Zašto se u zemljama EU i regije isplati proizvoditi voće i povrće, a kod nas ne?

Autor: Miroslav Kuskunović/Agrobiz , 17. travanj 2018. u 11:23
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Ništa ili jako slabo se ulaže u navodnjavanje, odvodnju, plastenike, staklenike, nove tehnologije, preciznu poljoprivredu i ostale suvremene tehnike.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je u Gudovcu na nedavnom otvorenju Proljetnog međunarodnog sajma pozvala na sveobuhvatnu agrarnu reformu jer je od osamostaljenja Hrvatske do danas, kako je upozorila, poljoprivredna proizvodnja prepolovljena, iako je u nju uloženo 40 milijardi kuna.  Rezultat je to, naglasila je, višegodišnje loše agrarne politike u kojoj se nije znalo što se želi i za koga proizvoditi. Ipak je pohvalila poticajne mjere i zakonske izmjene Ministarstva poljoprivrede, kao i veću dostupnost EU fondova te brži protok novca iz tih fondova.

Na tragu su njezine kritike, upućene svim Vladama od osamostaljenja, i nedavno objavljeni podaci Državnog zavod za statistiku za proizvodnju voća i povrća u 2017. godini. Prema njima je jedno od najznačajnijih voćnih vrsta i naš izvozni brend – mandarina u usporedbi s 2016., ostvarile najmanju proizvodnju i to za gotovo 33.400 tona. To je ujedno najmanja proizvodnja od 2006. godine, a uzrok smanjenoj proizvodnji su bile loše vremenske prilike (mraz i suša). 

Podaci pokazuju da je na godišnjoj razini došlo i do smanjena proizvodnja luka i češnjaka za 7536 tona, mrkve za 4549 tona, kupusa bijelog za 2404 tone, maslina za 2288 tona, šljiva za 1214 tona, kruški za 1172 tone, te cvjetače i brokule za 1042 tone.  Jabuke su u 2017. u usporedbi s 2016., ostvarile veću proizvodnju i to za 11.789 tona. Povećana je i proizvodnja rajčice, za 10.516 tona, breskvi i nektarina za 2586 tona, krastavca i kornišona za 2775 tona, višnji za 943 tone, graška za 840 tona, dinje za 664 tone, salate za 309 tona te oraha za 205 tona.

U Hrvatskoj su sve Vlade do sada tvrdile kako sektor voća i povrća ima dobru perspektivu i potencijal za ostvarenje rasta i uspješne proizvodnje. Tome u prilog idu i trendovi potrošnje u EU koji su vrlo stabilni, ali i oni na domaćem tržište jer bi ove proizvodnje zbog sve veće domaće potrošnje i turizama trebale imati mogućnosti rasta. Unatoč tome Hrvatska je i dalje veliki uvoznik voća i povrća, a sektor godišnje na uvoz potroši oko 300 milijuna eura, dok je vrijednost domaće proizvodnje oko 155 milijuna eura (bez krumpira, grožđa i maslina). 

Pretjerivanje s uvozom
Na žalost, hrvatska proizvodnja voća i povrća proteklih je godina sve više uvjetovana klimatskim promjenama, pa su oscilacije u količinama iz godine u godinu sve veće.  Ništa ili jako slabo se ulaže u navodnjavanje, odvodnju, plastenike, staklenike, nove tehnologije, preciznu poljoprivredu i tko zna koja sve moderna čuda tehnike. Usporedba u odnosu na prije deset godina pokazuje da se proizvodnja voća i povrća i Hrvatskoj drastično smanjuje i da smo u gotovo u svim proizvodnjama lošiji nego što smo bili nekada.

Zašto se u svim državama u EU i našem okruženju isplati proizvoditi voće i povrće, a kod nas ne? Razlozi za pad su mnogobrojni, od pretjeranog uvoza nakon ulaska u EU, do odustajanja od proizvodnje, ali i već spomenutih klimatskih promjena i dr. Ipak, sve to ne može biti opravdanje budući da svi mi porezni obveznici izdvajamo ogromne potpore za poljoprivredu, te su nam prije ulaska u EU tvrdili kako ćemo napredovati jer nam se otvara tržište od preko 500 milijuna stanovnika, a otvorile su se i mogućnosti ulaganja u proizvodnju kroz EU fondove.   

U Hrvatskoj se na žalost premalo priča o proizvodnji i lošim rezultatima u njoj, a previše je PR-a o potrebi veće potrošnje domaćih proizvoda, ogromnim mogućnosti iz EU fondova, pričama o "osvajanju" stranih tržišta, no pitanja je s čim kada imam sve manju i manju proizvodnju. 

Jedino mrkve ima više
Bez proizvodnje nema niti izvoza, zaposlenosti, a jedino što ostaje je da se uvozi sirovina s globalnog tržišta, ugrađuje u proizvodi s dodanom vrijednošću koji se potom mogu prodavati na domaćem tržištu.  No što kada dođe do poremećaja na globalnom tržištu ili nekih političkih tektonskih poremećaj? Zemlje koje nemaju svoju jaku proizvodnju, posebice hrane u u dijelu u kojem imaju komparativne prednosti tada upadaju u ozbiljne i teške probleme. 

Poslovni dnevnik ovih je dana objavio podatke o proizvodnji iz 2007. te ih usporedio s upravo objavljenima za 2017. Oni pokazuju da smo kod povrća jedino imali veću proizvodnju mrkve. U 2007. godini mrkve je proizvedeno 11.553 tona, a prošle godine 13.676. Najveći pad proizvodnje bio je kod paprike, sa 35.822 tona pali smo na lanjskih 19.303 tona, luka (crvenog i češnjaka), sa 36.347 tona na 20.765 tona, te graha – sa 11.310 na 4342 tone.

Krastavaca smo proizveli oko 9000 tona manje, cvjetače i brokule za 3000 tona manje, salate za više od 7000 tona. Kod pojedinih voćnih vrsta situacija je još i gora.  Uvjerljivo je najgore stanje u proizvodnji šljiva, kojih smo prije deset godina proizveli čak 64.238 tona, a prošle godine samo 8206 tona. Orasi su pali sa 8228 na samo 484 tone, smokve sa 2235 na tek 935 tona, a kruške sa 9872 na 2790 tona. Veća je jedino bila proizvodnja breskvi i nektarina za 1252 tone, te višanja za 2156 tona. 

Daleko od prosjeka EU
Stručnjaci se slažu kako proizvodimo znatno manje voća i povrća od prosjeka EU jer je naš udjel povrća u ukupnoj biljnoj proizvodnji samo 16%, a u EU 25%. Kod voća imamo proizvodnju samo 5,3% u ukupnoj biljnoj proizvodnji, a prosjek EU je 11,5. Svi ovi alarmantni podaci trebali bi probuditi u svima nama zabrinutost te da se skupe pametne glave i pokušaju smisliti kako potaknuti proizvodnju. Proizvodnja je temelj za svaku zemlju koja želi napredovati.

Komentari (25)
Pogledajte sve

Nizozemska je zemlja vrlo visoke poljoprivredne produktivnosti. Kao i Danska. Gigant. Iako zaposljava samo 2 % stanovnistva. Ali to je vrlo visoko obrazovano stanovnistvo : veterinari, inženjeri biologije, agronomije, biotehnologije, strojarstva itd.
Place su im iznad prosjeka zemlje, a rade u poljoprivredi.
Ovdje se govori o industrijskoj i intenzivnoj poljoprivredi, a ne sadnji po principu kucica u cvijecu kupus okk nje.
Bivsa jugoslavija je za ovu jadnu drzavu neznanja i tuposti bila znanstveni i prosvjetiteljski bastion. Ujedno je imala poljoprivrednu proizvidnju o kojoj se danas moze samo sanjati.

Proizvodnja jabuka moze biti profitabilna samo u zemljama gdje je satnica beraca ispod 10 dollara ili gdje drzava masivno subvencionira proizvodnju.

Svaki oblik drzavnog subvencioniranja rezultira katastrofalnim socijalnim problemima i ekonomskim gubitkom.

U US drzava dozvoljava milijunima iliegalnih imigranata da rade na farmama. Ti ljudi ne placaju poreze, nemaju nikakvih prava i predstavljaju laku metu za kriminalne organizacije. Trosak represivnog i birokratskog sustava koji ublazava socijalne negativnosti daleko prevazilazi vrijednost uzgojenog voca.

Zemlje koje subvencioniraju iz proracuna uzgoj jabuka (i ostalih neprofitabilnih industrija) moraju povecati poreze i namete drugim profitabilnijim sektorima ekonomije. Bez tih nameta ti sektori bi mogli generirati puno profitabilnije poslove. Manjak sofisticiranih i dobro placenih poslova dovodi do emigracije obrazovanog i produktivnog stanovnistva.

Bogato i sigurno drustvo mozete postati samo ako proizvodite kompleksne proizvode i usluge, Ako ne dozvokite politicarima da kupuju glasove “spasavajuci” neprofitabilne ekonomske modele.

U Nizozemskoj poljoprivreda zaposljava 2% pupulacije, u Afganistanu 62%




Poljoprivredu je uništio uvozni lobi i svakakvi poticaji.

Tu lovu je trebalo ubaciti u navodnjavanje, izgraditi hladnjače i skladišta gdje će poljoprivrednici skladištiti proizvode dok im više proizvodi neće biti sezonska roba.

Po novome dobiješ lovu ako imaš livadu na zemljištu i ništa ne radiš.

To me podsjeća na lovu koju smo dobili od EU da potopimo svoje ribarske brodove.

Da bi Talijani mogli na miru ribariti.


Exactly. Uvozni lobi = Todoric.
[/quote]

Nije samo Todorić. Ali da imaju dobre veze i prijateljstva u Srbiji, Bosni i Kini je točno.
A prepoznati će se….
[/quote]
Exactly ! I tako je nestala Slavonija :). Tako je u nestajanju i Miami. Samo sto ce toga tek postati svjesna.



Poljoprivredu je uništio uvozni lobi i svakakvi poticaji.

Tu lovu je trebalo ubaciti u navodnjavanje, izgraditi hladnjače i skladišta gdje će poljoprivrednici skladištiti proizvode dok im više proizvodi neće biti sezonska roba.

Po novome dobiješ lovu ako imaš livadu na zemljištu i ništa ne radiš.

To me podsjeća na lovu koju smo dobili od EU da potopimo svoje ribarske brodove.

Da bi Talijani mogli na miru ribariti.


Exactly. Uvozni lobi = Todoric.
[/quote]

Nije samo Todorić. Ali da imaju dobre veze i prijateljstva u Srbiji, Bosni i Kini je točno.
A prepoznati će se….

New Report

Close