Ekonomist Velimir Šonje koji je za Hrvatsku udrugu poslodavaca ocjenjivao predizborne programe HDZ-a i Kukuriku koalicije, kaže da je prema parametrima zadanim od strane HUP-a, spomenute programe u ekonomskom smislu ocijenio kao vrlo slične, a većina ocjena je niska. Na pitanje, tko bi prema njegovom mišljenju dobio veće ocjene, Šonje odgovara- jedino HSLS. Za Ljubu Jurčića i Bloka umirovljenika, kaže da još nije uspio pohvatati koja priča stoji iz cijelog programa.

Na predavanju ‘Hrvatski izbori 2011. godine, iluzije i rješenja’ koje je održao u utorak u zagrebačkom klubu Pepermint na prvom ‘Mad man’ druženju za marketinške stručnjake, iznio je i ocjene pojedinih stavki iz programa HDZ-a i Kukuriku koalicije. “Jedni i drugi su dobri kad se govori o jačanju malog i srednjeg poduzetništva. Nažalost, takvih programa i mjera nema puno” govori Šonje. Kaže, kada se radi o pitanju rješavanja problema prevelikog broja zaposlenih u državnom sektoru, po tom pitanju obje strane dobile su jedinicu.

“Ukupan dojam je da će se glavne stvari vidjeti tek nakon izbora” govori Šonje. Bitno je, spominje, da nakon 20 godina, Hrvati ipak nešto i uče pa više ne vjeruju da postoje skriveni resursi koji bi mogli izvući zemlju iz problema. “Bivši predsjednik stalno je spominjao neke resurse, no njih nema”, kaže Šonje i dodaje da imaju samo dva izlaza iz krize, jedno je čudo za što je vjerojatnost otprilike 10 posto, a drugo je štednja za što je vjerojatnost otprilike 90 posto. Također, govori Šonje, vjerovalo se da će se društvena transformacija dogoditi sama od sebe. Rezultat svega toga je državni proračun koji je konstantno u deficitu. Vjera u to da će nas Europska unija izvući, također nije vjerojatna. “EU je izgubila impuls rasta pa će eventualno biti na nuli, ako ne u minusu” govori Šonje. Ipak, spominje, uvijek će nam netko drugi krojiti od 50 do 70 posto sudbine jer smo mala zemlja, a 30 do 50 posto sudbine si krojimo sami.

Nakon izbora, prema njegovoj procjeni slijede tri moguća scenarija. Prvi, optimistični scenarij jest da će se Europska unija postaviti kao katalizator te da će u njoj preživjeti samo najbolji gospodarstvenici. Drugi scenariji, onaj pesimistični jest da nas čeka crna budućnost s obzirom da u EU postoje zemlje poput Grčke koja je već potonula, i zemlje poput Španjolske i Italije koje tek čeka takva sudbina, a onaj treći je scenarij provlačenja. Po tom scenariju smo i do sada živjeli, kaže Šonje, to je kombinacija prva dva navedena. “Volio bih da mogu egzaktno reći koji će nas scenarij dočekati, ali ne mogu procijeniti” zaključio je Šonje.