Mala zemlja za veliki šoping

Domaće kompanije 20.9.2011. 22:00 Božica Babić

Hrvatsku su preplavili brojni prodajni objekti pretvarajući je u gotovo jedinstven šoping-centar u regiji

I dok se svako malo vode rasprave o tome je li ili nije po izgrađenoj površini trgovačkih objekata Hrvatska već pretekla mnoge znatno bogatije europske zemlje, inventura koju je do sada dva puta (2004. i 2009.) proveo Državni zavod za statistiku iznijela je konkretne i mjerodavne podatke koji ilustriraju koliko nas je sektor trgovine opasao i zagušio.

Iz povijesnih podataka, koje uredno bilježi statistika, vidljivo je da smo 1974. imali 14.062 trgovine ukupne površine 955.683 četvorna metra te da je u prosjeku u svakoj trgovini radilo 3,7 zaposlenika. Do 1989. broj trgovina narastao je na 17.018, prodajni kvadrati na 1,6 milijuna, a svaka trgovina zapošljavala je 4,5 trgovaca. Ta je godina gotovo granična crta višegodišnjega ravnomjernog razvoja maloprodaje koja potom kao da dobiva eruptivnu snagu. U 2004. statistika evidentira 39.893 trgovine ukupne površine 3,5 milijuna kvadrata, no broj zaposlenih gotovo je prepolovljen. U svakoj trgovini u prosjeku radi 2,9 radnika, ukupno ih je u sektoru zaposleno 115.155 uz ostvaren godišnji promet 79,8 milijardi kuna. Hrvatska je 2004. imala 6749 naselja, njih 3805 nije imalo nijednu prodavaonicu. Samo pet godina poslije trgovine se prostiru na više od 4,4 milijuna kvadrata, što je gotovo milijun više prema 2004. Međutim, broj trgovina je manji za 3552 objekta. U tadašnjih 36.341 trgovini posla ima za 130.424 trgovca koji su te 2009. ostvarili 114 milijardi kuna prometa. Razdoblje između 2004. i 2009. ostalo je zapamćeno po tome što se snažnije razvijala trgovina pretežito prehrambenom robom, podsjeća Slobodan Školnik, predsjednik Uprave Emmezete.

Rast ukupnog prometa
Trgovina prehrambenom robom, kaže, prošla je kroz razdoblje obilježeno rastom ukupnog prometa, rastom kapaciteta gotovo svakog igrača, snažnim rastom domaćih lanaca (Konzum i Plodine) te oporavkom Dione uz slabljenje ili nestajanje Bille, Getroa i Ipercoopa te nekih lokalnih igrača. U tom se razdoblju dogodio ulazak prvog “hard” diskontera Lidla 2006. te buđenje i rast Spara. Osim organskog rasta, ističe, bitan je bio trend povezivanja i okrupnjavanja. Na kraju ovog razdoblja situacija je takva da prevlast, odnosno veći tržišni udio drže domaći lanci, ali su i stranci povećali svoj. Asortimanski je izražen bio razvoj i rast privatnih robnih marki. Istodobno trgovina neprehrambenom robom to je razdoblje obilježila brzim rastom trgovačkih centara - “shoping mallova” i ulaskom stranaca “category killera”: Bauhaus, Baumax, Kika, te daljnjim rastom stranih neprehrambenih lanaca koji posluju samostalno, ne u franšiznome modelu: DM, Bipa, Müller, Zara, C&A, Daichmann, Takko. “Do kraja 2008. domaći neprehrambeni lanci bitno su se širili, potom dominacija stranaca postaje izrazita pa u neprehrambenom dijelu domaći trgovci gube bitku. Slabe, zaustavljaju rast ili čak nestaju: Pevec, Lantea, Varteks, Magma, HG Spot, Vemil, Technomax i mnogi manji koji još posluju, ali bitno otežano pod naletom organizirane i snažne konkurencije. Slika na kraju razdoblja pokazuje izrazitu dominaciju izravno upravljanih stranih lanaca i nastavak tog trenda je neupitan”, ocjenjuje Školnik. Ukupan promet u neprehrambenom segmentu je do 2008. snažno rastao, 2009. je doživio snažan pad od prosječno 20-ak posto i ta se niža razina zadržala do danas. Budući da je trgovina, odnosno osobna potrošnja najizravnije vezana uz makroekonomska kretanja, a posebno uz kupovnu moć i dohodak raspoloživ za trošenje, Školnik u sljedećih pet godina ne očekuje novi uzlet maloprodaje. Budući da se ne očekuje eksplozivan rast BDP-a - a samo visoke stope rasta mogu pokrenuti zapošljavanje, navodi, ne treba očekivati bitan rast kupovne moći.

Drugim riječima, ukupna sredstva koja će građanima biti na raspolaganju za osobnu potrošnju neće bitno rasti, vjerojatno po nižim jednoznamenkastim stopama, oko 2 - 5 posto. “Ako trgovina neće rasti brže od 2 do 3 posto godišnje, tada ni do 2016. neće dostići razinu prometa iz 2008.”, smatra Školnik. U međuvremenu će, najavljuje, doći do daljnjih okrupnjavanja jer će domaći trgovci (pogotovo mali) i dalje slabiti te doći u likvidnosne probleme pa će spas tražiti u prodaji ili spajanjima. “Stranci će rasti, neki brzo, neki opreznije. Ukupni prodajni kapaciteti povećavat će se u svim segmentima, ali ne po stopama koje smo gledali u proteklom razdoblju”, zaključuje Školnik. Martin Evačić, direktor Narodnoga trgovačkog lanca (NTL) iz dosadašnjega razvojnog razdoblja trgovine na malo posebno izdvaja činjenicu da je u formatima od 2004. prisutan neprestani trend povećanja prosječne veličine prodajnog prostora, odnosno izrazit rast velikih formata (supermarketa i hipermarketa), koji su otvarani gotovo u svim gradovima. Istodobno, napominje, bilježio se pad manjih formata, naročito sitnih marketa u vlasništvu obrtnika i malih trgovaca. No posljednjih godinu-dvije, iznosi, događa se ponovno otvaranje manjih marketa koje organizira “reteil”. “Vjerojatno kao posljedica borbe za tržište i popunjavanje prostora koji se pojavio propadanjem sitnog obrta”, misli Evačić.Povećanje formata uvjetovalo je i rast asortimana, naročito u klasičnim supermarketima, ali se pojavom diskontera reprizirao trend smanjenja asortimana s bitnijim rastom proizvoda “private labela” trgovaca. Taj se trend od diskontera proširio i u “full retail” trgovce tako da katkad nije jasno vidljiva razlika između jednih i drugih, smatra Evačić. U godinama koje dolaze Evačić očekuje daljnju koncentraciju maloprodaje, daljnji rast prodajnih površina te izrazitiji pritisak na maloprodajnu cijenu i maržu radi sve veće konkurencije. “Vjerojatno nas čeka i početak zatvaranja dijela maloprodaje te propast malih i srednjih trgovaca koji ostanu izvan sustava organiziranog ‘retaila’”, ocjenjuje Evačić.

Trend konsolidacije
I Dražen Lulić, konzultant u tvrtki Caper, ističe da su se od 2004. do danas dogodile vrlo velike promjene na tržištu maloprodaje. Tržište je obilježio snažan trend konsolidacije, pri čemu je u 2010. vodećih deset trgovačkih lanaca imalo tržišni udio od 68,2%, dok su 2005. držali 43,1% tržišta. Konsolidacija tržišta provodila se snažnim organskim rastom (otvaranje novih prodajnih mjesta) gotovo svih vodećih trgovačkih lanaca, ali i nizom manjih ili većih akvizicija, najčešće na regionalnoj razini. U tom su se razdoblju, podsjeća, odradile mnoge akvizicije, pa je tako 2005. Billa kupila Minaco, Mercator 2007. Presoflex, a 2008. Konzum je kupio Jolly JBS. Mercator je trgovao i 2009. otkupivši brend Getroa. “Hrvatska se približila zemljama poput Češke, Mađarske i Slovačke u kojima je u najvećoj mjeri već provedena konsolidacija tržišta za razliku od susjednih tržišta BiH, Srbije kao i tržišta Rusije i Ukrajine gdje je konsolidacija na dosta niskoj razini”, kaže Lulić. S obzirom na trend kretanja tržišnih udjela u promatranom razdoblju, u “pobjednike” bi se, iznosi, mogli svrstati Konzum, Kaufland, Plodine i Lidl, prva četiri trgovačka lanca prema tržišnim udjelima.

  1. Ključne riječi
  2. trgovački centri i lanci u RH

Samo registrirani korisnici mogu komentirati

Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje!

Prijavi se ovdje!

Povratak na vrh