Paušal bi se u poreznom sustavu trebao koristiti kada se mora procijeniti zarada. U Hrvatskoj osobe koje vode poslovne knjige i moraju točno evidentirati sve primitke i izdatke imaju paušal. Nelogično – zar ne?

Paušal (njem.) znači iznos određen otprilike; prosječno; paušalist je porezni obveznik koji plaća porez ‘đuture’, bez pojedinačnog mjerenja.

Obrtnici i paušal

Paušalno određivanja iznosa socijalnih doprinosa imaju određene kategorije poreznih obveznika. Na primjeru obrtnika u Zakonu o doprinosima u članku 66. imamo definirano:

Mjesečne osnovice za obračun doprinosa umnožak su iznosa prosječne plaće i koeficijenata, i to:

1. koeficijenta 0,65 za osiguranika po osnovi obrta.

Iako na prvi pogled djeluje da se nešto poklanja obrtnicima istina je sasvim drugačija. Obrtnici se na ovaj način vezuju uz prosjek bruto plaće zaposlenika a čiji poslodavci plaćaju doprinose na plaću (bruto2). Ova razlika između bruto i bruto2 plaće traži smanjivanje osnovice a što se postiže korištenjem navedenog koeficijenta. Drugi je problem što prosječna plaća ne znači nužno da većina obrtnika ima dohodak koji je ekvivalent prosječnoj plaći radi dobro znanih statističkih metoda (srednja vrijednost, mod, median – više na linkovima na dnu teksta). Najveći dio obrtnika ima znatno manji dohodak od željenih prosjeka.

Kako je određen koeficijent od 0,65?

Netko iz Porezne uprave je vjerojatno predložio koeficijent 0,75 a netko iz Hrvatske obrtničke komore je dao prijedlog od 0,55 pa je napravljen kompromis uz iznos koeficijenta od 0,65. (Nije šala!).

Ostale kategorije i koeficijenti

Gore spomenuti članak zakona spominje i druge kategorije osiguranika. Za njih su drugačiji koeficijenti

koeficijenta 1,1 za osiguranika po osnovi slobodnog zanimanja i športaša
koeficijenta 0,55 za osiguranika po osnovi poljoprivrede i šumarstva
koeficijenta 0,65 za osiguranika po osnovi ostalih samostalnih djelatnosti.

Gore navedeno upućuje na nepotrebno kompliciranje i uvođenje nejednakosti po zanimanjima čak i kada osobe koje ih obavljaju imaju iste prihode. Navedene kategorije koje pokazuju svoje prihode i koje se dodatno oporezuju kroz porez na dohodak nalaze se u nepotrebno kreiranom modelu paušala. Dok s jedne strane to može odgovarati pojedincim koji značajno zarađuju, s druge strane stradaju oni koji nisu u stanju postizati željene – zakonom propisane – prosjeke. Rezultat se vidi i na Linićevoj listi poreznih dužnika.

Skrivanje podataka?

Ono što dodatno razočarava je informatička nepismenost u praćenju efikasnosti oporezivanja po ovakvom modelu paušala. Ukoliko od Porezne uprave zatražite prosjeke po gore navedenim kategorijama – nećete ih dobiti. Ne zato jer vam ih ne žele dati – nego zato jer ih ni oni nemaju sustavno obrađene. (Prosjek dohotka, porezi plaćeni, zaduženi, kamate, naplate kazni radi neplaćanja obveza itd kategorizirano po kategorijama osiguranika!)

Tužno je da je zakondavac donio zakon i ne prati njegove efekte. Nije dovoljno samo kopirati tuđe modele i pokriti se šeširom preko glave!

Korisni linkovi:

http://en.wikipedia.org/wiki/Median

http://tonimilun.com/predmeti/statistika/item/65-statistika-kolika-je-zaista-prosjecna-mjesecna-placa-u-hrvatskoj

http://tonimilun.com/zanimljivosti/item/80-zanimljivosti-sazetak-kolika-je-zaista-prosjecna-mjesecna-placa-u-hrvatskoj

http://pollitika.com/tisucu-rijeci-o-placama-mirovinama

Ostale članke autora možete pročitati ovdje.