Još otkako je Stjepan Mesić prije 11 godina umirovio sedam aktivnih generala, Hrvatska vojska nije doživjela ovakav šok. Istina, hapsili su se u međuvremenu generali zbog ratnih zločina, no oni tada u samom sustavu nisu značili gotovo ništa, a progonilo ih se pod pritiskom međunarodne zajednice.

Uhićenje general-pukovnika Mladena Kruljca, jednog od najviše rangiranih zapovjednika u Hrvatskoj vojsci, dogodilo se potpuno nenadano, a kontroverzni je general pao na neuobičajenom terenu, baš poput nekih poznatih američkih mafijaša koji su iza rešetaka završili zbog neplaćanja poreza. Kruljac je već niz godina bio često viđen gost na stranicama crne kronike, i to uglavnom zbog obračuna slavonskobrodskog podzemlja koji su obilovali tučnjavama, otmicama, zastrašivanjima, ucjenama, demoliranjima ugostiteljskih objekata i tako redom. Unatoč tome vojna karijera mu je strelovito rasla, a taj je misterij i sam znao objasniti svojom psećom odanošću predsjednicima države. I doista, da nije bilo pakta sa Stjepanom Mesićem, teško da bi Kruljac zapovijedao ikakvom vojarnom nakon svih afera koje su se vezale uz njega. Mesić i dalje brani svoga bivšeg štićenika bez obzira što sad i istražitelji potvrđuju ono što su novinari već davno objavili: da je Kruljac sudjelovao u nečasnoj, ali unosnoj raboti kojom je državni proračun oštećen za barem 16 milijuna kuna. A bit će svakako zanimljivo pratiti što to Kruljac ima reći i o Mesićevoj ulozi u poslovima koje je zapovijedio zapovjednik kopnene vojske. No da je Mesić pravovremeno reagirao, kao u slučaju “pobunjenih” generala, Hrvatska vojska bi izbjegla sramotu da u zatvor mora baciti zapovjednika svojih kopnenih snaga. Bilo bi, međutim, dobro razjasniti je li za istragu protiv Kruljca (i ekipe) najzaslužnije to što Mesić više nije predsjednik Republike, europski vjetar u leđa istražiteljima i borbi protiv korupcije, nova garnitura unutar VSOA-e ili nešto drugo. Jer Kruljac sigurno nije jedini kostur koji bi mogao ispasti iz ormara pri ovim posljednjim koracima prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Jer ako je u pitanju tek puko dokazivanje Europskoj uniji, lako bi se moglo dogoditi da se ostali ormari još bolje zaključaju nakon što postanemo punopravni članovi.