Država je još jednom izvela poluokret i, kako smo saznali na skupštini vjerovnika, odlučila spasiti Radio 101. Sredinom 90-tih, predsjednik Franjo Tuđman htio ga je ugasiti, a njegov nasljednik Stipe Mesić postao je maskota Stojedinice. Kad su otišli i Mesić i sklona mu dugogodišnja radijska vrhuška koja je tvrtku dovela u ogroman minus, država kao najveći vjerovnik ponovno pokazuje strogo lice, ministar financija Ivan Šuker nije želio pomoći Stojedinici dužnoj milijune kuna poreza i doprinosa.

Vlada Jadranke Kosor podmetnula im je nogu još jednom kada su izmjenama Zakona o elektroničkim medijima ovog ljeta spriječili prodaju radija. A sada, nakon što su ga par puta odgurnuli, iznenada nude novac za spas radija. Ne znamo koji je pravi razlog tog čina državnog milosrđa, spas zagrebačkog medijskog brenda ili spašavanje vlastitih desetak milijuna kuna potraživanja, koja bi u slučaju likvidacije radija propala. “Prema informacijama kojim raspolažem, RH će osigurati sredstva za Radio 101, čime će njena podrška postati javna”, rekao je predstavnik države na skupštini vjerovnika, nakon čega je i sam glasao za izradu stečajnog plana. U prijevodu, država je sada spremna uložiti novac. Stečajni upravitelj Maroje Stjepović drži da je za normalno funkcioniranje radija narednih šest mjeseci, dok ga ne preuzme novi vlasnik, potrebno milijun kuna. A što ako država da manje? “Ako se uplati i neka manja svota pokušat ćemo preživjeti tih šest mjeseci do realizacije stečajnog plana. Borit ćemo se za opstanak i ako ne dobijemo cijeli milijun, no u tom će nam slučaju biti puno teže i nećemo se moći potpuno posvetiti normalnoj proizvodnji programa”, rekao nam je Stjepović dan nakon skupštine. Dvadesetak ljudi koji su ostali na Stojedinici radi za minimalac, koji nisu primili još od lipnja, a ne dobiju li od države željeni novac slijedi im teška zima bez prihoda. Za sada ne posustaju, no dosta ih ima ponudu za prelazak na neku od konkurentskih postaja gdje bi im plaća bila redovita. Prošla su vremena kad je bio dovoljan jedan Mesićev poziv pa da Ina, tada još neprivatizirana, prebaci novac marketingu Stojedinice. Da je tada netko kontrolirao rasipanje državnog novca i radio bi poslovao na normalnim temeljima ne bi država sada trebala uskakati s još milijun kuna.