U turizmu je čovjek sve, a dobra usluga i nasmijani radnik znači više od velike sobe i najljepše plaže", kaže Elvis Pavleković, direktor Termi Jezerčica.

Na čelo zagorskog resorta došao je 2015. godine i danas se može pohvaliti odličnim poslovnim rezultatima. U razgovoru za Poslovni dnevnik otkrio nam je koliko se ulagalo u resort u Donjoj Stubici s ljekovitom vodom, jesu li naišli na podršku države i kako su ostali složna zajednica koja nema problema s radnom snagom, unatoč brojnim izazovima u turističkom sektoru.

Problem u Hrvatskoj, ali i šire danas predstavlja manjak radne snage i odlazak ljudi s čime se suočava cijela Hrvatska i brojne velike tvrtke. Kako ste se vi suočili s takvim izazovima i imali potrebu za uvozom radnika? Čime nastojite privući i zadržati radnike? 
Nedostatak kvalitetne i obrazovane radne snage u Hrvatskoj gorući je problem, od izlaska iz razdoblja recesije pa do danas svjedoci smo toga da se poslodavci bore kako ispoštovati rokove, odraditi sezonu, godinu, kako do kvalitetne radne snage kako bi mogli zadržati ili povećati kvalitetu usluge ili proizvoda. Kao konzultant u turizmu susrećem se s ovim problemom svakodnevno, no smatram da ključ problema nije u poslodavcima nego u zakonodavstvu i sustavu obrazovanja, a nažalost ni za jedno ni za drugo nema političke volje da se promijeni. Problem nisu više ni plaće, ljudi odlaze jer im sustav jednostavno ne omogućava da žive dostojanstveno i ponosno od svog rada, bilo to nekvalificiranim, obrtničkim ili specijalističkim zanimanjima i znanjima. U Termama Jezerčica sretni smo da tog problema zasad nemamo. Gotovo svi zaposleni imaju ugovore na neodređeno vrijeme, radi se po Zakonu o radu i kolektivnom ugovoru, primanja su dobra – nisu vrhunska i mogla bi biti i bolja,  ali poslovanje, koliko god dobro bilo, više od ovog ne može podnijeti. Budžet plaća je gotovo 30 posto prihoda, a u zadnje tri godine dizali smo plaće otprilike 2,5 milijuna kuna na razini godine. Ljudi dobivaju božićnice, uskrsnice i regres za godišnji odmor, no smatram da je to samo dio zašto ljudi ne odlaze na druga, bolje plaćena radna mjesta u okruženju ili u velika hotelijerska i slična poduzeća. Bitno je da se radnik osjeća kao čovjek, da osjeća da se cijeni njegov rad, da su prepoznate ideje i svako dodatno zalaganje. Moji djelatnici su divni, funkcioniramo kao prijatelji, velika obitelj, nastojim biti direktor radnik, manager koji svojim primjerom, zalaganjem i radom daje i kolegama motivaciju. Nastojim pomoći koliko mogu i biti im dostupan, a oni to vraćaju svojim radom. Nije idealno, ali mi smo mali i moramo se pokriti koliko je to moguće. 

Koliko je zaposlenih u Termama Jezerčica?
Trenutačno nas je 78 stalno zaposlenih, a tijekom ljeta s našom djecom/učenicima oko 100. Moji voditelji su mentori učenicima ugostiteljsko turističkoj školi iz Zaboka, ja sam mentor studentima na FMTU iz Opatije, tako da sva djeca koju učimo raditi i dobri su, nastojimo sezonski zaposliti preko ljeta, a nakon školovanja im ponuditi i stalno zaposlenje. Svi su radnici iz okruženja, radišni i ponosni Zagorci. Nadam se da će Terme još više rasti i da ćemo zapošljavati još više naših Zagoraca kako posao ne bi morali tražiti izvan svojeg rodnog kraja.  

A čime ih još kanite privući?
Često govorim da na posao na koji idete s grčem ne treba ići, treba ga promijeniti ili omogućiti da se promijeni okruženje i uvjeti da svima bude dobro. Naš hotel nije ni najbolji ni najljepši, ali nama je najdraži; ljudi su nasmijani, druže se i izvan radnog vremena, posao se mora odraditi, puno puta svi dajemo više nego se to i od nas traži, ali u današnjoj ekonomiji drugačije se i ne može. Ne postoji uspješan menadžer koji može svoj posao i ideje ugurati u osam sati radnog vremena, a ni dobar i produktivan radnik koji je nezadovoljan na radnom mjestu. U turizmu je čovjek sve, a dobra usluga i nasmijani radnik znači više od velike sobe i najljepše plaže. Radimo po ISO i HACCP sustavu kontrole kvalitete, edukacije su nam uglavnom interne, a menadžerski kadar vrhunski, tako da za nekakvim intenzivnim, vanjskim edukacijama nema ni potrebe.

Kakva je situacija sa smještajnim kapacitetom i popunjenosti hotela? Je li država pokazala neku vrstu podrške s obzirom na to da ste jaki u turističkom sektoru tijekom cijele godine? 
Popunjenost je na razini 12 mjeseci više od 80 posto, a u prvom mjesecu ove godine to je bilo 93 posto; bolje od tog ne može. Cijene ne možemo više dizati jer tržište to ne trpi, mi ipak radimo cijelu godinu i nemamo more ispred stepenica, tako da se ne možemo puno igrati alatima yield i revenue managementa. Nema off sezone, samo druga tržišta i drugi kanali prodaje. Nekakve podrške države i Ministarstva turizma nema, novaca iz strukturnih fondova nema, jednostavno se nemamo na što javiti. Kakva god se mogućnost otvori ,javimo se. Tijekom godina smo uspjeli i dobiti nešto sufinanciranja i bespovratnih sredstava, ali sve je to jako malo. Rado bismo gradili i razvijali se dalje, imamo i gotove projekte za proširenje hotela, wellnessa, vodenog parka i restorana, no sami ne možemo, razdoblje povrata investicija u turizmu u RH je jednostavno predugo da bi ovakav objekt mogao izdržati toliko zaduživanje. Kako stvari stoje, bez obzira na sva obećanja dosad, nekakvih novih natječaja koji uključuju bespovratna sredstva uskoro neće ni biti. 

Jeste li zadovoljni brojem gostiju? Koliko se mijenjala struktura?
Zasad još imamo puno više domaćih gostiju nego stranih. Otvaranjem kampa struktura gostiju se malo mijenjala, ali naši stalni i vjerni gosti i dalje čine veliku većinu. Više od 90 posto bookinga radimo sami, nema tu nekih ozbiljnih alotmanskih ugovora ili fiksnih zakupa. Terme Jezerčica su last minute ili ultra last minute destinacija i nikad nismo u panici ako je popunjenost unaprijed mjesec ili dva loša; uvijek se sve nekako popuni. Imamo više od 70 posto gostiju koji se vraćaju, što je veliko bogatstvo. Neki naši dragi i stalni gosti dolaze i po pet-šest puta godišnje i ostaju po tjedan dana. Inače, prosječni boravak je nešto manje od tri dana što uzrokuje puno veći angažman radne snage i energenata. Na kontinentu je teško za očekivati da to bude osam ili deset dana kako je to na Jadranu.

Prošle ste godine otvorili i novi kamp. Kolika je vrijednost investicije? 
Kamp je moja želja od kada sam 2015. došao na čelo Termi. Radio sam puno i u priobalnom turizmu, a uz to sam i otac troje djece tako da smo često korisnici mobilnih kućica i kampova koji su uvijek na vrhunskim lokacijama i s puno sadržaja. Hotel je, bez obzira na impozantno kupalište i veliki kongresni centar, premali i često u overbookingu, imamo 47 soba što nije dovoljno za prihvat većih kongresnih grupa, a često ni za smještaj individualnih gostiju koliko imamo interesa. Kamp je svakako jeftinija investicija s bržim povratom nego dogradnja hotela, a puno vlastitog, građevnog zemljišta u turističkoj zoni dala nam je mogućnost da napravimo takav sadržaj i povećamo kapacitete. Investicija je bila oko deset milijuna kuna, a reakcije i ocjene su odlične. Puno smo povećali broj stranih noćenja, ali i potrošnju po samom gostu. Kamp je kategoriziran s četiri zvjezdice, proteže se na 19.000 m2, ima 15 luksuznih mobilnih kućica, 20 parcela za kampere te 20 šatorskih parcela. Kamp je naslonjen na vanjsko kupalište te na sve sadržaje termi, a odmah do kampa nalazi se i grad labirinata. Velik broj gostiju radi mira, prostranosti i sadržaja nerijetko produži svoj boravak u odnosu na bookirano. Počeli smo s radom krajem srpnja prošle godine, kamp je otvoren tijekom cijele godine, a ova godina će nam dati nekakav uzorak za daljnji radi i postavljanje na tržištu. Zasad je sve kako je planirano, pa i bolje od tog.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Kakve su vaše procjene za ovu poslovnu godinu? Imate li već u vidu nova ulaganja, turističke sadržaje i širenje? 
Mogu reći da je zasad sve po planu, pa čak i preko njega, tako da smo više nego optimistični. Sudjelujemo na sajmovima turizma diljem Europe i interes za kamp je velik iako sama destinacija Zagorje, odnosno Bajka na dlanu baš i nije prepoznata. Neminovno je da moramo i dalje ulagati u kvalitetu usluge i svake godine gostima dati nešto novo kako bismo mogli zadržati rast. Prošle godine investicije su bile velike, a ove usprkos željama ne možemo toliko. Obnovili smo restoran odmah nakon novogodišnjih praznika, ulagali smo ponovo u sisteme bazenske tehnike, ponovno ćemo obnoviti vodeni park, ali, nažalost, bez širenja ove godine.Plan je tijekom ljeta obnova soba na prvom katu i u prizemlju, ali sve je to nekako u sklopu planiranih radova kao i svake godine. Terme Jezerčica velik su potencijal, uz planirana ulaganja i proširenja mogle bi brzo doći na razinu neto prihoda više od 40 milijuna godišnje. Veliko je bogatstvo izvor termalne, ljekovite, mineralne vode koji se nalazi ispod samog hotela i tijekom cijele godine je na 38 stupnjeva. Bogatstvo su ljudi koji tu rade i osiguravaju egzistenciju svojim obiteljima te se vesele svakoj novoj investiciji, a to je zaista rijetkost.

Milijunskim investicijama od ruine do zdravog biznisa

Odmaralište Hidroelektre početkom devedesetih počelo je propadati i završilo je u stečaju. No, 2005. kada se priča počela ponovno kretati i Centar za rehabilitaciju preuređen je u današnje Terme Jezerčica. Koliko se ulagalo tijekom ovih 15 godina u proširenje ponude i podizanje kvalitete?
Core biznis naših vlasnika, obitelji Lekić, odnosno gospođe Dubravke Lekić je socijalna skrb, odnosno zdravstvena njega. Bila je pionir u toj branši privatnog poduzetništva u Hrvatskoj, tako da je pretvaranje Centra za rehabilitaciju osoba s težim i lakšim mentalnim i zdravstvenim poteškoćama u hotel bio svakako veliki izazov. S obzirom na to da je tu već postojala tradicija kupališta i odmarališta, bilo je prirodnije da nastavak poslovanja gotovo u samom centru Donje Stubice bude hotel, a da se korisnici i sama zdravstvena ustanova presele u mirnije okruženje. Kupivši na javnoj dražbi veliko zdanje i zemljište u obližnjem Pustodolu otvorila se mogućnost upravo za tako nešto. Tijekom godina je uloženo puno, dosad više od 50 milijuna kuna. Objekt je bio star, derutan, načet zubom vremena i boravkom veterana Domovinskog rata, a kasnije i prilagođen korisnicima Centra. U prvoj fazi napravljen je za one prilike prekrasan unutarnji bazen i mali wellness, restoran, napravljen smještajni dio, kongresni centar, restoran, barovi i obnovljeno vanjsko kupalište za komercijalnu uporabu. Velika investicija koja je dala zamah i današnjem poslovanju bila je 2012. godine kada je napravljen kompleks unutarnjih bazena te spa centar. Ta investicija vrijedila je otprilike 20 milijuna kuna i omogućila je da hotel i Vodeni park rade cijele godine gotovo jednakim intenzitetom. Naravno, trebalo je proći neko vrijeme da novi proizvod bude prepoznat na tržištu.