Gradovi su središta gospodarskog života, znanja i napretka

Željko Turk, predsjednik Udruge gradova i gradonačelnik Zaprešića/ Borna Filić/PIXSELL Željko Turk, predsjednik Udruge gradova i gradonačelnik Zaprešića/ Borna Filić/PIXSELL

Od 2010. do danas lokalne zajednice su izgubile kumulativno 2,5 mlrd.kuna za decentralizirane funkcije, a prošle godine zbog porezne reforme dodatnih 1.1 milijardu.

Činjenica jest da je Hrvatska visoko centralizirana država što nikako nije u skladu s europskim tendencijama i praksom razvijenih, europskih zemalja. U Hrvatskoj je od samih početaka prisutno nepovjerenje u lokalnu samoupravu te se smatra da je bilo kakav oblik decentraliziranja ovlasti i poslova direktan udar i razvlašćivanje tijela središnje državne vlasti. Takva koncepcija, bolje reći takva predrasuda, rezultira odugovlačenjem i odgađanjem bilo kakve suvisle decentralizacije jer se jednostavno gradove ne želi dodatno ojačati. Pri tome se ne uzima u obzir notorna činjenica da su upravo gradovi središta gospodarskog života, jačanja i napretka, uz to što su gravitacijska i kompeticijska središta, naravno i središta znanja", tvrdi predsjednik Udruge gradova i gradonačelnik Zaprešića Željko Turk kojeg smo upitali koje  mjere posebno pogubno djeluju na razvoj gradova.

Poseban problem razvoja gradova predstavljaju mjere državne fiskalne politike. Od 2010. do danas lokalne zajednice su izgubile kumulativno 2,5 milijardi kuna za decentralizirane funkcije (od približno 21 milijardu kuna ukupnih prihoda), prošle godine zbog porezne reforme dodatnih 1.1 milijardu, a ove godine dodatnih 400 milijuna kuna. Državna politika uporno stvara pritisak na lokalne financije kojima se izravno podmiruju prioritetne potrebestanovništva, a s druge strane se zbog neefikasnosti državne potrošnje povećava proračunski deficit i presija na porezne obveznike. Zatim se presija na porezne obveznike smanjuje na teret lokalnog proračuna i nalazimo se u začaranom krugu koji će dugoročno štetiti lokalnim zajednicama. 

Predsjednik ste Udruga gradova posljednje tri godine. Kako ocjenjujete funkcioniranje hrvatskih gradova, vidi li se napredak i u kojem smjeru?
Moram reći da je naša Udruga interesna i strukovna organizacija gradova te da nas je već 121 iz cijele Hrvatske od ukupno 128 gradova. Ono što me raduje i na što s pravom možemo biti ponosni je način odlučivanja na tijelima Udruge i posebno, visina spremnosti na usuglašavanje stavova predstavnika gradova. Nikada se Udruga gradova nije opredjeljivala sukladno stranačkim bojama i preferencama, te je uvijek nastupala prema tijelima državne vlasti i prema javnosti općenito unisono u stavovima, upravo stoga što je zakon isti, ili bolje reći jednako loš, za sve gradove. No,   vratimo se na funkcioniranje gradova i napretku koji ostvaruju. Naime, napredak je nemoguće ne uočiti, no pokušajte zamisliti koliki bi napredak u razvoju gradova bio ostvaren u posljednjih desetak godina da se nije dogodila globalna gospodarska kriza, odnosno da središnja država ne povećava obaveze gradova pri tome im konstantno smanjujući prihode. U situaciji kada vam prihodi padaju i što je još gore, kad postaje neizvjesno od čega ćete već sutra 'skrojiti' proračun i financirati rad dječjih vrtića za koje ste jedini zaduženi i jedini odgovorni, okrećete se štednji i svim vidovima racionalizacije troškova. Racionalizirate poslovanje i sve više servisa nudite i obavljate elektroničkim putem kako biste građanima barem omogućili da iz svoga doma podnose zahtjeve ili prijedloge te prate kretanje spisa u kojima sudjeluju kao stranke. 

Trend galopirajuća urbanizacija 'prisiljava' praktički sve gradove da započnu s razvojem i primjenom 'pametnih' rješenja. Koliko je koncept 'pametnog grada' zaživio u Hrvatskoj i koji su gradovi otišli najdalje u primjeni?
U posljednjih godinu dana vidimo trend ubrzanja smart city inicijativa u gradovima koje se kreću od strateškog planiranja razvoja pametnog grada, do izravnih investicija u gradska aplikativna rješenja ili nabavu komercijalnih smart city usluga koja vode stvaranju pametnog grada. Nedavno su pokrenute i investicije u infrastrukturna rješenja kao što su superbrze lokalne pristupne mreže ili integracija raznih senzora u postojeću komunalnu opremu, a vjerujem da će taj trend biti sve intenzivniji razvojem partnerstva između lokalne zajednice i privatnog sektora. Investicije u infrastrukturna rješenja su nam posebno bitna u područjima u kojima ne postoji komercijalni interes za razvoj, jer bez razvoja infrastrukture u tim područjima stvaramo rizike gospodarskog zaostajanja i negativne demografske trendove. Kada razmatramo stanje u Hrvatskoj često ga promatramo kroz prizmu europskih metropola poput Amsterdama, Barcelone ili Beča pa stječemo dojam da je Hrvatska na samom začelju svjetske prakse, a bilo bi ispravnije da uspoređujemo gradove slične veličine. Po pitanju pametnih rješenja danas u Hrvatskoj možete naći primjere koji su godinama ispred svjetske prakse, ali postoji još puno prostora za primjenu pametnih rješenja u drugim segmentima. Na primjer, San Francisco je prije tri godine uveo plaćanje parkinga putem mobilnih uređaja, a u Hrvatskoj se to smatra stečenim pravom. Naravno da se naš sustav može nadograditi senzorima i aplikacijom za pronalaženje ili rezervaciju parkinga, ali iskreno, problem parkinga (osim u nekoliko gradova) nije izražen u toj mjeri da opravda takva ulaganja i održavanje. Savezna država Colorado i Hartford, Conneticut su prošle godine uveli aplikaciju Balancing Act preko koje građani mogu povećavati i smanjivati proračunske stavke i naučiti izazove sastavljanja proračuna, a Rijeka je istu takvu aplikaciju pod imenom ProračunAjme izradila još 2011. godine. Značajan iskorak predstavlja i informacijski sustav e-Pula, Dubrovnik Smart City strategija, itd.

Koliko uspješno hrvatski gradovi povlače sredstva europskih strukturnih fondova? Koje su glavne prepreke i kako ih ukloniti?

Iskustva i rezultati u povlačenju europskih sredstava razlikuju se između gradova. Pojedini gradovi otišli su vrlo daleko u pripremi i provedbi projekata financiranih sredstvima Europske unije, recimo Senj i Šibenik su dobri primjeri toga. S druge strane, postoje gradovi koji nemaju toliko uspjeha na tom polju, a razlozi toga su raznoliki: nedostatak ljudskih kapaciteta za pripremu i provedbu projekata, nedostatak financija za pripremu projekata, nesređeni imovinsko-pravni odnosi i slično.  Dio tih prepreka mogu se riješiti na lokalnoj razini, zapošljavanjem novih odnosno obukom postojećih službenika, modernizacijom gradske administracije, izradom potrebnih strategija i pravovremenom pripremom projektne dokumentacije. Vidljiv je pozitivan trend u osnivanju gradskih razvojnih agencija koje sve više postaju motori lokalnog razvoja i ulaganja. Pored toga, Udruga gradova ima Radnu skupinu za programe i fondove EU-a koja okuplja službenike iz 30-tak gradova i koja služa kao aktivan forum za razmjenu iskustava ili izradu preporuka za zakonodavna i institucionalna poboljšanja sustava. Od svog osnutka 2013. skupina stalno raste što je jasan pokazatelj rastućeg interesa za ESI fondove među hrvatskim gradovima. Za ostale prepreke koje stoje na putu k većoj apsorbciji sredstava, rješenja se nalaze na nacionalnoj razini - od uvođenja fiskalne decentralizacije do pojednostavljenja administrativnog postupka za dodjelu sredstava strukturnih fondova. Mjesta za napredak ima i u sustavu upravljanja europskim fondovima koji je vertikalno strukturiran te počiva na regionalnim koordinatorima, što ponekad ne jamči dovoljnu razinu podrške i informiranost krajnjih korisnika - u ovom slučaju gradova i općina. 

Sve se više govori i o važnosti transparentnosti proračuna gradova. Prema istraživanju Instituta za javne financije, neki gradovi su postigli gotovo najvišu razinu otvorenosti prema građanima, dok neki još uvijek imaju vrlo nisku razinu transparentnosti. Kako to komentirate i može li Udruga gradova utjecati na pozitivna kretanja u tom području?

Partneri smo i promotori doslovno svih projekata koji se provode u Hrvatskoj na temu transparentnosti lokalnih proračuna. Također, aktivni smo dio Inicijative Partnerstva za otvorenu vlast u kojoj sudjelujemo od samih početaka s konkretnim prijedlozima kako gradove učiniti otvorenijima i transparentnijima. Suorganizatori smo raznih konferencija, okruglih stolova i prezentacija najboljih praksi gradova u domeni transparentnosti proračuna, a jednako tako koristimo prigode predstaviti iskustva hrvatskih gradova izvan zemlje na raznim međunarodnim konferencijama i susretima. Priča o otvorenosti gradova te konkretnije, priča o njihovoj transparentnosti nije nova. Dosta gradova već godinama izdaje brošure pod nazivom "proračun u malom" koje zapravo predstavljaju pojednostavljen i popularan, dijelom grafički, dijelom tekstualni prikaz svih prihoda i rashoda grada. Te se brošure dostavljaju na tisuće kućnih adresa stanovnika i svi, naravno oni koji to žele, imaju mogućnost vidjeti kako se troši njihov novac.  No da ne biste pomislili kako je proračun u malom tek "post festum" oblik naknadnog informiranja građana i stavljanja pred gotov čin, trebam naglasiti da se prije utvđivanja osnovnih stavki proračuna provode konzultacije s građanima, nevladinim organizacijama, strukovnim udruženjima te općenito sa zainteresiranom javnošću kako bi se definirali prioriteti i tijekom godine provelo njihovo financiranje.  Ono što je pak nužno financirati po zakonu, financiramo s više ili manje uspjeha, no građani često nisu svjesni da je pretežiti dio proračuna "zadan zakonom" i da na njega lokalne vlasti zapravo i ne mogu suštinski utjecati. Zakoni nam nameću obaveze, gradovi te obaveze moraju ispunjavati i pri tome ne postoji nikakva razina naše arbitrarnosti.  Dodatno, ono o čemu trebamo educirati i osvijestiti građane jesu namjenski ili "vezani" prihodi. Gradovi jednostavno nemaju prostora za samovolju, pa ako hoćete niti za samoupravno odlučivanje o svome vlastitom novcu jer se radi o sredstvima strogo određene namjene trošenja. Ono što jest nenamjensko tek je malen postotak naših proračuna i tek u tom dijelu je moguće konzultirati građane kako bi oni odredili prioritete te kako bi zapravo odredili svrhu trošenja proračunskih sredstava. Postoji zanimljiva simulacija proračuna - "proračunska igra" grada Rijeke nazvana "Proračun-aj me" koja građanima omogućava da se pozabave proračunskim sredstvima no pri tome ih ograničava i usmjerava upravo na način kako zakonski i podzakonski propisi ograničavaju i usmjeravaju gradske vlasti. Želiš li financirati neki konkretni izdatak? Dobro, ali taj će izdatak umanjiti sredstva na nekoj drugoj strani i ta si sredstva dužan nadoknaditi, uzimajući s neke druge proračunske stavke! Simulacija proračnske igre nije jednostavna, kao što uostalom ni nama nije jednostavno skrojiti proračun, izaći u susret potrebama, pomiriti prioritete i zadovoljiti sva očekivanja građana. Uz ovu aplikaciju postoje i brojni drugi kvalitetni i zanimljivi primjeri otvorenosti gradskih vlasti i omogućavanja utjecaja građana na konačni izgled gradskih proračuna, no jednostavno nemamo dovoljno prostora pozabaviti se svima. Udruga gradova izradila je interaktivnu vizualizaciju proračuna svih gradova, općina i županija za razdoblje od 2010. godine do danas. Svi posjetitelji web stranica Udruge mogu slobodno pregledavati svaki lokalni proračun na načine koji ranije nisu bili mogući, a gradovima smo omogućili da jednostavno preuzmu link sa našeg sustava i vizualizaciju ugrade na svoje web stranice potpuno besplatno. Na taj način olakšali smo gradovima da postignu još veću razinu transparentnosti. Ono što bih još želio istaknuti je Lotus, Projekt lokalna odgovorna i transparentna uprava i samouprava u kojem smo bili partneri u tri ciklusa, 2009., 2012. i 2014. godine. S obzirom na financijske restrikcije, nije izvjesno hoće li se sljedeći ciklus Lotus-a ponovo provesti, odnosno ponovno pokrenuti što je velika šteta s obzirom da je prema čitavom nizu kriterija i parametara ukazivao na trendove u otvorenosti svih jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!