Harold James

Harold James

Profesor povijesti i međunarodnih odnosa na Princetonu te profesor povijesti pri European University Institute u Firenci

Talijanska koalicija simptom je političke propasti neoliberalne globalizacije

Od općih izbora održanih prošlog ožujka, politička scena te zemlje istovremeno fascinira i užasava međunarodne promatrače. Nakon formiranja lijevo-desno orijentirane populističke vlade mnogi se pitaju je li to sretna slučajnost ili pokazatelj intelektualne slabosti liberala.

Kao kolijevka Rimskog Carstva i prijestolnica renesanse, Italija je već dugo predvodnica po pitanju kulturoloških događanja u Europi i zapadnoj Euroaziji. No, ona je također već dugo primjer političkog slabljenja. Naposljetku, knjiga Edwarda Gibbona pod nazivom Slabljenje i propast Rimskog Carstva, smatrana klasikom, trebala je poslužiti kao upozorenje na autorove suvremenike usredotočene na izgradnju carstva. Ekonomska stagnacija Italije nakon ranog sedamnaestog stoljeća također se smatrala pričom upozorenja.

Engleski kritičar iz devetnaestog stoljeća, John Ruskin, preklinjao je članove britanskog trgovačkog društva da razmotre o tragedijama Tira i Venecije. Opisujući Veneciju tijekom "posljednjeg razdoblja njenog slabljenja", on je pisao o "duhu na morskom pijesku, toliko slabom - toliko tihom - toliko lišenom svega osim vlastite ljupkosti, da se s pravom možemo pitati, dok promatramo njegov blijedi odraz u fatamorgani lagune, što je grad, a što sjena." Zatim je došlo razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada je Italija bila tipičan primjer plodonosnih europskih integracija.

Ta je zemlja razvila kulturološki stil koji do današnjeg dana ima jedinstven utjecaj, osobito u domeni mode u kojoj se Italija smatra globalnim trendsetterom. Diljem svijeta, luksuzni trgovački centri, glavne ulice s najboljim trgovinama i zračne luke vrve buticima s robom talijanskih dizajnera (kao i talijanskim proizvodima). Međutim, trenutačno primjer Italije ponovno služi kao upozorenje. Od općih izbora održanih prošlog ožujka, politička scena te zemlje istovremeno fascinira i užasava međunarodne promatrače. Formiranje lijevo-desno orijentirane populističke vlade dovelo je do toga da se mnogi pitaju je li takva koalicija sretna slučajnost ili simptom političke i intelektualne propasti neoliberalne globalizacije.

Urušavanje starog sustava
Često se kaže da je odstupanje Italije u odnosu na ostale zemlje Europe (po pitanju dohotka po glavi stanovnika) počelo ili ratifikacijom Ugovora iz Maastrichta 1993. godine ili usvajanjem eura 1999. godine. Međutim, takva kronologija prikriva dublju preobrazbu moderne Italije. Naposljetku, do raspada starog talijanskog dvostranačkog sustava došlo je također tijekom ranih 1990-tih, kada su kršćanski demokrati desnog centra i socijalisti lijevog centra pokleknuli u korupcijskom skandalu Tangentopoli (na hrvatskom Mitograd, grad u kojem caruje podmićivanje).

Naslovi o korupciji temeljili su se na činjenici da starije ideje o podjeli odgovornosti više ne vrijede. Stoga je raspad dviju glavnih stranaka u Italiji doveo do korupcije koja je bila u sve većoj mjeri institucionalizirana, utjelovljene u liku bivšeg premijera Silvija Berlusconija.  Graditelj nekretnina kao i značajna osoba na području zabave te medijski tajkun, Berlusconi je kombinirao spektakl serijskih nevjera i glamuroznih mladih žena s populističkom politikom temeljenom na poreznim rezovima i suosjećanjem s autokratskim zemljama koje obiluju naftom, poput Rusije. Berlusconijev politički stil, kombinacija lakrdijaškog narcisizma i neobuzdane potkupljivosti, bio je trumpizam avant la lettre. 

Duboka preobrazba
Politička revolucija u Italiji nije bila rezultatom slučajnosti, već je nastala uslijed specifičnih društvenih događaja iz razdoblja koje Talijani nazivaju "godine olova" u 1970-ima. To razdoblje i njegove implikacije na sadašnjost tema su dugačkog, vrludavog, ali začuđujuće uspješnog romana Edoarda Albinatija pod nazivom Katolička škola, koji će ove godine biti objavljen na engleskom jeziku. Albinati kombinira poentilistički opis s dalekosežnom društvenom analizom. Kao bivši zatvorski nastavnik u Rimu, on je uspio opisati niz neposrednih susreta sa širokim poprečnim presjekom talijanskog društva. Zapravo, taj je roman poluautobiografski, jer se usredotočuje na "masakr u Circeu" iz 1975. godine, brutalno silovanje i ubojstvo u koje su bili upleteni neki od autorovih školskih kolega, pripadnika više srednje klase.

Albinati se koristi tom šokantnom epizodom povijesti kako bi analizirao raspad talijanske buržoazije i slabljenje tradicionalne vjere. Njegova priča prikazuje beskorisnost ljudi u modernom društvu. Tijekom većeg dijela ljudske povijesti, superiorna fizička snaga muškaraca, agresivnost i junaštvo u borbi pretvarali su se u neospornu društvenu i političku dominaciju. Međutim, u novom svijetu uredske politike, oni koji posjeduju kreativnost i sposobnost za upravljanje složenim društvenim odnosima imaju prednost i kontrolu.

Uslijed te duboke društvene preobrazbe, muškarci se konstantno osjećaju napadnutima te imaju očajničku potrebu za dokazivanjem vlastite muževnosti. Oni su odrasli uz društvene privilegije tipične za poslijeratno razdoblje, ali su iznenada bili osuđeni na irelevantnost.

Postali su beskoristan spol, koji Albinati u svojoj priči uspoređuje s gušterovim repom koji se nakon odvajanja još neko vrijeme trza. Brojni su reagirali bijesom i nasiljem. Neki su potražili utočište u zajednici neofašističkih pokreta, koji su kanalizirali agresivan oblik muževnosti, dok su se ostali pridružili skupinama krajnje ljevice s vlastitim kultovima nasilja. U svijetu koji opisuje Albinati novac dobiva posebnu važnost. Proširenje novih sloboda na širu klasu ljudi nagoviješta da je sve moguće, ali samo ako raspolažete sredstvima za to. Albinati nevoljko priznaje da su ga na taj zaključak navele "spore marksizma".  

Podjela odgovornosti
Međutim, to je neminovno: novac stvara iluziju veće slobode te je stoga u sve većoj mjeri počeo definirati moderan svijet. Iako se Albinatijev roman događa u Italiji, njegova tema je takav svijet, što ostavlja otvorenim pitanje postojanja ikakvog bijega od neobuzdane potrage za osobnim probitkom na kojoj se temelji današnja prevladavajuća društvena i politička slabost.

Rimsko Carstvo nije se moglo spasiti nakon pada i talijanskom poluotoku bilo je potrebno gotovo tisuću godina za ponovno otkrivanje vlastitog klasičnog nasljeđa. Albinatijeva poruka, koja zaslužuje biti ozbiljno shvaćena, jest da postizanje nove renesanse u današnje vrijeme, iziskuje demistificiranje kulta slobode i jačanje standarda podjele odgovornosti u politici, ekonomiji i društvenom životu. 

© Project Syndicate, 2019.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve