Od otvorenog interneta iz prošlosti krećemo prema ekstenzivnijoj kontroli

Autor: Michael Spence , 08. travanj 2018. u 22:00

Nepostojanje konsenzusa ili suradnje među državama moglo bi dovesti do pojavljivanja nacionalnih digitalnih granica, što ne samo da bi spriječilo protok podataka i informacija, već bi i ugrozilo trgovinu, lance opskrbe i prekogranična ulaganja.

Nedavna objava da je preko 50 milijuna Facebook profila bilo pregledano putem aplikacije i time stavljeno na raspolaganje tvrtki za politički konzalting Cambridge Analytica dovela je do oštrih kritika te platforme. No, to je samo najnoviji primjer rizika povezanih s internetom, što predstavlja srž današnje digitalne revolucije.  Većina digitalnih inovacija koje su preoblikovale globalno gospodarstvo tijekom posljednjih 25 godina pouzdaje se u mrežno povezivanje.

Povezanost također omogućava pristup ogromnim količinama informacija, uključujući i informacije neophodne za strojno učenje koje je od ključne važnosti za modernu umjetnu inteligenciju. Tijekom posljednjih 15-ak godina, mobilni internet osnažio je taj trend kroz brzi porast ne samo broja ljudi spojenih na Internet, te time sposobnih za sudjelovanje u digitalnom gospodarstvu, već također i učestalost i lakoću s kojom se oni mogu povezivati na internet. Od GPS navigacije do platformi za dijeljenje prijevoza i sustava mobilnog plaćanja, povezanost u pokretu imala je dalekosežan utjecaj na život ljudi i načine zarađivanja za život. 

Prijetnje privatnosti
Godinama je bilo uvriježeno vjerovanje da bi otvoreni internet – sa standardiziranim protokolima, ali s malo zakonske regulative – zasigurno bio u najboljem interesu korisnika, zajednica, zemalja i globalnog gospodarstva. Međutim, pojavili su se veliki rizici, uključujući monopol mega platformi kao što su Facebook i Google; izloženost napadima na ključnu infrastrukturu, uključujući sustave financijskog tržišta i izborne postupke; kao i prijetnje za privatnost i sigurnost podataka te intelektualnog vlasništva.

Ostaju također ključna pitanja o utjecaju interneta na političku pripadnost, socijalnu koheziju, svijest građana i angažiranost te na razvoj u djetinjstvu.

Dok internet i digitalne tehnologije sve dublje prožimaju gospodarstva i društva, ti rizici i ranjivost postaju sve intenzivniji. Čini se da pristup njihovom rješavanju koji je do ovog trenutka prevladavao na Zapadu – kroz samoregulaciju tvrtki pružatelja usluga u posjedu podataka – nije funkcionalan. Ne može se očekivati da će najveće platforme ukloniti, primjerice, "sporni" sadržaj, bez smjernica od strane regulatora ili sudova.  Obzirom na to, čini se da smo suočeni s novom tranzicijom od otvorenog interneta iz prošlosti prema internetu podložnom ekstenzivnijoj kontroli. No, taj proces nosi svoje rizike. 

Smetnja protekcionizma
Usprkos jakim argumentima za međunarodnu suradnju, ne čini se vjerojatnim da će takav pristup biti usvojen uslijed trenutne klime protekcionizma i unilateralizma. Nije niti izvjesno da će se zemlje složiti sa sporazumima koji zabranjuju kibernetičko ratovanje. Čak i kad bi se postigao neki oblik međunarodne suradnje, nedržavni dionici nastavili bi djelovati u suprotnom smjeru – ili još gore od toga.  U takvom okruženju, čini se vjerojatnim da će pojedine države uvesti novu regulativu te trebati ponuditi odgovore na teška pitanja. Tko je odgovoran – ali i odgovoran s pravnog aspekta – za sigurnost podataka? Bi li države trebale imati pristup korisničkim podacima i u koje svrhe? Hoće li korisnicima biti dozvoljeno ostajanje u anonimnosti na internetu? 

Odgovori različitih zemalja na ovakva pitanja znatno će se razlikovati, uslijed temeljnih razlika u njihovim vrijednostima, principima i upravljačkim strukturama. Primjerice, u Kini, vlasti filtriraju sadržaj koji se smatra nekonzistentnim s državnim interesima; za razliku od toga, na Zapadu nema nikakvog entiteta s legitimnim ovlaštenjem za filtriranje sadržaja, izuzev u ekstremnim slučajevima (kao što su govor mržnje i dječja pornografija). Čak i u područjima u kojima se čini da ima nekakvog konsenzusa – kao što su neprihvaćanje dezinformacija ili uplitanje stranaca u izborne procese – ne postoji suglasnost po pitanju odgovarajućeg rješenja.

Nepostojanje konsenzusa ili suradnje moglo bi dovesti do pojavljivanja nacionalnih digitalnih granica, što ne samo da bi spriječilo protok podataka i informacija, već bi i ugrozilo trgovinu, lance opskrbe i prekogranična ulaganja. Već u ovom trenutku većina tehnoloških platformi u SAD-u ne može poslovati u Kini, jer ne mogu ili ne žele prihvatiti pravila vlasti o pristupu podacima od strane države i kontroli sadržaja. U međuvremenu, SAD su blokirale kinesku tvrtku Huawei vezano uz ulaganja u softver startup tvrtki, pružanje mrežne opreme za bežične prijenosnike, ili (zajedno s tvrtkom ZTE) prodaju mobitela na američkom tržištu, uslijed navodne povezanosti te tvrtke s kineskom vladom.

Za razliku od toga, gotovo sve europske zemlje, uključujući Veliku Britaniju, otvorene su prema tvrtkama Huawei i ZTE te su obje tvrtke glavni igrači na tržištu Europe. Međutim, Europa stvara vlastite prepreke, s novim pravilima o zaštiti podataka i privatnosti koja bi doista mogla onemogućiti primjenu strojnog učenja. Za razliku od Kine i SAD-a, Europa još nema mega platformu takvog tipa koja bi bila predvodnicom u inovacijama u strojnom učenju. 

Skup zajedničkih načela
Uslijed činjenice da cjelokupno gospodarstvo postaje neraskidivo povezano s internetom i digitalnim tehnologijama, snažnija regulativa u ovom je trenutku važnija nego ikad.

No, ako je ta regulativa rascjepkana, nespretna, tiranska ili nekonzistentna, posljedice za ekonomske integracije – a time i za prosperitet – mogle bi biti ozbiljne. Prije nego što svijet usvoji neučinkovita ili kontraproduktivna rješenja, donositelji politika trebali bi pažljivo razmisliti o najboljem pristupu regulativi. Ako se ne možemo složiti po pitanju svake pojedinosti, možda možemo barem odrediti skup zajedničkih načela koja mogu biti temeljem multilateralnih sporazuma koji zabranjuju destruktivne aktivnosti kao što je zlouporaba podataka. 

Koautor teksta Fred Hu je predsjednik i osniva Grupe Primavera Capital, globalne investicijske tvrtke sa sjedištem u Kini.

© Project Syndicate, 2018.

Komentirajte prvi

New Report

Close