Izrael je u podmorju ispred svoje obale otkrio milijarde barela nafte i milijarde kubika plina, ali dio te energije traže za sebe i susjedne države.

Nesigurna opskrba

Prošli mjesec Egipat je prestao isporučivati prirodni plin Izraelu pa je ta zemlja odjednom ostala bez čak 40 posto plina. Inače Izrael uvozi 70 posto plina i svu naftu koja mu je potrebna, a uvoz iz Egipta već je ranije bio vrlo nesiguran: plinovod Arish-Ashkelon, kojim je Egipat dopremao plin u Izrael, prošle je godine napadnut i oštećen čak 10 puta. Sve su to razlozi zbog kojih će Izrael morati što brže pokrenuti vađenje plina i nafte nedavno otkrivene u Sredozemnom moru ispred izraelske obale. Pred tom proizvodnjom ispriječili su se, međutim, susjedi s kojima je Izrael u sukobu.

Konzorcij američkih i izraelskih kompanija otkrio je 2009. godine 50 milja ispred izraelske obale plinsko polje Tamar, a godinu dana kasnije sličan konzorcij otkrio je i polje Leviathan, za koje je procijenjeno da sadrži 16 milijardi prostornih metara plina.

Levantski bazen

Američka agencija U.S. Geological Survey procijenila je 2010. da bi Levantski bazen ispred obala Sirije, Libanona, Izraela i Pojasa Gaze mogao sadržavati 1,7 milijardi barela iskoristive nafte (godišnja svjetska proizvodnja konvencionalne nafte je oko 27 mlrd bbl), 122 milijarde kubika plina i 5 milijardi barela plinskog kondenzata. Pokaže li se to točnim, Izrael bi zadovoljio sve svoje energetske potrebe za dugo vremena, a mogao bi postati i izvoznik plina. Ali, ta se polja vjerojatno protežu i u zonama ekonomskog interesa susjednih zemalja, čak i Cipra, koje se protive izraelskoj eksploataciji, a libanonski Hezbollah čak je zaprijetio napadima na izraelske platforme.

U takvim okolnostima multinacionalne kompanije neće htjeti riskirati milijarde dolara pa će Izraelu trebati puno diplomatske vještine da dohvati energetsko blago pred svojim pragom.

Autor: ST Invest, društvo s ograničenom odgovornošću za osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima