Gospodarski rast koji se bilježi u ovoj godini poslodavcima ne predstavlja temelj za veći optimizam u novoj poslovnoj 2016. Prema jučer predstavljenim rezultatima istraživanja Poslovnih očekivanja Hrvatske udruge poslodavaca, općem stanju u gospodarstvu ove godine hrvatski poslodavci daju ocjenu 2,13, što je najviše u posljednje četiri godine. No, poslodavaci upozoravaju da mali pomaci ostvareni ove godine nisu rezultat reformi koje zagovaraju još od prije recesije.
Predsjednica HUP-a Gordana Deranja, koja je prije godinu dana apelirala na Vladu Zorana Milanovića da se ponaša kao da je u prvoj, a ne u posljednjoj godini mandata, mogla je samo razočarano konstatirati kako je 2015. potrošena uglavnom na predizborje, te da je gospodarski rast ostvaren ponajprije zahvaljujući vanjskim okolnostima i turističkoj sezoni. Stoga, ona i novoj vladi koja se još nije formirala šalje poruku kakvu je u ime HUP-a poslala prije godinu dana – da ne oklijeva s reformama. "Postavite jasan i artikulirani plan, imenujte kompetentne ljude koji su spremni preuzeti odgovornost i postavite gospodarski oporavak i fiskalnu konsolidaciju kao najvažnije prioritete", poručuje Deranja, upozoravajući da u Hrvatskoj i dalje nema mjesta velikom optimizmu, te da kriza nije daleko iza nas. Privatni sektor, istaknula je, nastavlja se restrukturirati da bi do maksimuma ojačao svoju konkurentnost, za razliku od javnog sektora, koji nije osjetio bolne rezove, a što, poručuje Deranja, očekuje novu vladu.

Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.@TORNOS, to sto ste naveli je jedan od ozbiljnih razloga i tu ne vidim mogucnost brzog rijesenja. Jer je sudstvo quasi-neovisno, odnosno, nitko im nece ukljuciti pjescani sat, kad otvore neki predmet. Drugi problem lezi u tome, da mi nemamo kulturu poduzetnistva i kulturu etike u poduzetnistvu! Pa ispada, da nikoga nije sram, ako ne placa svoje racune na vrijeme. Zato smo i imali 45 milijardi kuna ispostavljenih faktura, od koji je tek 10-15% naplativo i nikoga nije bilo briga u vrijeme HDZ-ove vlade. Suker je jednom cak rekao: sami ste krivi sto tim firmama dajete robu i usluge. Treci problem lezi u tome, da smo mi kao nacija i kao pojedinici neinventivini, kreativnost nam je dozlaboga losa, vizija skoro da i nemamo. Znaci, idemo utabanim stazama, iako nam mora biti jasno, da je to slijepa ulica. Cetvrti promlem je drzavna papirologija i nepoznavanje procesa od sluzbenika i namjestenika, njihova losa efikasnost i neodgovornost, a oni su ti, koji bi trebali obavljati javni servis za dobrobit gradjana, odnosno poduzetnika. Peti promlem je los ljudski potencijal. Profil ljudi sa kojima bi trebali ostvariti zadane ciljeve je ispod europske razine. Da ne govorim o cca. 20% polupismenih i nepismenih. Sesti problem je nas jos uvijek socijalistcki mentalitet. Nas covjek ocekuje od drzave, da rjesava njegove osobne probleme. Ovo zadnje upadne svakom strancu, nakon nekoliko minuta boravka u Hrvatskoj, u oci. Sedmi problem je struktura radnih mjesta. Svi iole misleci ljudi su znali da ulaskom u EU, skoro u svim privrednim granama, nismo konkuretni. Za poljoprivredu je se moralo znati, da ce tu biti velikih gubitaka radnih mjesta, jer se u EU-u cca. 2% stanovnistva bavi poljoprivredom i od iste mogu solidno zivjeti. I kako sad dalje? Nasi ljudi se moraju mijenjati, bilo sa su poduzetnici bilo da su uposleni. Za njih sve mora vrijediti: kontinuirani procesi poboljsanja su “sine qua non” svakog radnog dana. I na kraju radnog vremena si moraju postaviti pitanje: dali sam danas zaradio svoj nadnicu? Jer, kako znamo, samo kod Bandica postoji besplatni rucak, svugdje drugdje ga netko mora platiti.
Moji djelatnici su sigurni za svoje radno mjesto.
Sve usluge i robu naplačujemo solarno , na predračun.
Ne radimo sa zgubidanima koji nemaju novaca .
Kažu kako iznimke potvrđuju pravilo! Iznimka u slučaju moje tvrtke, gdje sam suvlasnik i direktor jeste u tome: otpuštam djelatnike iz razloga što potraživanja naše tvrtke naplaćujem sudskim putem, u kome moram respektirati razumne rokove sudskih procesa!!!!!
Razumni rokovi sudskih procesa kod mene traju maksimalno predviđeno a to je:
1. RAZUMNI ROK za prvostupanjski proces- 3 godine;
2. RAZUMNI ROK za drugostupanjski proces- 2 godina;
3. RAZUMNI ROK za trečestupanjski proces- 1 godina
Drugi razlog koji podržava ovaj RAZUMNI ROK jeste u tome što se druga stranka OBIJESNO SUDI. Obijesno suđenje je pravni fenomen o kome se izuzetno malo znade. Kada malo pročeprkaš po tom fenomenu vidiš da je država, kako kaže na jednom okruglom stolu davne 2003 godine, Ingrid Antićević: država je najveći obijesni tužitelj. Drugim riječima iz razloga obijesnog suđenja države , ona je pretrpala sudove pa nam RAZUMNI ROKOVI sudskih procesa i traju kako smo prethodno naveli.
Treći razlog su dominantni i parazitski tržišni položaji tržišnih sudionika koji „imaju vremena suditi se jer ih suđenje u konačnici ništa ne košta. Oni radeći sa tvojim novcem toliko zarade i da nakon 6 godina, koliko traju RAZUMNI ROKOVI sudskih procesa , pod prisilom isplate, tvoje potraživanje osjete kao NEKAKAV SITNIŠ! U kompenzacijskim poslovima zarađuju godišnje i do 80% pa im godišnja zatezna kamata od 9% ne znači nikakav trošak!
Naravno ima toga još i još. Dakle, zašto sve poduzetnici moraju otpuštati djelatnike je još uvijek enigma jer nije MEDIJSKA ROBA, koja se da eksploatirati. U zemlji gdje se rast BDP-a dešava bez dodatnog zapošljavanja, važnije su teme spektakla i šunda!
Uključite se u raspravu