Postotak Europljana koji bi, kad bi im se za to pružila prilika, glasovali za izlazak iz Europske unije kreće se od 48, odnosno 41 posto u Italiji i Francuskoj, do 22 odnosno 26 posto u Poljskoj i Španjolskoj, navodi se u istraživanju agencije Ipsos-Mori provedenom u svibnju.  

Tako se javno mnijenje polako, ali sigurno okreće protiv EU, iako je postotak Hrvata koji su za ostanak u EU među višima u Uniji činjenica je kako bi u nekom futurističkom scenariju u kojem bi se u našoj državi glasalo o izlasku razlozi mogli biti puno drukčiji nego u ostatku Europe. Naime, dok bi Francuzi ili Nijemci mogli argumentirano govoriti o razlozima svog napuštanja Unije – poput, primjerice, straha od imigranata s Bliskog istoka ili činjenice kako plaćaju velike iznose pomoći južnim članicama, u Hrvatskoj bi za nezadovoljstvo s EU ponaprije bile krive lokalne političke elite.

Neodgovorne odluke
Tome su dva razloga – jedan je nesposobnost povlačenja i korištenja sredstava iz europskih fondova, a drugi, puno opasniji – korištenje Bruxellesa za nametanje građanima onoga što sami birokrati EU ni ne znaju da nam nameću. Najzorniji primjer takve prakse zasigurno je obvezno uvođenje razdjelnika toplinske energije za koje se u konačnici otkrilo da uopće nije trebalo biti obvezno već se radilo o preporuci Bruxellesa koja je iziskivala malo studiozniji pristup, a namjera nije bila lupanje osiromašenih građana po džepu, već upravo suprotno.

U trenutku kada državna statistika izračunava kako je stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj 20,4%, a 13,9% građana suočeno s teškom materijalnom oskudicom vrlo je neodgovorno nametati dodatne troškove pod krinkom europskih zakona. Jer zamislimo neki hipotetički referendum kada bi neki domaći Boris Johnson biračima kazao kako razdjelnike plaćamo zbog članstva u EU. Plamen koji bi se mogao zapaliti s nekoliko tako neodgovornih odluka vladajućih struktura vrlo je opasan za opstanak jedne asocijacije koju te iste vladajuće strukture žele očuvati.

Ali s druge strane čini se kako ju žele očuvati u onim trenucima kada to njima odgovara, u drugim pak situacijama Hrvatska vrlo brzo i odlučno postaje suverena država. Primjer tome zakon je o gospodarenju otpadom. Nakon što je ministar tehničke vlade Slaven Dobrović odlučio da svi moramo kompostirati, zelene udruge ga podržale, a Bruxelles poslao prigovore na njegov plan, ministar se odmah sjetio kako je Hrvatska suverena država – i "neće nama neki birokrati nametati Centre za gospodarenje otpadom".

Bespotrebno kompliciranje
U oba slučaja čini se kako vladajući dosta olako koriste Uniju onako kako to njima odgovara – i Ivan Vrdoljak i Slaven Dobrović svaki na svoj način, vrlo argumentirano mogli bi postati razlog napuštanja Unije na našem hipotetskom referendumu.Vrdoljak jer je građanima i ovako osiromašenim pod krinkom Europske unije nametnuo veliki trošak, a Dobrović jer je izgovorio riječ koja je ovih dana vrlo opasna na tlu EU, a to je suverenost.

Bruxelles nije rekao ništa jer mi smo kao i uvijek dovoljni sami sebi da bismo zakomplicirali stvari. Nije li se slično dogodilo i s novcem iz fondova? Bespotrebno komplicirana procedura, birokratizacija veća od one u Bruxellesu i neodgovorni ministri (iz bilo koje vlade) dosta su poduzetnika ostavili bez novca – i to bi opet mogao biti razlog izlaska, jer uostalom što će nam EU ako od nje nemamo nikakve koristi.