U sklopu projekta Poslovni uzlet, Poslovni dnevnik i Ministarstvo poduzetništva i obrta zajedno s partnerima otvorili su Q & A sekciju (pitanja i odgovori) koja ima za cilj okupiti stručnjake koji će malim i srednjim poduzetnicima davati odgovore na brojna pitanja koja ih koče u svakodnevnom poslovanju.

Svoje slučajeve i pitanja možete slati na adresu web@poslovni.hr uz naznaku 'Poslovni uzlet – pitanje' te navedite ime i prezime stručnjaka ili organizaciju kojoj je pitanje namijenjeno.

Stručnjaci koji će malim i srednjim poduzetnicima biti na raspolaganju partneri su u Poslovnom uzletu, ali i stručnjaci koji su odlučili podržati poduzetnike kroz savjetovanje i odgovaranje na pitanja. Odgovore na pitanja objavljivat ćemo u specijalu 'Pitanja i odgovori'.

Odgovor na sljedeće pitanje koje je stiglo na e-mail adresu poslovnog uzleta dao je Andrija Garofulić, ovlašteni računovođa te Direktor odjela savjetovanja u Mazars Cinotti društvima.

Pitanje:

Zanima me jedna informacija, ako biste bili ljubazni odgovoriti mi, bio bih Vam vrlo zahvalan. Naime radi se o posredovanju prilikom kupovine odjeće iz inozemstva putem interneta, problem je što 90 % prodavača koji šalju proizvode te koji uđu u RH iz inozemstva ima značaj kao poklon (gift), bez obzira jesam li ih tražio da mi pošalju račun ili ne. Problem nastaje kada ja kao trgovačko društvo  (J.d.o.o.) moram dokazati ulazni račun, a nisam u mogućnosti zato što proizvod glasi kao poklon.  Nastavno tome, zanima me postoji li mogućnost da ikako drugačije opravdam taj proizvod i dokažem da je uistinu kupljen od strane inozemnih dobavljača, te da poslujem samo kao posrednik u trgovini i dali je sam izvod iz tvrtke vjerodostojan dokument?

Odgovor: 

Kako razumijemo, zanima Vas kako je moguće djelovati kao posrednik u trgovini, te koje uvjete treba ispuniti za takvu aktivnost. Dodatno, zanima Vas kako evidentirati robu za koju niste dobili račun, a kupljena je putem interneta.

 Na prvo pitanje, potrebno je napomenuti da društvo za početak treba biti registrirano za djelatnost posredovanje u nadležnom sudskom registru, te dodatno voditi posrednički dnevnik (obveza propisana Zakonom o obveznim odnosima). Posrednički dnevnik je u suštini knjiga u koju posrednik upisuje obavljena posredovanja.

 S poreznog aspekta, bitno je naglasiti da posrednik djeluje u tuđe ime i za tuđi račun, te da čim djeluje u svoje ime više nije u ulozi posrednika. Da li društvo djeluje u svoje ili tuđe ime se u pravilu određuje činjenicom na koga glasi račun za robu za koju se vrši posredovanje:

 –          ako račun glasi na posrednika (u ovoj situaciji j.d.o.o.), onda on u poreznom smislu nije posrednik jer za njega nastaju svi porezni efekti kao da robu nabavlja za daljnju kupoprodaju;

–          ako račun glasi na krajnjeg korisnika (kupca od j.d.o.o.), tada je j.d.o.o. u poreznom smislu posrednik te jedino što evidentira je izlazni račun za svoju posredničku naknadu koji će izdati na kupca (u pravilu % od prodaje).

 Iako se gore navedena distinkcija čini nebitnom, treba naglasiti da posrednik plaća PDV samo na svoju posredničku naknadu, dok poduzetnik koji djeluje u svoje ime plaća PDV na punu cijenu proizvoda koji fakturira kupcu.

 Vezano za drugi dio pitanja, proizvodi iz inozemstva koji se naručuju putem interneta često imaju oznaku poklona, a koliko nam je poznato to je u pravilu iz razloga carinjenja. 

 S aspekta trgovačkih društava u RH, bitno je naglasiti da se računovodstvene promjene evidentiraju na temelju vjerodostojnih dokumenata, tj. onih dokumenata iz kojih se nedvojbeno može utvrditi što se zaista događa u nekom poslovnom odnosu. Jedan od navedenih dokumenata prilikom kupnje robe je među ostalim i račun, kao isprava sa svim bitnim podacima kao što su podaci o kupcu, prodavatelju, opis robe, jedinična cijena, ukupna cijena itd.

 Uz neke jako ograničene izuzetke gdje je u poslovnom prometu moguće evidentirati nabavku robe bez računa (u što spadaju stvarni pokloni), u pravilu je potrebno imati račun kako ne bi došlo do problema s Poreznom upravom. 

 Naime, ako robu nikome nismo platili već nam je netko darovao istu, tada bi jednostavno u računovodstvenom smislu takvu robu unijeli u poslovne knjige na temelju zapisnika, inventure, odluke o darovanju i sl. Međutim, ako smo robu platili, za istu bi u pravilu trebali imati račun ili u nekim graničnim situacijama barem ugovor koji navodi sve bitne elemente odnosa.

 Naime, bitno je za razumjeti da postoji bitno drugačija pravila kada nabavljamo robu kao fizička osoba, te kada istu takvu nabavku robe idemo raditi kao novoosnovano trgovačko društvo, jer porezni i ostali propisi tada pred nas stavljaju nove izazove.

 Samim time, iako sam izvod kartice ili bankovnog računa služi kao dokaz da ste robu zaista platili, u slučaju nadzora od strane porezne uprave za očekivati je da će te imati značajnih problema zato što niste primili račun kao vjerodostojnu ispravu da je roba stvarno zaprimljena.