Hrvatska industrija sve se teže nosi s visokim cijenama plina koje su posljednjih godina rapidno rasle.
Predstavnici industrije, posebno kemijske, upozoravaju na to da proizvođači koji koriste plin za proizvodnju kao energent ili sirovinu postaju nekonkurentni na međunarodnom tržištu, što dodatno usporava gospodarske aktivnosti zemlje. Tržišna cijena na hubovima u Europi sada je oko 380 dolara po kubiku, dok većina domaćih tvrtki iz kemijskog sektora Ini plaća 20 posto veću cijenu. Cijene plina za kućanstva niže su za oko 30 posto od prosjeka zemalja članica EU, dok su cijene plina za proizvođače bile više za 10 posto od prosječne cijene u EU jer opskrbljivači na taj način žele nadoknaditi reguliranu nižu cijenu kućanstvima. Gospodarstvenici upozoravaju na to da nepovoljna cijena plina za industriju srednjoročno može dovesti do toga da dio stanovništva neće moći plaćati ni povlaštenu cijenu energenata jer neće imati gdje raditi zbog nekonkurentnosti tvornica.
40posto
višu cijenu od kućanstava plaćaju poduzetnici
Primjerice, kutinska Petrokemija kao jedan od najvećih domaćih izvoznika troši petinu ukupne količine plina u Hrvatskoj, a taj energent plaća od 30 do 35 posto više od konkurencije u Europi. Plin čini 50 posto ukupnih troškova te tvrtke. Analitičari Hrvatske narodne banke (HNB) u svojem su istraživanju prije godinu dana zaključili da relativno skup prirodni plin za poduzeća u Hrvatskoj upućuje ili na moguće neefikasnosti u njegovu opskrbnom lancu ili na moguće unakrsno subvencioniranje različitih kategorija potrošača ili, pak, na kombinaciju tih dvaju uzroka u nekom omjeru koji nije moguće utvrditi na osnovi javno dostupnih informacija. Cijena plina za opskrbu poduzetnika iz svih djelatnosti u prosjeku je najmanje 40 posto viša od nabavne cijene plina za opskrbu kućanstava. "Time se ne ostvaruje ni socijalna politika jer koristi od nižih cijena imaju sva kućanstva, a ne samo ona kojima je pomoć, odnosno subvencija, potrebna", zaključili su u HNB-u.
Gospodarstvo je velik udarac doživjelo 2012., kada je Vlada povećala povlaštenu cijenu plina za industriju 30 posto. Vodeći je distributer u Hrvatskoj Inina tvrtka Prirodni plin, koja isporučuje 94,2 posto plina. Slijede Prvo plinarsko društvo koje drži 2,4 posto tržišta, Vetropack sa 1,1 posto te Crodux plin sa 0,8 posto. Iako podaci pokazuju da na tržište dolaze novi distributeri koji bi u tržišnoj utakmici mogli smanjiti cijenu, teško je očekivati promjenu zbog loše interkonekcije hrvatske plinske mreže na izvore plina u Rusiji, pa je postojećim transportnim sustavom teško osigurati dovoljne količine plina za kemijsku industriju koja bi se zbog visokih cijena mogla i urušiti.
Stoga industrijalci smatraju da bi trebalo sagraditi infrastrukturu za nabavu plina iz Rusije, postaviti uvjet opskrbljivačima da industrijskim subjektima daju cijene otvorenog tržišta uvećane za transportne troškove te uskladiti cijene plina kućanstava s tržišnim uvjetima kako opskrbljivači ne bi povlaštene cijene nadoknađivali na industriji. U HNB-u smatraju da bi odgovorne državne službe trebale utvrditi pravi uzrok visoke cijene plina za poduzeća te predložiti mjere koje bi umanjile negativan utjecaj njegove cijene na konkurentnost poduzeća. "Budući da su sve djelatnosti u opskrbnom lancu na tržištu plina na neki način regulirane, državne bi službe, na osnovi samo njima dostupnih informacija, trebale biti u stanju utvrditi pravo stanje te predložiti mjere koje bi omogućile daljnji razvoj tržišta plina i umanjile negativan utjecaj cijene plina na konkurentnost poduzeća", ističu u HNB-u.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.@dida1949
Odlično rečeno. Potpis.
Početkom ljeta sam sebi obećao da neću komentirati ništa vezano uz Petrokemiju iz Kutine. Evo me opet, a vjerujte ne bih da nije “isplivao” ovaj članak.
Neznam koja je bila namjera autora da napiše ovaj članak. Neznam koje je izvore autor koristio, ali ako članak nije “naručen” a sve ukazuje na to, onda bi autor trebao “trajno” prestati pisati i početi se baviti nečim što zna.
No da autoru ne dajem preveliku važnost moram napomenuti da sam ovakvu ili sličnu objavu vezanu neposredno ili posredno uz Petrokemiju očekivao i to upravo u ovo vrijeme. Kako inače opravdati, prema mojoj procjeni, gubitak od cca 300 mil. kuna koji će se dogoditi na koncu ove godine. Vrlo jednostavno ” visokom cijenom plina” i sve je rečeno. Kao da su tamo neki “rusi” dužni dati plin “za badava”, što imaju tamo neki “kupci” i neko “europsko tržište” diktirati cijene, i kako se usude “neki tamo” kritizirati kako se organizacijski, tehničko-tehnološki i razvojno vodi Petrokemija iz Kutine. Pa gdje to ima. Umjesto da “damo” novac, jer to je naša “dužnost i obveza” i šutimo jer valjda kao i sve dosadašnje i postojeća uprava, sa poznatim radničkim deputatima, najbolje zna. A zamislite tako misli i “gospodin ministar”. A stvar je rekli bi Srbi, a oni su aktualni, a ne ćirilica, sam se svi pravimo grbavi, “prosta ko pasulj”. U Petrokemiji svi lažu, a ako su do sada, možda i kradu. Ako danas, što nije bilo jučer, ne kradu u pravom smislu riječi, onda kradu budućnost tvornici. U Petrokemiji svi lažu, možda mekše, ne govore istinu. Lažu radnici da puno rade, a rade uobičajeno pa možda i manje no što bi trebalo u ovo vrijeme i u takovoj djelatnosti, lažu radnički deputati da brinu o tim radnicima a brinu isključivo i samo o sebi, lažu rukovodioci jer su tehničko tehnološki nekompetenti, laže Uprava jer kaže da ima rješenja a neki od njih do nedavno nisu znali ni gdje je Kutina, a o Petrokemiji da ne govorim, a laže i gospodin ministar jer najavljuje zainteresirane za kupnju Petrokemije, a “pravih” nema pa nema, tek poneka “lopina” koja je došla nastaviti “šišati ovce”. Vidim da sam zastranio, pa Vas koji budete čitali ovaj članak molim da mi oprostite. Ja po onoj staroj “po jutru se dan poznaje”, a jutro je u Kutini lijepo i sunčano, pa ja mislim…
no da se vratim na temu. U sadašnjoj konstaslaciji snaga u Petrokemiji u Kutini i puno niža cijena plina bi vrlo malo pomogla. Zamislite samo, pišu da je plin pre skup, prodaja im ide katastrofalno loše, a oni samo “rade”, još malo pa će osim punih skladišta i cijeli krug tvornice ( tako kažu izvori ) biti pun gnojiva, a plin ne plaćaju i emitiraju financijske zapise.
A rade otprilike ovako: Projektirana potrošnja plina sa najmanjom donjom ogrijevnom moći iznosi 1024 Sm3/t amonijaka, energetski to je 34,301 GJ/toni.
Izvršili su rekonstrukcije i modernizacije i deklarirali da su time uštedjeli 2,3 GJ/t i povećali dnevni kapacitet za 37 tona amonijaka.
Ovo sa amonijakom je točno, iz podataka 2011 i 2012 vidi se da je puni kapacitet sa 1360 t/dan porastao na 1397 t/dan. No kad je potrošnja energije u pitanju onda je ista umjesto da iznosi 32,001 GJ/t odnosno 957 Sm3/t prirodnog plina, energetska potrošnja iznosi prosječno 35,5 GJ/t, dakle 1,3 GJ/t više od projekta i zamislite oni se time hvale. Umjesto uštede od oko 67 Sm3/t (cca 91.000 Sm3/dan )što je samo kroz plin po sadašnjoj cijeni dnevna ušteda od preko 27.000 eura, oni troše oko 3,5 GJ/t ( 101 Sm3/t) što je dnevno preko 137.000 Sm3 ili preko 52.000 eura ) Uzmite za cca 1,1 milijun tona gnojiva prosječno 300 dana rada amonijaka i možete izračunati koliko je to porast troška plina. Ako se k tome doda da se za, jednu tonu gnojiva troši od 0,6t amonijaka za ureu do
prosječno 0,3 t za kan-npk, a da bi ovako proizveden amonijak samo po plinu trebao biti jeftiniji za cca 9% možete izračunati kakav bi to trebao biti utjecasj na proizvodne cijene gnojiva. A oni kažu da znaju.i zamislite svi su pametni i svi znaju, a gubitak od 300 milijuna, ma tko to šiša.
ne pišite gluposti,
trenutno je cijena plina za kućanstvo u Hrvatskoj veća od cijene plina u Munchenu
Smrdi na pripremu terena za poskupljenje plina kućanstvima…
Uključite se u raspravu