Tek mjesec dana preostalo je Uljaniku za dobivanje odobrenja Europske komisije za program restrukturiranja njegovog pulskog brodogradilišta (Uljanik Brodogradilište), no odugovlačenje s dovršetkom tog procesa i sve više neizvjesnosti oko daljnjeg poslovanja u ovoj grupaciji podiže na noge Uljanikovo riječki škver 3. maj.

Na lokalnim razinama vlasti ovih dana razmatra se slučaj 3. maja, saborski zastupnici iz tog kraja s pitanjima se obraćaju Vladi (iako je tek nedavno isplaćena posljednja rate petogodišnje potpora ovom brodogradilištu i država financijski 3. maj više ne može pomagati idućih 10 godina), a zabrinuti radnici, kojima su uzgred upravo isplaćene plaće, najavljuju izlazak na ulice početkom srpnja.

Kupnja pod upitnikom
Problem je što je prije više od mjesec dana Uljanik najavio okončati pregovore s talijanskim brodograditeljem Fincantierijem, no to se nije dogodilo, neslužbeno se čuje da ti pregovori nisu ozbiljnije niti vođeni, da su Talijani zapravo zainteresirani za poslovnu suradnju na gradnji sekcija za njihove kruzere, a eventualno preuzimanje u obzir bi eventualno došlo tek nakon što se raspletu zamršeni odnosi s Uljanikom.

Riječko brodogradilište od "majke" potražuje 523 milijuna kuna po danoj pozajmici, trenutno radi smanjenim kapacitetom, čekajući da Uljanik od Vlade i Europske komisije dobije odobrenje za plan restrukturiranja, kojim bi trebao doći do kapitala iz kojeg se u 3. maju nadaju naplatiti.  No, iako su svi uključeni u ovaj proces zatvoreni i ne komuniciraju puno, prema više izvora postupak ne teče kako je planirano, probijaju se svi postavljeni rokovi, a Vlada, odnosno resorno Ministarstvo gospodarstva, već je dva puta vratilo na korekciju program Upravi Uljaniku i Danku Končaru, te se još uvijek čeka materijal pripremljen u skladu s pravilima o potporama za restrukturiranje koji bi tek uputili u komunikaciju prema Bruxellesu.

Drugim riječima, već sada je prilično izvjesno da će se probiti rokovi koji su bili predviđeni odlukom Komisije o odobravanju državne potpore Uljaniku jamstvom za 96 milijuna eura kredita. Daleko je veći problem, kako se čuje iz vladinih krugova, to što Uljanikov program spašavanja nije "seriozno" napravljen kako se očekivalo u ovako ozbiljnoj situaciji, a prema izvorima bliskima vladi, nije jasno ni s kim se u ovom procesu pregovara. Danko Končar, naime, još uvijek nije vlasnik Uljanika, jer još uvijek nije unio svjež kapital kako je bilo planirano i on je tek potencijalni strateški partner odabran od Uprave i nadzornog odbora, a s druge strane i Uprava Uljanika, koja je za Vladu i odgovorna za odnose i stanje u oba brodogradilišta, polako gubi povjerenje. 

U međuvremenu je, istina, došlo do promjene na čelu resornog Ministarstva gospodarstva, no odlaskom Martine Dalić i dolaskom Darka Horvata, uvjeravaju sugovornici, nije se ništa drastično  promijenilo u pristupu rješavanju slučaja Uljanik i za dinamiku samog procesa promjena ministra nije imala utjecaja. Horvat još uvijek nije javno istupao oko rješavanja problema pulskog brodogradilišta, a sindikati, posebno iz 3, maja, čekaju da ih pozove na prijam kojeg su zatražili odmah po njegovu imenovanju.  

Likvidnost prioritet
U ovom trenutku, kažu sugovornici, prioritetno je osigurati likvidnost društava, kako bi do konačnih odluka obavljale ugovorene poslove. Idućih tjedana tek će se, zapravo, ozbiljnije sjesti i utvrditi hoće li priča s Končarom i Uljanikom ići prema Bruxellesu ili će se pokrenuti drugi scenarij, stečaj Uljanika. Njega, naravno, u Puli i posebno u Rijeci ne priželjkuju, no sve više je i u vladinim redovima onih koji smatraju da bi ta opcija državu na koncu manje koštala, a omogućila bi, barem u slučaju 3. maja, nalaženje kupca koji bi nastavio gradnju brodova u škveru.