Iako ga oponenti prozivaju zbog nedovoljne angažiranosti u rješavanju gospodarskih problema države, predsjednik Ivo Josipović negira takve kritike. Naprotiv, tvrdi da je angažiran više nego što to propisuju ustave odredbe.

U razgovoru za Poslovni dnevnik pojašnjava koje je sve aktivnosti u dosadašnjem dijelu mandata poduzeo na ekonomskom planu, precizira oko kojih je pitanja Hrvatskoj potreban politički konsenzus kako bi se poboljšala poslovna klima te najavljuje prezentaciju modela decentralizacije i reforme lokalne samouprave na kojem radi sa svojim timom ekonomskih eksperata.

Kritičari vam zamjeraju pasivnost kada je gospodarstvo u pitanju. Kako biste ocijenili gospodarsku situaciju u Hrvatskoj?
Gospodarsku situaciju ne mogu ocijeniti drukčijom od one kako je vide relevantne institucije, poput nedavno Svjetske banke. Ne mogu biti ni sretan, ni zadovoljan činjenicom da se Hrvatsku promatra kao "fenomen" koji je šest godina u recesiji. Što to znači? Kroz šest su godina Hrvatsku vodile tri vlade, tri tima, tri premijera, nekoliko ministara gospodarstva i financija, dva guvernera. I sad ispada da je Predsjednik države pasivan? U čijim ovlastima k tome i nije gospodarstvo, kako mi se s druge strane rado prigovori ako sam na tome području aktivan i iznosim prijedloge ili preporuke Vladi. Evo, kada sam upozorio još za bivše vlade kako je paket Antirecesijskih mjera došao kasno, poručilo mi se da je gospodarstvo isključivo u nadležnosti vlade. Danas me oni koji su sjedili u toj vladi kritiziraju što ne sazivam izvanredne sjednice vlade. Nisu bili tog mišljenja u tom trenutku. No, to je nebitno. Bitno je da idem tamo gdje me gospodarstvo šalje, da pokušavam izravno pomoći tvrtkama ali i pojedincima svakodnevno u njihovim problema, borbi s administracijom, nelogičnostima sustava. 

Kako konkretno kao predsjednik Republike pomažete poduzetnicima i gospodarstvu?
Ured sam otvorio različitim mišljenjima, dijalogu, raspravama, prijedlozima: od preporuka za borbu protiv dužničke krize, do rasprave o regionalnom razvoju. Otvorio sam raspravu o decentralizaciji i reformi lokalne samouprave jer to nitko drugi nije htio i neće. Evo, moj tim i ja hoćemo: predložit ćemo model, izložiti ga javnoj raspravi, pa da vidim postoji li neki drugi prijedlog koji je bolji. U pitanjima gospodarstva angažiran sam osjetno više nego što to proizlazi iz ustavnih odredbi. Istina je, predsjednik u gospodarstvu nema izvršne ovlasti, ali učinio sam prilično za gospodarstvo. Nije riječ samo o tome da sam mnogim tvrtkama otvorio vrata u inozemstvu. Primao sam investitore, rješavao probleme naših investitora u susjednim zemljama, posredovao u sporovima sindikata i poslodavaca…

Nije vaša izravna odgovornost, ali Hrvatska je zemlja s najdužom recesijom u EU. Kako se osjećate kao predsjednik čije je sve godine mandata obilježio pad bruto društvenog proizvoda? 
Kako bih se trebao osjećati? Kako se osjećaju građani koji su u tome razdoblju izgubili posao i  izloženi su dugotrajnoj nezaposlenosti? Kako se možete osjećati u susretu s ljudima koji traže posao da bi prehranili svoje obitelji, s umirovljenicima koji su posebno zakinuti i unesrećeni? Nitko se normalan ne može dobro osjećati u društvu koje već pada u depresiju. Neprestano govorim: sjednite svi zajedno, uhvatite se bitnih reformi, zagrizite u bit problema, ne stavljajte svoje osobne interese ispred interesa građana. Na 20. obljetnici hrvatske kune rekao sam da se kuna nalazi u opustošenoj šumi. Vode se bitke za vlast. Ali, čime će se uskoro uopće vladati? Opustošenom šumom? Politički čelnici ne mogu sjesti u miru i dogovoriti se oko presudnih tema za život građana i oživljavanje gospodarstva. 

Koje su po vama ključne reforme koje bi Vlada morala pokrenuti s ciljem stvaranja bolje poslovne klime?
Tražim konsenzus oko reforme zdravstva, mirovinskog sustava, javne uprave i lokalne samouprave. Zašto ga tražim među političkim čelnicima? Zato što je riječ o rješenjima bitnim za Hrvatsku, jer govorimo o projektima koji nadilaze jedan mandat i prelaze u nasljeđe drugoj, trećoj vladi. Dok čekam da se to dogodi, dajem svoj prijedlog, on je praktički na stolu. Pozvao sam i na sinergiju obrazovanja i gospodarstva, više ulaganja u znanost i istraživanje, aktivnije uključivanje gospodarstva u školski sustav i kurikulum, stavio sam se na raspolaganje našim izvoznicima i rekao da ću ići tamo gdje me trebaju, gdje mogu otvoriti vrata. Posvećen  sam energetskoj politici i pozicioniranju Hrvatske na globalnoj i europskoj energetskoj karti, i tu ću razgovarati sa svima čiji poslovni planovi odgovaraju i hrvatskim nacionalnim interesima.

Hrvatska je nedavno obilježila godinu dana članstva u EU. Koje nam je benefite s ekonomskog aspekta donijelo punopravno članstvo? Dojam je da nismo iskoristili sve pogodnosti punopravnog članstva, naročito kad je riječ o sredstvima iz EU fondova?
Jedina institucija koja je službeno obilježila prvu godinu članstva Hrvatske u Europskoj uniji je Ured Predsjednika i to na način da sam organizirao izvještajni stol i pozvao sve ključne čimbenike da na neki način podnesu izvješće ali i daju ocjenu gdje smo.  Nema jedinstvene ocjene o prvoj godini članstva kad je gospodarstvo u pitanju iz niza razloga: od toga da smo ušli u EU u okolnostima oporavka i same Europe od krize koja ju je zahvatila i još uvijek nestabilnih gospodarstava pojedinih članica, do činjenice da smo i mi ušli u Uniju opterećeni postojećom krizom. Efekti kojima smo se nadali izostali su u mjeri koja se projicirala tijekom pregovora uvelike prije krize. U značajnoj smo mjeri osjetili izlazak iz CEFTA-e, čije nam tržište čini 20 posto izvoza. Očekujem da ćemo jedan dio kompenzirati povlačenjem novca iz strukturnih i kohezijski fondova. U tom cilju državna mašinerija mora na terenu imati doslovno prekomjerno pripremljene projekte na svim razinama. Izravno sam urgirao pripremu projekata na državnoj, ali i na regionalnoj razini, da bismo osposobili i sagradili kanale odvodnje kako nam se ne bi više dogodila katastrofa kao što se dogodila u Slavoniji. 

Smatrate li da bi privlačenje što većeg broja stranih ulaganja mogao biti jedan od modela izlaska iz krize?
Strana, ali i domaća ulaganja su jedan od faktora koji mogu doprinijeti izlasku iz krize. Drugi je rast izvoza i tu vidim dodatnu šansu. Već šest mjeseci za redom raste izvoz, kontinuirano statistički promatrano i to je moment preokreta. Važno je zadržati i održati taj val nizom poticajnih mjera, potporama i instrumentima HBOR-a i HAMAG-a, snažnom provedbom Akcijskog plana za izvoz, ali i osobnim angažmanom kako institucija tako i izvoznika. 

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Na koji bi način država trebala pomoći poduzetnicima u podizanju nivoa konkurentnosti s ciljem poticanja rasta hrvatskog izvoza? 
Govoreći o izvozu imamo paradoks – puno uvozimo da bismo izvozili. Volio bih vidjeti analizu komponenti izvoznog proizvoda, jer s jedne strane imamo industrijsku strategiju, potpore proizvođačima, a s druge strane imamo cilj povećati izvoz. Idemo zatvoriti krug "tvrtka – tvrtka" i stvoriti prostor za vlastitu proizvodnju komponenti koje nedostaju. Dakle, ako kroz potpore, porezne mjere, sigurnost energetske opskrbe, kroz lanac dobavljača, možemo potaknuti stvaranje domaće proizvodnje komponenti koje se sada uvoze, da stvorimo održivi ciklus i smanjimo uvoz onoga što možemo sami proizvesti, mislim da bismo tim pristupom ostvarili tzv. hattrick – povećanje zaposlenosti, smanjenje uvoza i povećanje izvoza.  

Mali i srednji poduzetnici su čuvari stabilnosti

Pokrovitelj ste Poslovnog uzleta, projekta Poslovnog dnevnika posvećenog malom i srednjem poduzetništvu. Kako sagledavate stanje i ulogu tog segmenta u ukupnim gospodarskim tokovima?

Malo i srednje poduzetništvo je krvožilni sustav našeg gospodarstva. Nemojmo iz zaboraviti obrtnike, njih skoro 80 tisuća. Malo i srednje poduzetništvo i obrt su obiteljske tvrtke, kooperanti i dobavljači velikim sustavima, svi zajedno čine 99 posto gospodarstva, dinamični su, brzi i prilagodljivi promjenama. Stoga ne čudi što ih se nastoji maksimalno poticati iz državnih izvora i iz fondova EU. Oni su svojevrsni čuvari stabilnosti, osiguravaju zaposlenost, prenose tradiciju, pa iz tih razloga nisam dvojio ni sekunde hoću li prihvatiti pokroviteljstvo nad Poslovnim uzletom. Poslovni uzlet ima izvrstan odjek, ciljanu publiku, dislociran je iz Zagreba, što je odličan potez, organizira se lokalno, i time omogućuje da informacija dođe do svakoga tko je treba i tko zna što s njom učiniti.