Plodine danas u zagrebačkom naselju Resnik otvaraju 58. prodajni objekt, svoj najveći hipermarket površine 7500 četvornih metara. Tvrtka s tom lokacijom ima ukupno 170.000 kvadrata prodajne površine, a sa 2,47 milijardi kuna prihoda iz 2009. drugi je najjači “igrač” na tržištu maloprodaje, nakon što je s te pozicije izgurao Mercator i tako se približio Konzumu Ivice Todorića. Ambiciozno cilja dostići brojku od sto objekata i osvojiti 20 posto tržišnog udjela. O rezultatima i planovima Plodina govori vlasnik Mile Ćurković, poduzetnik koji je prošle godine bio jedan od samo dva ovdašnja trgovca koja su ostvarili dvoznamenkasti rast (14%) prihoda.

Vaši najveći konkurenti lani su na prihodima izgubili između 100 i 500 milijuna kuna, a Plodine su ga povećale za 302 milijuna kuna. Kako?
Prije drugih prepoznali smo da stiže kriza i da će biti jača nego što su mnogi mislili. Pripremili smo dobar scenarij i pogodili dobar odnos između cijene i kvalitete proizvoda. Maksimalno smo se organizirali kako bismo ponudili što povoljnije cijene i privukli potrošače. To nije bilo lako, no uspjeli smo i zadržavanje kupaca ključni je dio našeg uspjeha.

Što je bilo presudno u rušenju cijena, veze s domaćim ili stranim dobavljačima?
Sve ove godine gradili smo kvalitetne odnose s domaćim dobavljačima, što se isplatilo i nama, a vjerujem i njima. Odnos domaće i uvozne robe je 70 naprama 30 posto. Pregovori s dobavljačima nisu uvijek bili laki. Međutim, Plodine su prepoznatljive po tome da se drže dogovora, a dobavljači to cijene.

Svojedobno ste sa Željkom Kerumom osnovali NTL lanac, a po izlasku osnovali stezajedničku tvrtku s Mercatorom pa s Billom. No, od 2010. prema dobavljačima ipak nastupate samostalno?
Udruženja su dobra i ne znači da se možda opet nećemo s nekim udružiti. Problem nastaje ako se ne ispunjavaju dogovori. Smisao povezivanja nije da profitiraju samo trgovci, već od korist moraju imati i proizvođači i kupci. To se nije ostvarilo s udruženjima u kojima smo bili. Ostajemo otvoreni za nova partnerstva, ali samo s tvrtkama koje ulažu u razvoj.

U biznis ste krenuli 1993. s prvim supermarketom, drugi je otvoren tek 2000. da biste 2005. imali 18 objekata, 1000 zaposlenih i 1,2 milijarde kuna prihoda. Prošlu ste godinu zaključili sa 54 supermarketa, 2546 zaposlenih i 2,47 milijardi kuna prometa. Takav skok ne viđa se često.
Sve ove godine radili smo planski, nikad stihijski. S otvaranjem prvog zacrtano je otvaranje još 50 supermarketa. Bilo je to još u vrijeme kada mnogi nisu vjerovali da se to može ostvariti. Kada je otvoren trideseti, shvatili smo da je broj od 50 supermarketa premali. Novi cilj je osvojiti 20 posto tržišta, a kada se taj udjel gleda kroz površinu, ona iznosi od 300 do 400.000 četvornih metara.

Polugodišnje izvješće za 2010. otkriva da su Plodine prema istom razdoblju 2009. u svim parametrima u plusu.
Zadovoljni smo rezultatima, za ovu godinu očekujemo rast prihoda oko 10 posto. Možda će dobit biti lošija nego lani, ali samo zbog ulaganja.

Koliko ste ukupno investirali i kakvi su daljnji planovi?
U 17 godina uložili smo oko 200 milijuna eura. Plan je samo pojačati investicije. Još nismo prisutni u Dubrovačko-neretvanskoj i Karlovačkoj županiji gdje stižemo 2011. Ove godine investirali smo 30 milijuna eura, a dogodine planiramo najmanje toliko.

Je li teško držati takav tempo?
Nije ako se kvalitetno radi i ako se strogo držite bazične djelatnosti i ne rasipate kapital. Ako imate kvalitetnu bilancu, tada je i kreditorima u interesu da vas prate.

Koliko danas vrijede Plodine, naime 2005. iznijeli ste podatak o 130 milijuna eura?
Mislim da sada vrijede dvostruko više.

Najavljivali ste izlazak u regiju, no nije se dogodio. Zašto?
S regijom treba biti oprezan jer tko je otišao ima problema, svi su u gubicima. Pričekat ćemo da se situacija stabilizira.

Koje je razdoblje bilo najpovoljnije za maloprodaju? Neki kažu da se od 2000. do 2003. investicija mogla isplatiti za godinu-dvije?
Isplaćivanje investicija u tako kratkom roku bilo je moguće na objektima s iznimno malim ulaganjima i gdje nije bilo konkurencije. Supermarketi su tzv. objekti treće generacije i zahtijevaju visoka ulaganja, a povrat investicije moguć je u roku od 5 do 10 godina.

Kakva je danas situacija u maloprodaji? Čini se da ni rekordna turistička sezona nije povećala promet?
Od polovice 2008. jako je teško poslovati u trgovini. U Plodinama se s krizom ipak dobro nosimo. Nadam se da smo kao tržište dotaknuli dno i da će se uskoro lakše poslovati.

Može li država ‘uskočiti’ s nekim mjerama potpore? U planu gospodarskog oporavka trgovina se baš ne spominje?
Najvažnije je da država bude što racionalnija. Poduzetnicima je najveća pomoć da država košta što manje jer to nosi manje poreze. Posljednje povećanje PDV-a donijelo je pad potrošnje.

Hrvatski lanci do sada su se uspjeli oduprijeti stranoj konkurenciji, mogu li to uspjeti i dugoročno?
Tržište maloprodaje već je dobilo jasne konture, mogu se tek više izbistriti međusobne pozicije jer u trgovini ili rastete ili propadnete – sredine nema. Za sada se pokazalo da se sa “strancima” dobro nosimo. Mislim da su se oni dolaskom u Hrvatsku vrlo neugodno iznenadili, očekivali su da će ovdje lakše poslovati, a naišli su na ozbiljne domaće trgovce i jaku konkurenciju.

Rušenje granica ulaskom u EU mnogi vide kao trenutak kada će u Hrvatsku tek doći moćni konkurenti, a spominje se Carrefour i slični?
Mislim da se ništa bitno neće promijeniti. Konkurencija je već tu, prostora više baš i nema. Vjerujem da se dolazak “velikih” spominje tek da se nešto priča. Tko je taj tko bi mogao doći i krenuti ispočetka na ovako malom tržištu s tako brojnom konkurencijom?

Je li možda iskustvo talijanskog Ipercoopa dobra ilustracija toga vašeg stava? Startao je uspješno, ali nije dugo izdržao.
Točno. Dobro su počeli, no stali su i nisu investirali. Ne ulažete li, nema budućnosti. I u godinama iznimno jake krize mi smo kontinuirano investirali pa od 2008. godišnje otvaramo po 20.000 novih prodajnih kvadrata.

Mogu li se u maloprodaji očekivati znatnija preuzimanja ili povezivanja? Spominje se iznos od milijardu kuna godišnjeg prihoda kao granica za dugoročniji opstanak pojedinog trgovca.
Mislim da će granica uskoro biti oko pet milijardi kuna. Moći će opstati i oni s manjim prihodom, ali bez zarade.

Za Resnik ste tražili ukupno 120 zaposlenika, no javilo se više kandidata i mogli ste birati. Je li razlog visoka nezaposlenosti ili su Plodine poželjan poslodavac?
Ove smo godine u četiri objekta ukupno zaposlili 250 djelatnika. Nastojimo učiniti sve da privučemo najkvalitetnije trgovce i mislim da uspijevamo. Plaća je bitan faktor, ali i okruženje u kojemu radite je važno. Plaća je rasla, isplatili smo uskrsnice i regres, isplatit ćemo i božićnicu. Maksimalno se stimulira pojedinačno zalaganje i trudimo se biti poželjan poslodavac.

Jedini ste vlasnik trgovačkog lanca Plodine. Hoće li tako ostati i u budućnosti ili možda razmišljate o traženju partneru i izlasku na burzu?
Dok god vlasnik može sam osigurati rast svoje tvrtke zapravo nema potrebe dijeliti vlasništvo. Onoga trenutka kada rast ne bude moguće financirati iz kreditnih izvora, dolazi na red dionički kapital. Hoće li se Plodinama takvo što dogoditi za godinu, pet ili nikada, o tome još ne razmišljam.

Bez problema održavamo likvidnost

Od 2007. do 2009. izdali ste i podmirili 4 tranše komercijalnih zapisa na 150 milijuna kuna. Izvješće za 2009. kaže da više nema potrebe za takvim zaduživanjem. Znači li to da vam nelikvidnost nije problem?
Razvoj primarno financiramo iz dobiti i dugoročnih kredita. Ne trošimo radni kapital, a imamo i dobar obrtaj sredstava pa nam likvidnost nije problem. Kratkoročna zaduživanja nužna su dok tvrtka ne postigne zamah, a čim se to dogodi, treba izbjegavati taj model.

Prije dvije godine izdali ste obveznica za 100 milijuna kuna uz kamatu od 9 posto s dospijećem 2013. Budući da su pojedini poduzetnici imali problema kod iskupa svojih plasmana, što mogu očekivati kupci obveznica Plodina?
I njih ćemo iskupiti bez problema. Naši kreditori su svih ovih godina vrlo zadovoljni s nama jer da nije tako, sigurno nas ne bi pratili. Za obveznice uredno plaćamo kamatu pa ćemo i glavnicu vratiti u roku.