Naša porezna tijela su u zadnje vrijeme vrlo aktivna na planu ispunjavanja zakonske obveze koja se tiče ‘češljanja’ imovine svojih dužnika. Riječ je o onima za koje je iniciran stečajni postupak kroz prijedlog za otvaranje i zatvaranje skraćenog stečaja. Rezultat, pak, ovih aktivnosti pokazuje se u ne baš tako malom broju slučajeva koji na kraju i završavaju s donedavno nezamislivim zahtjevom od strane Porezne uprave prema trgovačkim sudovima, gdje se ti postupci i vode, da se nad dužnikom ipak otvori pravi – redovni stečajni postupak. Drugim riječima, država nastoji spriječiti nestanak dužnika koji bi u protivnom bio nagrađen s blagodati brisanja iz sudskog registra unatoč imovini koja vjerovnicima nije ni poslužila za namirenje.

Razlog navedenog zahtjeva predstavlja nalaz poreznika koji u svojim analizama dolaze do informacije da postoji imovina s kojim dužnici raspolažu. Tako se otvara mogućnost i da se isfinanciraju troškovi postupka, što znači anuliranje rizika da trošak ne padne na teret državne blagajne, ali i da se iz unovčenja imovine može postići djelomično namirenje. Takvih zahtjeva navodno je u prosjeku barem desetak tjedno, dok je u razdoblju od kada je na snazi novi Stečajni zakon Porezna uprava za ukupno 1784 pravnih osoba podnijela takav prijedlog. Kod toga je još zanimljiv i podatak o velikim dugovanjima tih dužnika. Naime, kada je riječ o njihovim različitim nepomirenim obvezama po osnovi javnih davanja, kako doznajemo iz odgovora Porezne uprave na naš upit, duguju ukupno nešto manje od milijarde kuna – točnije 989 milijuna kuna. Takav iznos, primjerice, u relacijama potreba za pružanjem kvalitetnih javnih funkcija u školstvu, zdravstvu i kulturi, za uslugu poreznih obveznika predstavlja nevjerojatan gubitak.

Kako se pokazuje da ti dužnici nisu bez imovine te da postoje i oni s obiljem nekretnina procijenjenih na višemilijunske iznose, ostaje za vidjeti koliko će se namaknuti kroz javne dražbe, te hoće li unovčenje imovine generirati i pozitivan rasplet tako što bi se, zahvaljujući aktivnostima države kao vjerovnika, došlo do raspoložive stečajne mase i za raspodjelu drugim stečajnim vjerovnicima.

Za stanje u 2016. -prvoj godini primjene novog SZ-a., uz podatak da je u stečajnoj praksi ona zapamćena upravo po lavini zaprimljenih stečajnih prijedloga, bilo ih je blizu 20-ak tisuća, ilustrativna je i navedena aktivnost Porezne uprave s 1338 predanih zahtjeva za pokretanje redovnog stečajnog postupka nad dužnicima od kojih državna blagajna potražuje oko 750 milijuna kuna.     

Pretpostavka za pokretanje skraćenog stečajnog postupka je činjenica da se radi o pravnoj osobi koja nema zaposlenih te da u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana. Sudskim pozivom koji se u takvim slučajevima objavljuje prije gašenja tvrtke i brisanja iz registra redovito se pozivaju vjerovnici da predlože otvaranje postupka nad dužnikom. Pritom trebaju dokazati dvije stvari, a Poreznoj to nije težak zadatak.

Uloga države

Prva je vjerojatnost tražbine, što se kod poreza i doprinosa lako pokazuje kroz evidenciju stanja računa poreznog obveznika te knjigovodstvenim praćenjem dugovanja i potraživanja prema PU, a zatim to je i postojanje stečajnog razloga. Najčešće se radi o nesposobnosti za plaćanje što se dokumentira Fininom potvrdom o neizvršenim osnovama u duljem vremenskom razdoblju. A kad Porezna uprava tvrdi da tvrtka posjeduje kratkotrajnu ili dugotrajnu imovinu stvari se sudskim preokretom vraćaju u klasični stečajni postupak. Praksa poreznih tijela o kojoj je riječ, međutim, zaokret je od prakse nečinjenja koja je tu administraciju više iz političkih, a manje iz stručnih razloga, pratila jedno duže razdoblje.

U teoriji postoji više načina kako država može utjecati na jačanje financijske discipline u ispunjavaju obveza gospodarskih subjekata, a ovo je svakako jedan. Kao neizbježan alat redovito je i istican stečajni mehanizam za odstranjivanje s tržišta kroničnih gubitaša i neplatiša što se izražava kroz zakonski okvir u kojem upravo država kao vjerovnik pravodobno reagira te pokreće stečajeve nad dužnicima zbog boljeg vlastitog namirenja, odnosno na vrijeme dok još ima slobodne imovine.

No, praksa po tom pitanju, kao i zakonska rješenja kod nas je bila vrlo različita, pa i u kontradikciji. Unatoč primjerice zakonskoj prisilnoj odredbi koja je na stečajni ‘aktivizam’ cijeli niz godina tjerala Ministarstvo financija, konkretnije tijekom dužeg razdoblja prije i poslije izbijanja svjetske financijske krize, država se blago rečeno nije istaknula kao predlagač stečajeva, iako je to po zakonskom režimu morala činiti. Zbog toga se za nagomilane dugove u desecima milijardi kuna i tražio izlaz u novom insolvencijskom rješenju u sklopu prvog predstečajnog zakona. Na isti način kako je to 2012. bilo neizbježno, tako i danas – kada su teorija i praksa unatoč mnoštvu silnica iznjedrile novi Stečajni zakon s automatizmom vezanim uz podnošenje prijedloga za otvaranje stečaja uz servis Fine, dvije godine njegovog života u praksi povod su sad za nove (pred)stečajne promjene.

Potrebna je, ukratko, sljedeća runda poboljšanja, a najviše za potrebe privremenog financiranja u predstečajevima. Valja reći i da je od početka 2015. do 31. kolovoza ove godine Porezna uprava prijavila 2,6 milijardi kn potraživanja, i to za 1762 subjekta. U posljednje dvije i pol godine, pak, u stečajevima je naplatila 448 milijuna kuna u čemu su obuhvaćena i namirenja potraživanja njihovim pretvaranjem u poslovni udjel u društvu.

Naknadne provjere

Težnje k redu koji je bitan za održivost poslovanja urednih platiša u konkretnom slučaju prati i efekt od rasterećenje troška za druge vjerovnike, jer je država u privilegiranoj poziciji da predujam ne plaća. No, za dužnike koji raspolažu s imovinom, a skrivaju je, djelovanje poreznih vlasti nije jedina prijetnja. I naknadnim se provjerama može utvrditi da imovina postoji, pa u tom slučaju i po zatvaranju stečaja zbog nedostatka imovine stečajnog dužnika u skraćenom stečajnom postupku državno odvjetništvo podnosi prijedlog radi nastavka stečaja i unovčenja pronađene imovine.