Ako su 1990.-te u Hrvatskoj bile godine osnivanja poduzeća, sada slijede godine transfera poslovanja kako bi tvrtke opstale i uspješno se razvijale i nakon što njihovi osnivači odluče umiroviti se ili baviti se nekim drugim djelatnostima. EU se tim osjetljivim pitanjem odavno bavi i razvila je sustav pomoći osnivačima tvrtki koji pređu dobnu granicu od 55 godine da počnu promišljati rješenje i pripremati prijenos poslovanja bilo na nasljednike ili na nove vlasnike.

Važnost koju se pridaje tom problemu potvrđuju i podaci da je tek 33 posto poduzeća uspješno u prijenosu poslovanja na nove vlasnike. Kako se čulo na jučerašnoj koferenciji koju su o toj temi organizirali Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva CEPOR u suradnji s Deloitte Hrvatska, Hrvatskom udrugom poslodavaca, Privrednom bankom Zagreb i Ministarstvom poduzetništva i obrta, u EU godišnje oko 450 tisuća malih i srednjih tvrtki s 2 milijuna zaposlenih provodi prijenos poslovanja, od čega se, dakle, u prosjeku u 150 tisuća ne postupa adekvatno i time ugrožava oko 600 tisuća radnika. U Hrvatskoj, pokazalo je prvo istraživanje Business Transfer Barometar, trenutno ima 31 posto tvrtki, odnosno njih 16.590 čiji vlasnici imaju više od 55 godina i koji bi trebali početi planirati prijenos poslovanja.

Glavnina tih tvrtki, oko 76 posto, nastala je u 1990-ima, a najviše ih je u Istarskoj, Karlovačkoj, te Primorsko-goranskoj i Međimurskoj županiji. Ukupno je u toj skupini tvrtki zaposleno 179 tisuća radnika, što je ukupno 16 posto svih zaposlenih u hrvatskim poduzećima, a one ostvaruju i 19 posto svih prihoda u poduzećima. No, CEPOR je, s obzirom na dob vlasnika i podcjenjujući stav prema business transferu, utvrdio da rizičnu skupinu u Hrvatskoj predstavlja 5.300 tvrtki s 57 tisuća zaposlenih. Istraživanje je pokazalo da su u Hrvatskoj vlasnici stariji od 55 godina uglavnom, u 92 posto slučajeva, osnovali tvrtku, a u 88 posto slučajeva oni i upravljaju tvrtkom. Najveći dio njihovih tvrtki, 57 posto, osnovano je od 1990. do 1995., a premda ih 97 posto ima djecu, većina ipak ne uključuje obitelj u posao. Točnije, to čini tek njih 38 posto.

Ono što zabrinjava iz CEPOR-ovog izviješća jest podatak da četvrtina ovih vlasnika tvrtki uopće ne razmišlja o promjeni svojih uloga. Među onima koji se bave tim pitanjem, pak, svega njih 6 posto razmatra mogućnost prodaje, dok je taj udjel u EU oko 40 posto. S druge strane, njih 60 posto vjeruje da će posao nastaviti netko iz obitelji (u EU je to od 15 do 35 posto). Kako primjećuje direktorica CEPOR-a Mirela Alpeza, opciju da vodstvo preuzme netko od današnjih zaposlenika koji nije iz obitelji, no poznaje biznis, a što je za poslovanje često najbolje rješenje, razmatra tek 19 posto naših vlasnika tvrtki. Slab interes za to rješenje, smatra Alpeza, neće se popraviti dok se država ne počne poput startup programa poduzetnicima davati i potpore za kupnju postojećih poduzeća. Takvi programi vrlo su razvijeni u EU, kaže Alpeza. Za provedbu prijenosa poslovanja u pravilu je potrebno više godina, pa je jedan od savjeta CEPOR-a da "nikad nije prerano početi razmišljati o tome".

Važno je osigurati edukaciju i stručnu pomoć vlasnicima oko mogućih rješenja za business transfer, ali i sufinanciranje njihove realizacije. Iako je riječ o bolnim procesima, zbog čega se o njima javno malo govori, nekoliko poduzetnika podijelilo je svoja iskustva i razmišljanja. Ilija Tokić koji je s bratom stvorio najveći hrvatski prodajni lanac autodijelova Tokić doo najavljuje da kreće odmah iza Nove godine s projektom transfera poslovanja, u suradnji s Deloitteom. Cilj je da kroz tri godine Tokić doo postane dioničko društvo, otkriva Tokić, te pojašnjava kako su djeca u njegovoj obitelji još premlada, pa je već zaposlio tim od desetak stručnjaka koji se educira za daljnji razvoj.

Imao je, kaže i "nemoralne ponude" da proda tvrtku, jer ona bilježi snažan rast, samo u ovoj godini prihodi će premašiti 400 milijuna, a dogodine i 500 milijuna kuna, no on želi da tvrtka opstane još sto godina i za to priprema transfer, nakon kojega će ostati u nadzornom odboru.  "Ja sam tipičan primjer koji potvrđuje da je transfer izuzetno kompleksno pitanje za obiteljske tvrtke", prizanje Ivan Topčić, vlasnik TIM Kabela, s kojim je u poslovanje poduzeća uključena i supruga, te dvoje od četvero djece. Dugo se, kaže, pokušava time baviti i što dalje ide, nailazi na sve više nepoznanica. Zato je, smatra Topčić, važno naći mentore, čemu, pak, u Hrvatskoj nismo skloni.

Denis Nemčević prije dvije godine preuzeo je, nakon iznenadne smrti oca, vođenje obiteljske tvrtke Spider grupa. Sve bi prošlo teže da otac nije imao urođen osjećaj za pripremu business transfera, kaže Nemčević, dodajući da je obitelj intezivno i konstantno uvodio u posao. Najteža je, kaže nakon svega, bilo prvih pola godine, no firma je izgrađena na zdravim temeljima i uživala je ugled, pa je i zadržala povjerenje kod dobavljača, banaka i klijenata. Durđica Zagorec s navršenih 55 godina već je obavila business transfer. Posao u tvrtki Biovitalis koju je pokrenula 1991. i koja zapošljava 10 radnika prepustila je jednoj od dvije kćeri. Druga, kaže, nije imala interes, no sam prijenos nije trajao od danas do sutra, nego gotovo pet godina. Prjienos je odradila, kaže, prije dvije godine i više ne dolazi u tvrtku. Na dispoziciji je za tehničke detalje, no jako je bitno, poručuje Đurđica Zagorec, dati povjerenje onome koga si odabrao. Ona se, pak, okrenula hobijima i novoj edukaciji, a izdala je i knjigu.
 

 Kako vlasnici vide budućnost poduzeća nakon svog povlačenja

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost