Mostarski Aluminij ponovo je u blokadi računa kod nekoliko banaka i ako ne postigne dogovor s vjerovnicima za sveobuhvatni proces financijskog i operativnog restrukturiranja, primjerice i kroz konverziju duga u kapital za 100 do 140 milijuna KM, slijedi mu stečaj.

Upravo objavljeni KPMG-ov pregled poslovanja Aluminija u 2013. i 2014. potvrdio je i prezaduženost i neprofitabilnost tvrtke: gubitak iz operativnog poslovanja iznosi 75 mil. KM, a ne može se financirati 111 mil. KM obveza prema vjerovnicima koje dospijevaju u ovoj godini, ni 22 milijuna ulaganja u održavanje kapaciteta. Od koristi nije ni pozitivno poslovanje mostarske tvrtke u siječnju i veljači 2015., što je rezultat poboljšanja cijena aluminija i rasta tečaja dolara, te novih ugovora, tvrdi KPMG.  

No, za mogući rasplet postoji više scenarija, znakovitih i zbog političko-nacionalnog naboja, navodno isprepletenih i političkim konotacijama povezanima s tvrdnjama da bošnjačka većina pokušava preuzeti Aluminij u cijelosti (trenutno Bošnjaci imaju dva člana NO-a). Tvrtka je nacionalno hrvatsko pitanje jer je Aluminij jedino mjesto zapošljavanja Hrvata u Mostaru. Više od 90% zaposlenih u Aluminiju su Hrvati, a odlazak tih ljudi na cestu značio bi novu ekonomsku migraciju trbuhom za kruhom.

Hrvatska je vlasnik 12% Aluminija, u NO-u je predstavlja Ivica Martinić, savjetnik ministra Ranka Ostojića, a nalazi se u nezavidnoj situaciji. Maksimum aktivnosti u domeni je diplomatskih kanala pa se otvara pitanje tko će spasiti Aluminij i što će učiniti Vlada Federacije BiH. Tijekom lanjske blokade pokazivala je interes da se tvrtki pomogne, iako konkretni prijedlozi Vlade RH, prema našim izvorima, nisu naišli na pozitivan  odjek. Mali dioničari drže 44%, ali ne uspijevaju se udružiti.