Kažu kako iznimke potvrđuju pravilo! Iznimka u slučaju moje tvrtke, gdje sam suvlasnik i direktor jeste u tome: otpuštam djelatnike iz razloga što potraživanja naše tvrtke naplaćujem sudskim putem, u kome moram respektirati razumne rokove sudskih procesa!!!!!
Razumni rokovi sudskih procesa kod mene traju maksimalno predviđeno a to je:
1. RAZUMNI ROK za prvostupanjski proces- 3 godine;
2. RAZUMNI ROK za drugostupanjski proces- 2 godina;
3. RAZUMNI ROK za trečestupanjski proces- 1 godina
Drugi razlog koji podržava ovaj RAZUMNI ROK jeste u tome što se druga stranka OBIJESNO SUDI. Obijesno suđenje je pravni fenomen o kome se izuzetno malo znade. Kada malo pročeprkaš po tom fenomenu vidiš da je država, kako kaže na jednom okruglom stolu davne 2003 godine, Ingrid Antićević: država je najveći obijesni tužitelj. Drugim riječima iz razloga obijesnog suđenja države , ona je pretrpala sudove pa nam RAZUMNI ROKOVI sudskih procesa i traju kako smo prethodno naveli.
Treći razlog su dominantni i parazitski tržišni položaji tržišnih sudionika koji „imaju vremena suditi se jer ih suđenje u konačnici ništa ne košta. Oni radeći sa tvojim novcem toliko zarade i da nakon 6 godina, koliko traju RAZUMNI ROKOVI sudskih procesa , pod prisilom isplate, tvoje potraživanje osjete kao NEKAKAV SITNIŠ! U kompenzacijskim poslovima zarađuju godišnje i do 80% pa im godišnja zatezna kamata od 9% ne znači nikakav trošak!
Naravno ima toga još i još. Dakle, zašto sve poduzetnici moraju otpuštati djelatnike je još uvijek enigma jer nije MEDIJSKA ROBA, koja se da eksploatirati. U zemlji gdje se rast BDP-a dešava bez dodatnog zapošljavanja, važnije su teme spektakla i šunda!
Moji djelatnici su sigurni za svoje radno mjesto.
Sve usluge i robu naplačujemo solarno , na predračun.
Ne radimo sa zgubidanima koji nemaju novaca .
@TORNOS, to sto ste naveli je jedan od ozbiljnih razloga i tu ne vidim mogucnost brzog rijesenja. Jer je sudstvo quasi-neovisno, odnosno, nitko im nece ukljuciti pjescani sat, kad otvore neki predmet. Drugi problem lezi u tome, da mi nemamo kulturu poduzetnistva i kulturu etike u poduzetnistvu! Pa ispada, da nikoga nije sram, ako ne placa svoje racune na vrijeme. Zato smo i imali 45 milijardi kuna ispostavljenih faktura, od koji je tek 10-15% naplativo i nikoga nije bilo briga u vrijeme HDZ-ove vlade. Suker je jednom cak rekao: sami ste krivi sto tim firmama dajete robu i usluge. Treci problem lezi u tome, da smo mi kao nacija i kao pojedinici neinventivini, kreativnost nam je dozlaboga losa, vizija skoro da i nemamo. Znaci, idemo utabanim stazama, iako nam mora biti jasno, da je to slijepa ulica. Cetvrti promlem je drzavna papirologija i nepoznavanje procesa od sluzbenika i namjestenika, njihova losa efikasnost i neodgovornost, a oni su ti, koji bi trebali obavljati javni servis za dobrobit gradjana, odnosno poduzetnika. Peti promlem je los ljudski potencijal. Profil ljudi sa kojima bi trebali ostvariti zadane ciljeve je ispod europske razine. Da ne govorim o cca. 20% polupismenih i nepismenih. Sesti problem je nas jos uvijek socijalistcki mentalitet. Nas covjek ocekuje od drzave, da rjesava njegove osobne probleme. Ovo zadnje upadne svakom strancu, nakon nekoliko minuta boravka u Hrvatskoj, u oci. Sedmi problem je struktura radnih mjesta. Svi iole misleci ljudi su znali da ulaskom u EU, skoro u svim privrednim granama, nismo konkuretni. Za poljoprivredu je se moralo znati, da ce tu biti velikih gubitaka radnih mjesta, jer se u EU-u cca. 2% stanovnistva bavi poljoprivredom i od iste mogu solidno zivjeti. I kako sad dalje? Nasi ljudi se moraju mijenjati, bilo sa su poduzetnici bilo da su uposleni. Za njih sve mora vrijediti: kontinuirani procesi poboljsanja su “sine qua non” svakog radnog dana. I na kraju radnog vremena si moraju postaviti pitanje: dali sam danas zaradio svoj nadnicu? Jer, kako znamo, samo kod Bandica postoji besplatni rucak, svugdje drugdje ga netko mora platiti.