Nova pravila za fondove, ali bez radikalnih zahvata

Tržišta 30.3.2011. 22:00 Jadranka Dozan

Zbog recesije lani su uplaćeni doprinosi u drugi mirovinski stup bili niži nego u 2009., a i broj članova u fondovima sve sporije raste

Produžena gospodarska recesija u Hrvatskoj nije mimoišla ni mirovinske fondove. Manje novih članova, niže uplate doprinosa i pitanje opterećenja koje stvaraju njihovi troškovi najizraženiji su problemi koji su isplivali na površinu. Pritisak na štednju natjerao je državu, stručnjake i regulatora na propitivanje tzv. tranzicijskog troška, tj. učinaka mirovinske reforme za javne financije te ukupnih troškova postojećeg sustava, od raznih naknada do troškova Regosa. U Hrvatskoj su se polemike zasad ipak zadržale na namjeri da se troškovi sustava smanje. U skoroj izbornoj utrci možda ne treba isključiti mogućnost da neke političke opcije više nadahnuća nađu u primjeru Mađarske koja ukida tzv. drugi mirovinski stup (obvezne mirovinske fondove, OMF) negoli u činjenici da ga Velika Britanija i Češka 2012. uvode. No na takvu kartu teško će zaigrati iole veće stranke, a isto vrijedi i za obećanja povećanja izdvajanja u drugi stup, osim kao načelno opredjeljenje u srednjem roku. Zbog ionako velikih izazova fiskalnih prilagodbi potenciranih dužničkim krizama unutar eurozone vlasti vjerojatno još neko vrijeme neće biti spremne za dodatan proračunski ugriz na račun jačanja II. stupa.

Za početak ‘mini zahvat’
Zakonski okvir za obvezne mirovinske fondove ove će se godine redizajnirati, ali drugim zahvatima. Prvo, kroz manje ad hoc promjene pretežito tehničke naravi, a potom i dugoročno važnijim inovacijama u upravljanju imovinom s obzirom na rizičnost ulaganja i dob članova. Ministarstvu gospodarstva Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) već je uputila prijedlog “mini zahvata” vezanih uz utvrđivanje visine naknada za mirovinska društva i način Regosova rasporeda novih članova u fondove. Plan je da se regulatoru omogući da i unutar godine može prilagođavati visinu najveće naknade tržišnim uvjetima, dok bi nove osiguranike koji sami ne izaberu mirovinski fond Regos ubuduće raspoređivao prema ključu ‘svakom OMF-u jednak broj novih’ umjesto prema tržišnim udjelima pojedinih fondova. U istom paketu predviđa se i da u nadzornim odborima društava koje upravljaju obveznim fondovima ubuduće bude i predstavnik članova.Sredinom travnja na javnu bi raspravu trebao prijedlog izmjena zakona koji će Hanfa popratiti i opsežnom analizom mirovinskog sustava. Glavne su novosti vezane uz uvođenje tzv. potportfelja u upravljanju OMF-ovima. Njihova upravljačka društva s regulatorom su načelno usuglasila najvažnije postavke modela. Suština je u ‘razvrstavanju’ članova prema dobi (godinama do umirovljenja) i tome prilagođenom upravljanju rizicima i strukturi ulaganja. Osnovni je princip triju potportfelja - aktivnog, uravnoteženog i konzervativnog - da se za one koji tek ulaze u sustav i do mirovine imaju 40-ak godina veći dio ulaganja usmjeri u rizičniju imovinu s potencijalno većim prinosima, i obrnuto, u pretežito niskorizična ulaganja za one koji su blizu umirovljenju.

Niz tehničkih pojedinosti s tim u vezi još nije čvrsto definiran. Za javnu raspravu bit će prilike, a struktura portfelja prilagođavala bi se shodno novom modelu tijekom dvije-tri godine, počevši od 2012. Uz pretpostavku gospodarskog oporavka, tada bi i fondovi tzv. trećeg stupa (dobrovoljne mirovinske štednje) mogli računati na znatnije efekte Vladine odluke da poslodavcima napokon te uplate postanu porezno priznati rashod. Dotad bi se pak trebao riješiti problem članova II. stupa koji su u nj ušli dobrovoljno i pri umirovljenju su ostali zakinuti za (proporcionalno) pravo na dodatak na mirovine koje je država regulirala osiguranicima iz prvog stupa. Također, gospodarski oporavak bi morao donijeti i preokret lanjskog negativnog trenda broja novih članova i uplata u obvezne fondove. Prosječni mjesečni neto doprinosi u četiri OMF-a u 2010. iznosili su 378 milijuna kuna ili 0,9 posto manje nego prethodne godine. Realno smanjenje je nešto veće jer je broj članova fondova porastao. Četvorka je 2010. godinu zaključila s 1.561.454 člana ili 40-ak tisuća njih više nego godinu prije. Prirast broja članova prijašnjih je godina bio veći dijelom zbog većeg broja novih osiguranika a dijelom zbog manje izlazaka i/li prestanaka članstva. Lani je tako u OMF-ovima bilo blizu 5000 manje novih članova nego 2009. a istodobno je članstvo prestalo za oko 2400 osoba više.

Rekapitulacija prikupljenog
Ukupno, štednja u domaćim mirovinskim fondovima na kraju 2010. dosegnula je 38 milijardi kuna ili 7,5 milijardi više od neto imovine svih obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova godinu prije. Glavnina te mirovinske štednje je, dakako, u obveznim fondovima u koje se nepunih devet godina skreće četvrtina mirovinskih doprinosa u iznosu 5 posto bruto plaće. Neto imovina četiriju OMF-ova premašila je 36,3 milijarde i od dosad uplaćenih neto doprinosa veća je za pet milijardi. U odnosu pak na kraj 2009. imovina im je porasla sedam milijardi, s tim da su im priljevi od doprinosa lani donijeli 4,54 milijarde kuna.

Strategije

Prije 10 godina autoceste su bile ‘in’, a sad je energetika
Što će u sljedećem desetljeću biti motor hrvatskoga gospodarskog rasta? Ideje i ljudi, a ne kapital. Kapital će se uvijek naći, kao što bi se našao i u prošlom desetljeću kad je bilo ideja. Gradnja autoceste je najbolji primjer. Da ih nismo mogli financirati deficitom, financirali bismo ih drukčije. Koncesijama, na primjer. Koncesionar je mogao, recimo, prikupljati dio kapitala na tržištu emisijom obveznica. Mirovinski fondovi su mogli kupovati te obveznice. Sve je to tehnika, bitna je ideja, bitne su autoceste. Problem je s idejama da ih se ne kopira lako. Što će biti autoceste drugog desetljeća (nadam se da nitko ne misli u ovoj zemlji sagraditi još 1000 km autocesti)?
Pitanje je za izborne kandidate, ali usudit ću se sugerirati: energetika - termoelektrane i hidroelektrane. Mirovinski fondovi bit će spremni investirati u takve projekte. O modalitetima, tehnici i cijeni moramo razgovarati, ali postoji jasan interes. Uvjeren sam da se zakonska ograničenja ulaganja mogu prilagoditi potrebama ako se pokaže da su ona problem. Do sada su više bila alibi nego stvaran problem. Slično je i u privatnom svijetu s tom razlikom da ovdje treba biti riječi o puno većem broju manjih projekata. Barem u teoriji, to nije problem jer privatni sektor je inventivniji od javnog. To je sigurno točno, ali bit će da su u prošlom desetljeću imali kreativnu pauzu.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati

Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje!

Prijavi se ovdje!

Povratak na vrh