U Irsku je otišao prije šest mjeseci, a nedavno, baš nekako u vrijeme kad mu se prema početnom planu trebao pridružiti ostatak obitelji, na svome je blogu, ispisanom u starom irskom lučkom gradiću Corku, objelodanio: "Vraćam se, Zagrebe, tebi…"

Odluka nije donesena naprečac. Hrvatski informatičar M. Š. (podaci poznati redakciji Večernjeg lista) informatičarski je precizno odvagnuo pluseve i minuse kod nas i u Irskoj. Mora se priznati, zbroj u korist Hrvatske iznenađuje. Ipak živimo u zemlji u kojoj se vjeruje da je bolji život negdje drugdje, a pritom je upravo Irska na glasu kao zemlja nade i prosperiteta. 

"Nemam pretenzija da iznesem apsolutnu istinu. Idealno nije nigdje, no za neke Irska jest obećana zemlja. Pogotovo, recimo, za mlade bez obitelji koji kod nas ne mogu naći posao ili stručnjake određenih vještina. U Irskoj posla ima, a plaće su proporcionalne znanju i iskustvu. Cijene hrane slične su hrvatskim, odjeća je i nešto jeftinija, ali je zato najam stana prilično skup, kao i čuvanje djece te usluge poput frizerskih i sl. Ljudi koji, primjerice, rade u pozivnim centrima na jednostavnijim poslovima mogu zaraditi od 1400 eura naviše. Za hrvatske pojmove puno, ali ako za najam stana morate dati 700 do tisuću eura, onda to i nije neka plaća. Mnogi došljaci stanuju zajedno, čak i poneki Irci tako žive. U konačnici je, naravno, riječ o tome koliko zarađujete. Standard je viši u Irskoj nego kod nas ako imate neko od traženih zanimanja poput IT stručnjaka, ali traži se i iskustvo.

U protivnom, vrata u internacionalnim kompanijama najčešće ostaju zatvorena. Irska je, inače, otvorena zemlja u kojoj se čuju i hrvatski i poljski i španjolski… U uredu nas je otprilike pola stranaca, a pola domaćih. Irci su druželjubivi i otvoreni prema došljacima, naročito onima iz zemalja EU",  kaže M. Š., koji je poslom u Irskoj bio zadovoljan i ne žali zbog pola godine u Irskoj. 

U pečalbu se otisnuo nakon dobre poslovne ponude, koju nije tražio, ali ga je ona preko poznanika našla na tadašnjem radnom mjestu u Hrvatskoj. Ponuda je bila dobra, iako je i u Hrvatskoj solidno zarađivao. Prvotni je plan bio da mu se u Irskoj za pola godine pridruže supruga, kći (9) i sin (7). 

"Pokazalo se, međutim, da škole završavaju malo poslije 14 sati i kako bi za čuvanje dvoje djece, samo dok se mi ne vratimo s posla, mjesečno trebalo izdvajati oko tisuću eura. Potraga za kućom pokazala se kao još veći izazov. U Irskoj se od 2007. praktički ništa ne gradi, a puno se ljudi useljava i velika je potražnja za stambenim prostorom. Barem ga u Corku nema dovoljno. Tražio sam kuću s tri ili četiri spavaće sobe, a u obzir je dolazio krug od 50 kilometara. Za kuće koje bi nam odgovarale traži se puno, od 1.500 naviše. Za tisuću eura ili manje nalazio sam samo kuće koje su daleko izvan grada, u naseljima koja praktički nemaju ništa osim škole koja, povrh svega, nije nužno nadohvat ruke. Drugim riječima, odmah morate nabaviti dva auta", nabraja M. Š. minuse za doseljeničku obitelj s djecom.

Cijeli članak pročitajte ovdje. 

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju