Od 29. lipnja do 6. srpnja protržena je 45.721 dionica, iliti 11 posto Planuma. Među deset najvećih dioničara je, na petom mjestu, Jugoslavijaput. Ne varam li se, novajlija je i najdraži potpis svih malih ulagača, Vojvođanska banka – kastodi. Europolis je značajno povećao udio.Tražio sam web stranicu Jugoslavijaputa, ali nisam je uspio pronaći. Na internetu sam našao tek osnovne podatke, to jest adresu, telefon i telefaks, te nešto vijesti da rade zajedno s Planumom. Nemam blage veze kako je Jugoslavijaput završio među najvećim dioničarima Planuma, kao što nemam blage veze tko se krije iza kastodija. Možda je netko – a po mojoj evidenciji iz top 10 su ispali Antikor i Mladen Grujić – prodao dionice jer nije mogao platiti dug, bilo banci, bilo dobavljaču. Nelikvidnost, što ćeš. Možda je Jugoslavijaput naprosto iskoristio priliku (kriza je prilika) i kupio dionice kao Buffett, da ih nikad ne proda, a možda je sve što ja mali ulagač trebam raditi – pratiti zbivanja i čim Jugoslavijaput proda svoj paket, riješiti se svog paketića. Zna li netko je li Jugoslavijaput kupio dionice da bi ubirao dividendu, ili jer smatra da će ih drugi kupac platiti više, neka javi. Da i taj forum nečemu služi. Do daljnjeg, nije zabranjeno sanjati da će netko pokrenuti glasine o preuzimanju, ili da nekoliko velikih igrača djeluje zajednički da se vuk samotnjak ne bi previše izložio rastu cijene ili kojekakvim zakonskim obvezama, ili da će netko stvarno krenuti u preuzimanje…

Popis dioničara
Dalje, mislim da je saborska potpora izvješću Hanfe važna lekcija za svakog malog ulagača. Ne mogu si pomoći, jednostavno moram ponoviti usporedbu. Dođe ministar policije u Sabor, kaže da nije uhvatio ni jednog silovatelja, ni jednog dilera droge, nije ščepao čak ni jednog jedinog pljačkaša banke ili kioska – a ono ovacije u Saboru! Konfete pršte na sve strane, bend svira, predsjednici HDZ-a i SDP-a se grle u ekstazi dok se oko njih uvijaju gole plesačice, pri čemu bi falilo samo da im šef mafije pred televizijskim kamerama uruči ček na recimo 30,000.000 eura. Naravno da to nije moguće. Ali eto, moj ljubljeni Ante nije uhvatio ni jednog dilera, silovatelja niti pljačkaša banke (kradljivca šibica s tezge burzovnog kioska mu priznajem), a dobio je ovacije. Pouka je ovdje, mislim, sljedeća. Nemoguće je senzibilizirati javnost za akciju protiv nerazumljivog kriminala, jer javnost nema pojma o materiji. Od 350.000 kupaca dionica HT-a osnove ih vjerojatno zna između jedan i pet posto, a vjerojatno i jednaki postotak saborskih zastupnika kuži problematiku. Ne dao im Bog da netko napravi anketu, da ih, kako bi to Mesić rekao, malo propita imaju li oni blagog pojma što su to podržali. Vjerujem da bi rezultati bili katastrofalni. Osim toga, ludo me zanima u koje dionice su ulagali hadezeovci, a u koje esdepeovci. Ih, tko zna što bih sve ja, stoka sitnog zuba, zaključio iz tih podataka. Nažalost, lijepo su mi rekli u SKDD, oni rade što im Samodol kaže, a Samodol im još nije rekao da liste dioničara svih kompanija trebaju biti besplatne i javne. Stvarno, od bezvremenske, kao klisurina postojane koalicije HDZ-a i SDP-a očekujem složnost po pitanju svih točki važnih za očuvanje postojećeg stanja. Samodol, istoznačnica za Hanfu, je jedno od tih pitanja. Međutim, koliko god ovo bila Hrvatska, čovjek se uvijek nada da postoji pukotina za brisanje sa scene tih idealnih modela za Krležine opaske o ljudskoj psihi. Zato sam razgovarao s Ivom Josipovićem, što je Poslovni već objavio.

Kandidat sustava
Nadao sam se da ću iz verbalne i neverbalne komunikacije zaključiti da iza Josipovića stoji nešto uljuđeniji kapital. Kapital koji će, sebe radi, napraviti malo reda, među regulatorima svih branši i u pravosuđu. Ma, razumijemo se, hrvatske kompanije u stranom vlasništvu mahom ne zarađuju ni jedan posto ukupne zarade svojih matica, pa se ne može govoriti o interesu stranog kapitala za kakvim žudi pošten Hrvat, svjestan da je uhvaćen u miroljubivu aktivnu koegzistenciju HDZ-a i SDP-a. Mislim, stvarno, po čemu se to HDZ i SDP razlikuju? Koja to njihova djela pokazuju da izbore ne tretiraju kao turnir za nagradni fond? Na kavu s Josipovićem otišao sam u nadi da ću otkriti da iza njega stoji kapital željan predsjednika koji neće kao papagaj govoriti “Neka institucije sistema rade svoj posao”, to jest kapital koji želi da institucije konačno počnu raditi svoj posao, i ne samo to, nego i da ga obave. Nažalost – nada da se varam ne umire – moj dojam je da je Josipović samo kandidat postojećeg sustava, da iza njega ne stoji sila zbog koje se mafija ne bi usudila zaprijetiti mu smrću stane li joj na put. A baš to nam treba, kapital koji bi svojom potrebom isposlovao da idući predsjednik ne bude novi Mesić, a kamo li Tuđman, i koji bi svojom snagom jamčio da naš premijer neće biti novi Sanader, a kamo li Đinđić. Izgleda da to neće biti moguće prije nego što izgubimo svu državnu, to jest narodnu imovinu. Možda je smiono rečeno, ali u ovom trenutku za mene, malog ulagača, nije ‘issue’ koja će izlistana ili nelistana hrvatska kompanija propasti, a koja preživjeti. ‘Issue’ je stvaranje uvjeta da pošten Hrvat može ulagati u svoj ili, još bolje, tuđi posao. Hrvatski posao, da novac ostane u zemlji, a ne da dividenda završi u inozemstvu. Nažalost, izgleda da će još neko vrijeme bolje biti investirati u imovinu. U mom slučaju, vjerojatno u euro.

*Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, STTB (Makedonija) i PLNM (Srbija).