoljno će objasniti podaci za najveću od njih, Facebook- to je druga najposjećenija internet stranica u Hrvatskoj (s oko 650 000 aktivnih korisnika po čemu smo 14. u Europi) i četvrta u svijetu (s preko 200 milijuna korisnika). Društvene mreže mogu se podijeliti na generalne i specijalizirane (pa tako postoje mreže namijenjene putovanjima, roditeljstvu, sportu, glazbi, studentima, ekonomiji i sl.), a pristup većini njih je besplatan. Gotovo sve podržavaju mogućnost uređivanja svog profila, dodavanja prijatelja, postavljanja slika i video zapisa, komuniciranja u vidu blogova, foruma ili chata te organiziranja i pridruživanja raznim grupama.

Autor: Luka Rinčić
13. kolovoz 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close