Bivši zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić jedini je u skupini šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata koji je pred ICTY-jem u srijedu proglašen krivim i po zapovjednoj odgovornosti, dok su bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak i predstojnik ureda za zarobljenike Berislav Pušić oslobođeni odgovornosti za neke točke optužnice.
Ćorić je zbog zapovjednih propusta proglašen krivim za pljačku i razaranje u Prozoru krajem 1992. godine.
Prema zaključku raspravnoga vijeća Ćoriću je bilo poznato da su u listopadu 1992. njegovi podređeni – pripadnici vojne policije HVO-a ukrali vozila koja su pripadala muslimanima te da su sudjelovali u razaranju kuća u Prozoru no unatoč tomu nije učinio ništa kako bi se počinitelji kaznili.
Događaji u Prozoru nisu vremenski obuhvaćeni razdobljem u kojem je, prema sucima, djelovao udruženi zločinački pothvat.
Sva šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata bila su optužena i po zapovjednoj odgovornosti no raspravno je vijeće kazalo kako je odlučilo njihovu odgovornost razmatrati jedino u kontekstu njihova sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu pa su po toj osnovi svi i proglašeni krivima. Iznimku je napravilo jedino u slučaju Ćorića kod kojeg je razmotrilo i zapovjednu odgovornost.
Ćorić je stoga proglašen krivim za nehumana djela i nečovječno postupanje, uništavanje imovine koje nije opravdano vojnim potrebama i pljačku javne i privatne imovine.
Raspravno vijeće oslobodilo je dvojicu optuženih – bivšeg načelnika Glavnog stožera HVO-a generala Slobodana Praljka i načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića odgovornosti za nekoliko točaka optužnice.
Praljak je oslobođen odgovornosti za točke 4. i 5. koje se odnose na silovanje i seksualno zlostavljanje kao zločine protiv čovječnosti i teške povrede Ženevskih konvencija, a Pušić, koji je također oslobođen odgovornosti za te točke, oslobođen je i krivnje za pljačku imovine muslimanskih civila i zatočenika.
Šestorica bivših čelnika Hrvata iz BiH osuđena su u srijedu pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) na kazne zatvora od 10 do 25 godina zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH 1993.-1994. koje su osmislili u okviru udruženog zločinačkog pothvata.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.“Ako Hrvatska dobije samostalnost, pokušat će podijeliti Bosnu”
Volter je dobo reako da je povijest “mit kojega svaka generacija piše novu verziju”. Kažu da su oni koji ne uče iz povijesti osuđeni da ju ponavljaju.
Ali kad se u novinskom naslovu nađe formulacija “vrijeme u kojem je, prema sucima, djelovao udruženi zločinački pothvat” onda bi trebalo podsjetiti na ovo čuveno upozorenje Alije Izetbegovića davno prije izbijanja “belaja” u Bosni. Zašto? Na taj prepostavljeni budući hrvatski pokušaj podjele Bosne upozoravao je i Warren Zimmemann, posljednji američki ambasador u Jugoslaviji. Bill Clinton, tadašnji američki predsjednik za Bosnu tada jednostavno nije mario a zainteresirao se za nju tek kada je procjenio da bi mu zavođenje mira u Bosnidobro koristiti kao adut u predsjedničkoj kampanji za drugi mandat. Njemu je bila dovoljna knjiga Roberta Caplana “Balkan Ghosts” (balkanski duhovi).
Ignoriranje ovog upozrenja Alije Izetbegovića djelomično je koštalo Dietricha Genschera funkcije. Naime, on nije taka naprasno, “preko noći”, morao otići s funkcije njemačkog ministra vanjskih poslova samo zbog preuranjenog priznanja Hrvatske, ignorirajući upozorenja lorda Carringtona da se niti jedna nova država na teritoriju bivše SFRJ ne smije priznati dok se sve međusobno ne priznaju u granicama koje su imale kao njezine konstitutivne republike.
Pokazalo se da nije uvažavao niti ovo upozorenje Alije Izetbegovića (iako je za to djelomično odgovoran i Alija Izetbegović koji se u svemu tome jednostavno gubio i često ostajao bez orijentacije).
Zainteresirane entuzijaste koji se ne boje neugodnih istina upućujem na izvrsnu knjigu “The Hour of Europe” Josipa Glaurdića; ili barem na tekst “Bezdušno komadanje Bosne” Adila Zulfikarpašića; verzija u sarajevskom Oslobođenju.
Uključite se u raspravu