Sve veći broj malih zajednica kojima manjka gotovine tiska vlastiti novac. Sama ideja tiskanja paralelnog novca potječe još iz doba Velike depresije, a trebala bi pomoći krajnjim potrošačima da “spoje kraj s krajem”, kao i lokalnim tvrtkama da prežive sve teže uvjete poslovanja.

Sam sustav je postavljen na slijedeći način: Poslovni subjekti i privatne osobe povezane u mrežu tiskaju valutu. Kupci je kupuju po diskontnoj cijeni – recimo za 95 centi za vrijednost jednog dolara – a zatim je potroše u dućanima koji primaju valutu, gdje za nju dobiju punu vrijednost. Tako radnici s niskim plaćama mogu platiti živežne namirnice, gorivo za automobile ili satove joge u valutama poput Detroit Cheersa, zatim Ithacom Hoursa u New Yorku ili Plentyjem u Sjevernoj Karolini. Ed Collom, sociolog sa Sveučilišta Southerng Maine, koji proučava novokovane lokalne valute, smatra da su njihovom upotrebom ljudi zapravo ohrabreni da troše u vlastitim zajednicama. Na taj način se recesijom ugroženi trgovci, koji na prvoj liniji stradavaju zbog pada kupovne moći, mogu barem održati na životu. “Želimo iskoristiti svaku mogućnost, a uvođenje paralelnog lokalnog novca pojačava snažnu poruku ljudima da ukoliko smanje ovisnost o uvjetima na širem tržištu i okrenu se u vlastito dvorište koje im je lakše dohvatljivo i sigurnije, povećavaju i sebi i poslovnoj okolini šansu za preživljavanje”, kaže Jackie Smith iz South Benda.