Hrvatska je u prvih sedam mjeseci ove godine ostvarila 12-postotni rast robnog izvoza. To je treća najveća stopa međugodišnjeg rasta u cijeloj Europskoj uniji, neumorno ističe Vladina vrhuška, ali to je i razumljivo i legitimno. Čak i uz prve procjene državnih statističara da je kolovoz bio nešto slabiji, kumulativni bi rast izvoza trebao ostati malo iznad 10 posto.

Međutim, barem koliko i mahanje dvoznamenkastim stopama rasta robnog izvoza, traju i sumnje u njihovu realnost. Gdje se kreirao toliki rast, sve se češće pitaju i u stručnim krugovima. Jer, industrijska proizvodnja, koja 'nosi' oko 90 posto izvoza, istodobno bilježi skromnih 1,9 posto rasta, a poljoprivredna proizvodnja, primjerice, i dalje je u padu. Uza sve, za razliku od postotnog rasta izvoza i uvoza, u novčanom iskazu i izvoz i uvoz porasli su za jednak iznos, pa je i robni deficit na kraju srpnja ove i prošle godine gotovo u dlaku isti: 4,18 milijardi eura, odnosno 32 milijarde kuna. Analitičarima je to dodatni signal snažne veze izvoza i uvoza (u smislu da se dio uvoza ostvaruje samo radi izvoza). Zato se kao moguće objašnjenje dvoznamenkasta rasta izvoza sve češće spominje provoz, tzv. rotterdamski efekt te slične posebne kategorije prekograničnih tokova robe.

Ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Marko Krištof na takve je opaske već ranije ustvrdio da se statistika drži pravila EU i da u službenim podacima nema provoza. Kretanje izvoza nekih proizvoda koji se u Hrvatskoj ne proizvode ili se proizvode tek u tragovima, ipak govori u prilog skepticima. To svakako vrijedi za izvoz banana, limuna ili drugog egzotičnog voća, zatim automobila, audio-video uređaja… Primjerice, dok smo 2011. i 2012. u kategoriji osobnih automobila imali tek 16, odnosno 14 milijuna izvoza, već u prvoj godini članstva u EU auta smo izvezli u vrijednosti 77 milijuna. Lani nam je, prema DZS-u, izvoz auta povećan čak 6,5 puta, na 508 milijuna, a ako je suditi prema čak 300 milijuna kuna ostvarenog izvoza u prvoj polovici ove godine, u 2015. bi taj izvoz mogao porasti za daljnjih 20 posto.

Naravno, ostaje pretpostaviti da se to ipak može pripisati tek istovaru auta japanske ili korejske proizvodnje, npr. u riječku luku, odakle isti idu dalje u druge zemlje EU. Slično očito vrijedi i za razne vrste monitora i projektora. Tih je proizvoda ("bez ugrađenih televizijskih prijemnika") Hrvatska lani izvezla u vrijednosti 322 milijuna, odnosno čak četiri puta više nego u godini ulaska u EU, a u odnosu na 2012. lanjski je izvoz bio čak 13,5 puta veći. I kod te kategorije proizvoda prva polovica ove godine nagovijestila je novi snažan skok; u šest mjeseci izvezli smo ih za 209 milijuna i tim tempom izvoz bi im ove godine mogao porasti i više od 30 posto. Kao prilično ilustrativan primjer mogu poslužiti i agrumi, odnosno razne egzotične vrste voća. Još 2011. banana smo izvezli za "nula kuna", godinu poslije simboličnih 150.000, da bi se prvi milijunski izvoz (1,4 mil.) dogodio ulaskom u EU.

No, lani je taj izvoz eksplodirao; povećan je gotovo 15 puta (na 20), a s obzirom na 12,6 milijuna u prvih šest mjeseci ove godine, i banane će se uklopiti i visoke dvoznamenkaste stope rasta. Hoće li to biti slučaj i s limunom, ostaje vidjeti, no i kod njega do 2013. gotovo nikakav izvoz, a onda lani gotovo 10 milijuna kuna od izvoza limuna. Sličan obrazac vidljiv je npr. i kod naranča, grejpa, ananasa… Kod većine takvih proizvoda dosta je velika i korelacija s (višestrukim) rastom uvoza koji ipak – ne pojedemo. Ne baš po tom obrascu, ali ništa manje zanimljivo nije ni kretanje izvoza zlata. Izvoz zlata (neobrađenog, u prahu ili poluproizvodima) lani nam je porastao 11,5 posto, na čak 564 milijuna kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 156 milijuna ili 28 puta više nego godinu prije. U slučaju tog plemenitog metala 2015. je zasad u znaku usporavanja i suficita: uvezli smo ga u vrijednosti 18,5 milijuna, a izvezli za 121 milijun.

Nasumični primjeri neobičnih izvoznih aduta Hrvatske, međutim, samo su argument više onima koji smatraju da stope rasta robnog izvoza ipak nisu (barem ne u cijelosti) odraz pomaka u ukupnoj konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Jednako tako, oni upućuju na to da statistika vanjskotrgovinske razmjene zaslužuje dodatne analize (npr. britanski središnji ured za statistiku i objavljuje svoje procjene tzv. rotterdamskog efekta). Određenu skepsu u službene pokazatelje robne razmjene kod nas su nedavno izrazili analitičari Ekonomskog instituta, u sklopu najnovijih makroekonomskih prognoza. Prije nekoliko dana, pak, i profesorica sa zagrebačkog Ekonomskog fakultata Marijana Ivanov pripisala je dobar dio rasta robnog izvoza rotterdamskom efektu. Ne tako davno čak je i Darinko Bago, predsjednik Udruženja hrvatskih izvoznika, procijenio da je "realni" rast izvoza negdje oko četiri posto. Za više od toga i industrija bi morala imati malo jači tempo rasta. Ovako više od polovice rasta hrvatskog izvoza zapravo više govori o našem geografskom položaju.