Radnici propale Željezare Split vjerojatno su bili spremni puhati na hladno kad je “kralj metalnog otpada” Petar Pripuz kupio na dražbi imovinu tvrtke u stečaju. Dotadašnji pokušaji privatizacije redom su propadali, a čak i kad bi bili dovedeni do kraja – kao kad ih je kupio poljski Zlomrex – sve je vrlo brzo razotkriveno kao pokušaj da se kupac domogne zemljišta bez previše volje za nastavljanjem proizvodnje.

Zbog toga posljednje dvije vijesti iz Kaštel Sućurca i, po novome, Adria Čelika doista mogu izmamiti ponešto osmijeha na lica svih onih koji su godinama maltretirani uobičajenim hrvatskim modelom upravljanja državnom imovinom. C.I.O.S. grupa najprije je pokrenula probnu proizvodnju u valjaonici, odakle će dolaziti građevinski čelik, a brže nego što se to očekivalo domogli su se suradnjom s njemačkim Techcomom kapitala za nastavak rada u čeličani.Tako je projekt koji je na početku budio sumnje tipa “ma oni će samo rasprodati opremu kao staro željezo” zapravo sada praktički zaokružen. Pripuz će u krugu tvornice imati centar za prikupljanje i reciklažu metalnog otpada, koji će poslužiti kao sirovina za čeličanu u kojoj će se raditi gredice, od kojih će valjaonica proizvoditi građevinske šipke. Zvuči jednostavno, ali gotovo jednako jednostavno zvučalo je i u nekim prošlim vremenima, kad je država za infrastrukturne projekte poput autoceste radije uvozila šipke nego ih kupovala od vlastite tvornice u Kaštelima.