Od pompozno najavljivanih popusta na vožnju autocestama još ništa. Po neslužbenim najavama, na snagu bi trebali stupiti 25. prosinca kada će započeti zimska tarifa naplate. Njome će pravo na 23.5 posto popusta moći ostvariti tek korisnici prepaid Smart kartica. Jeftinije će se voziti do 1. ožujka kada će se cijene prebaciti na ljetnu tarifu koja će nositi 10 poto nižu cijenu od postojećih.

Skuplji od regije
No kako bi ostvarili pravo na popust, korisnici Smart kartica morat će uplatiti minimalno 1200 kuna na žiroračun HAC-a i taj iznos obnavljati svaki put kad im konto dođe na nulu. Tako će vozačima koji voze na relaciji Zagreb – Split konto doći na nulu nakon svega deset vožnji. Uzme li se u obzir da današnja cestarina Zagreb – Dugopolje za osobna vozila stoji 157 kuna, te da zbroj njih 10 daje 1570 kuna, stvara se dojam da su se po tko zna koji put ponovno zatresla brda, a rodio miš. Jer, učiniti omjer korisnikova truda i stvari koje bi trebao učiniti kako bi na deset vožnji ostvario popust od 370 kuna zaista nije proporcionalan.
To drže udruge cestovnih prijevoznika koje ni ovaj put prilikom sastavljanja novog prijedloga nitko iz Vlade ili HAC-a nije zvao na razgovor. Po njima, ističe predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika Marijan Banelli, ovakav je potez mazanje očiju javnosti, a popust nema svrhe ako današnje cijene ne “reže” barem za 50 posto.
“To je smiješno, poslije Austrije imamo najskuplje ceste u Europi. Budite uvjereni, i s ovakvim će se popustima kamiondžije uvijek odlučivati na državne ceste”, kaže Banelli objasnivši da je Hrvatska već u samom startu prijevozničkog posla skuplja od zemalja u regiji.
Navodi primjer da u Sloveniji kompletna davanja pri registraciji i osiguranju kamiona s prikolicom prijevoznika stoje tri tisuće, a u Hrvatskoj šest tisuća eura.
“I nakon svega toga još da preplaćujemo autoceste, ne dolazi u obzir. Pa koji si vozač može priuštiti da za povratnu vožnju Zagreb – Dugopolje izdvoji današnjih 1000, a sutrašnjih 800 kuna. Ni jedan”, drži Baneli.

Valdina naknada
U HAC-u pak tvrde da se niže od ponuđenog ne može jer bi u protivnom došla u pitanje otplata kredita kojima se grade i kojima će se graditi nove autoceste. Kako o ovome popustu odlučuje Vlada, ona će manjak od zarade HAC-u nadoknaditi novcem poreznih obveznika.
Zaključno, koliko HAC i Vlada gube s beskonačnim prolongiranjem stvarnih i opipljivih popusta, zorno dočarava podatak da je samo u Dalmaciji registrirano više od 300 prijevozničkih tvrtki s ukupno 900 kamiona, od kojih na Dalmatinu nije zašlo ni njih 10 posto!
Ako se uzme u obzir da svaka od njih u domaćem prometu napravi minimalno osam tura mjesečno i ukupno “zavrte” novac od kojeg boli glava, postavlja se pitanje zašto nitko iz HAC-a i resornog ministarstva taj novac ne pokuša privući na Dalmatinu koja ovako ostaje prazna 10 mjeseci u godini…