Kada dođe proljeće, nema ništa ljepše nego otići raditi na plantažu malina i stvarati zadovoljstvo, kaže Đuro Štefančić, vlasnik prvog i najvećega gospodarstva u Hrvatskoj za uzgoj malina i proizvodnju desertnog vina od toga slatkog voća. Obitelj Štefančić iz Gornje Vrbe pokraj Slavonskog Broda s proizvodnjom malina bavi se već 21 godinu.

Đuro i Ana Štefančić prisjećaju se da su u taj pothvat krenuli iz hobija, što je u ono vrijeme bio pionirski posao. Ekološko poljoprivredno gospodarstvo “Štefančić” za prošlu je godinu ostvarilo 180.000 kuna prihoda i u Hrvatskoj nema konkurenciju. Godišnje proizvodi tri tone malina, 5000-6000 butelja vina, 300 litara likera i rakija, petstotinjak teglica džema od tog voća te oko sto litara sirupa malinovca. “Naša je tvrtka i proizvodnja danas uspješna upravo zato što smo krenuli u sasvim novi posao proizvodnje desertnog vina od malina Frambovin kojeg do tada nije bilo na tržištu kao ni iskustva”, ističe Đ. Štefančić i dodaje da je za pokretanje toga posla bila potrebna velika hrabrost. Pogotovo uzme li se u obzir da se rakiju i liker od malina može pronaći, no vina od malina nije bilo u Hrvatskoj niti u okolnim zemljama, Italiji, Austriji, Sloveniji ni u Njemačkoj. Neki od kupaca Frambovina danas su razne trgovine delikatesama i vinoteke među kojima i Kraš, zagrebačke vinoteke Vinum i Vivat, ali i Konzum i Zračna luka Pleso. To je desertno vino također sastavni dio gastronomske ponude poznatih hotela i restorana, od Zagreba preko Istre i Kvarnera do Dubrovnika, što također potvrđuje njegovu kvalitetu.

Nedostaje im konkurencija
“Dileme nema da na tržištu postoji potreba za jednim takvim proizvodom. Kao prvi proizvođač vina od malina u Hrvatskoj niz godina pomalo smo usamljeni. Možda bi čak i dobrodošla konkurencija da nas osvježi i da dobijemo novu energiju”, smatra Štefančić te najavljuje ambiciozne planove. Nakon dvadeset godina u ovom poslu kreće u novi pristup tržištu, redizajn etikete te proizvodnju dvije vrste vina od malina. U sljedeće 2-3 godine najavljuje i širenje na europska tržišta. “Malina je voće koje nudi bezbroj mogućnosti i ideja za mnogo novih proizvoda. Stoga smo već razmišljali i o proizvodnji sušenih malina te octa od toga voća, koji zasad također ne postoji na tržištu”, poručuje. S druge strane kao najveće probleme u poslu navodi teškoće s naplatom, elementarne nepogode, sušu, ali i financijsku krizu. “Puno je izazova pogotovo uzme li se u obzir da je sama plantaža, odnosno da se proizvodnja odvija pod vedrim nebom, kada je sunce i kiša, ali i po ledu i zimi.” U tom se trenutku, kako je rekao, treba znati postaviti i uhvatiti ukoštac s problemima i na pravi ih način riješiti. “U petnaest godina ulaganja u konvencionalnu proizvodnju krenuli smo raditi prema standardima ekološke proizvodnje i upravo je taj motiv i uspjeh nadgradnja dosadašnjeg djelovanja”, veli Štefančić. Ove je godine obitelj Štefančić posadila 3000 komada sadnica malina, nakon 6000 komada sadnica u lanjskoj i 7000 komada prije tri godine. Sezonski zapošljavaju šest ljudi u lipnju kada je vrijeme berbe malina, ali i cijele godine.

Lakše je s paprikom
Kada su 1989. krenuli u proizvodnju malina, obitelj Štefančić je trebala probiti barijeru skeptičnosti koja je tada vladala na tržištu. Naime, berba malina traje mjesec dana, a kako je riječ o vrlo kvarljivoj robi, mora se odmah plasirati. Iako je bilo puno lakše ući u posao s rajčicom, krumpirom, paprikom ili nekom drugom povrtlarskom kulturom koja ima kontinuitet i izravan plasman na tržnici, ipak su se odlučili za maline jer toga u nas na tržištu nije bilo, ali i zato što je tadašnja brodska tvrtka Hladnjača postavila vrlo dobar program za stotinjak proizvođača, od kojih je ustrajala samo nekolicina. Istraživanje tržišta prethodno nisu proveli, već je presudio dobar osjećaj u uspjeh. “Jednostavno smo željeli nešto posaditi i svaki kvadrat zemlje iskoristiti maksimalno. To je doista bio pionirski posao jer se malo vjerovalo u takav uspjeh zato što do tada nije bilo iskustava glede same plantaže i proizvodnje malina kao ni stručnih nadzora i praćenja kvalitete proizvodnje”, prisjeća se Đ. Štefančić, inače zaposlenik Hrvatskih voda, koji poslije toga posla popodneva provodi na svojoj plantaži malina. “To je jedna jako lijepa različitost. Umjesto da dođem kući i gledam televiziju ili čitam novine, odem na plantažu ili u podrum”, objašnjava. Iako je u cijeli posao krenuo iz hobija, vinogradarstvo i vinarstvo otpočetka mu nije bio strano jer mu je djed bio uspješan zemljoradnik i trgovac kao i njegov otac od kojeg je naslijedio mali vinograd. Pokrenuti eksperimentalnu proizvodnju malina od 1989. do 1995. bilo je jako teško pogotovo jer je to bilo vrijeme ratnih okolnosti. “Ubrzo smo shvatili da je velika šteta malinu samo plasirati i prodati na tržnici pa se javila jedna od originalnih ideja proizvodnje vina od malina, što je bilo nešto sasvim novo i drukčije”, govori Štefančić. “U početnom razdoblju nismo bili zadovoljni, dobit u prvih pet godina neću reći da je bila simbolična, ali je održavala proizvodnju, a kako su se prinosi povećavali, stvorili smo uvjete jačanja kapitala kroz dobit koju smo ulagali u daljnje proširenje i jačanje našega gospodarstva”, objašnjava Štefančić. “Tih prvih godina naš se prihod kretao od 50 do 70 tisuća kuna godišnje, da bi deset godina poslije bio 100-120 tisuća kuna.” Nakon dvadeset godina iskustva Štefančić kaže kako nije bit proizvodnje da ide sve tečno, već se uči iz uspjeha i padova. “To je proces koji mora proći kroz određene probleme da bi na kraju uspio”, zaključuje Đ. Štefančić.

Dani malina

Enologija i gastronomija
Prošle je godine obitelj Štefančić pokrenula enološku, gastronomsku, gospodarsku i turističku manifestaciju “Dani malina” u povodu obilježavanja 20. obljetnice uspješnog bavljenja proizvodnjom toga voća, koju su nastavili i ove godine. Manifestacija “Dani malina”, koja se održava na njihovu imanju u Gornjoj Vrbi pokraj Slavonskoga Broda, u skladu je s gradnjom gastropriče o malinama i vinu od malina.

Promocija

Esperanto otvorio svijet
Štefančići su ime za svoje vino od malina Frambovin izabrali na esperantu. To su im, kažu, savjetovali u Hrvatskom savezu za esperanto nakon što su se na Svjetskom kongresu esperantista u Europskom domu oduševili s tim vinom, što se Štefančićima učinilo dobrim rješenjem za njihov proizvod. “Zahvaljujući esperantistima, glas o Frambovinu pronio se i po svijetu, a stizale su nam narudžbe čak iz Japana”, kaže Đ. Štefančić.