Najbolji poslovni restoran je Apetit

Prema odabiru nekolicine hrvatskih biznismena i Veljka Barbierija, deset je restorana ušlo u finale. Apetit je proglašen najboljim, a ostali ravnopravno dijele drugo mjesto

Nakon pet tjedana potrage doajen hrvatske gastroscene Veljko Barbieri i stručni žiri Poslovnog dnevnika odabrali su najbolji zagrebački poslovni restoran. Prema njihovim ocjenama, najboljim zagrebačkim poslovnim restoranom proglašen je Apetit, koji je osvojio najviše bodova i zaslužio pet zvjezdica te nagradu Gastrofej 2012. Svi ostali restorani u konkurenciji zaradili su četiri zvjezdice te dijele drugo mjesto. U konkurenciji se našlo deset ponajboljih restorana koji su prema odabiru nekolicine hrvatskih poslovnjaka i Veljka Barbierija ušli u finalni izbor. To su Jarunski dvori, Baltazar, Gallo, Apetit, Carpaccio, Vinodol, Mano, Okrugljak, Takenoko i Balon. Žiri Poslovnog dnevnika predvođen Barbierijem posjetio je odabrane restorane u kojima je jednom do pet zvjezdica ocjenjivao hranu, izbor vina, ambijent, lokaciju te brzinu i kvalitetu usluge. Uz zvjezdice žiri je dao i opći dojam o svakom restoranu, a onaj koji je zaslužio najbolje ocjene dobitnik je nagrade Gastrofej 2012. Predsjednik žirija Veljko Barbieri otkrio nam je što je to presudilo u odabiru najboljeg restorana i kako sada ocjenjuje zagrebačku ponudu poslovnih restorana.

Što je najbolji restoran izdvojilo od ostalih?
Nijansa, doista nijansa, jer su razlike između prvog i drugog brojčano izražene minimalnim decimalama, a kod drugih tek za puni broj, pa opet decimale i decimale. Znači, u ovom prvom krugu dobro smo se usaglasili u izboru.

Kako biste na kraju ocijenili zagrebačku ponudu poslovnih restorana?
Rezultat naše ankete nije bio iznenađujući jer smo znali da izabrani restorani, uz još nekoliko koji nisu žirirani (što ne znači da oni neće biti izabrani u drugom ciklusu kojemu se nadam), čine poslovnu gastronomsku okosnicu grada. Oni se svojom ponudom potpuno uklapaju u suvremene kulinarske, ali i restoraterske trendove s posebnim naglaskom na atmosferu i jelovnike, koji od restorana do restorana pokazuju sklonosti tradicionalnom, modernom i kozmopolitskom gledanju na kulinarski, ali i ugostiteljski modernitet. Ono što je možda bilo iznenađujuće je profesionalni mentalitet koji, kako svojom ponudom tako i odnosom prema gostima, posebno prikladnom diskrecijom prema poslovnim ljudima i njihovim željama ni malo ne zaostaju za europskim, pa i svjetskim restoranima te vrste.

Što vas se posebno dojmilo?
Na to sam djelomice već i odgovorio, ali da budem izravniji, posebno me se dojmila razina i prožimanje maštovitih jelovnika, interijera i usluge koji se nenametljivo prepleću i nude namjernicima poslovnog svijeta. Ako se okrenemo gastronomiji, onda su to ponekad vrlo osmišljeni dnevni meniji, ponekad prožimanje gastronomske tradicije i kuharske mašte, ponekad trendovski, potpuno kozmopolitski pristup kuhinji, ponekad okrenutost našoj izvornoj, u ovom slučaju zagrebačkoj gastronomskoj baštini, koja u ovim izabranim restoranima pokazuje da je još živa i da može biti ugodno iznenađenje, posebno poslovnim ljudima iz inozemstva, što je mali, ali ne nevažan korak prema sklapanju uspješnog posla ili makar otvaranju vrata moguće suradnje

Što biste možda savjetovali restoraterima?
Ovo se odnosi samo na neke, koji su okrenuti klasičnijoj ponudi. Poruka i ujedno želja je da ostanu pri tradiciji i da joj u kulinarskom smislu pristupaju slobodno i moderno, jer naša gastronomska baština to može podnijeti. Štoviše, izvrstan je temelj stalnog obnavljanja, uostalom kao i svaka umjetnost koja prepoznaje svoje korijene.

Razlikuje li se ponuda poslovnih restorana u Zagrebu od ostatka Hrvatske?
Hrvatska je kuhinja bogata kao što su bogate i njezine zemljovidne
različitosti. Naravno, poslovna restoraterska ponuda u Zagrebu kao u prijestolnici Lijepe Naše objedinjuje sve te različitosti premda mislim da našem glavnom gradu ipak nešto nedostaje, na primjer jedan pravi slavonski restoran. Ali nasreću, od regije do regije, dovoljno je izražena upravo ta regionalna nota. Pa dok su u Splitu i Dubrovniku, Rijeci ili Puli više okrenuti sredozemnom, istarskom i dalmatinskom gastronomskom nasljeđu, u Varaždinu i Čakovcu sjevernjačkom i međimurskom. U Karlovcu i Ogulinu goranskom i ličkom, u Osijeku slavonskom i baranjskom, uz naravno povijesne venecijanske, austrougarske, francuske i osmanske utjecaje, onoliko koliko su isijavali svoju prevlast i nasljeđe od regije do regije, da dalje ne nabrajam.

Mislite li da bismo možda ovakvu akciju trebali proširiti i na ostatak Hrvatske?
Ne mislim, nego ćemo to i učiniti i sretan sam zbog toga.

Najbolji od najboljih

Ostvaren san
Da bi ostvarili svoj san o kultnom bistrou, bračnom paru Cabalier trebalo je dugih šest godina truda, vjere i predana rada.

Naoko jednostavan recept
Stjecanje znanja u elitnim europskim restoranima u kombinaciji s tradicionalnom i pučkom kuhinjom u jedinstvenu interijeru i eksterijeru donose poseban kulinarski doživljaj.

Maštovita jela, kvaliteta usluge i posebna atmosfera presudni su za uspjeh kada su u pitanju poslovni korisnici/PXL
Komentari (3)
  • nakamura
    nakamura 13:09 13.7.2012.

    preskupo, osoblje ispod nivoa, ambijent ispod nivoa, ako u zg nema boljih-žalosno…

  • vanjski
    vanjski 10:33 13.7.2012.

    Vjerojatno zbog toga što ocjenjivačima nisu ispostavljali račun?

  • zhdero
    zhdero 9:03 13.7.2012.

    Opisati ću iskustvo koje smo doživjeli u restoranu koji je ocijenjen kao najbolji u Hrvatskoj.
    Dva puta smo posjetili restoran i sveukupan dojam je razočarenje preporukama koje Apetit dobiva.
    Generalno na hranu nema prigovora osim:
    -couvert koji poslužuju je blago rečeno smiješan i jadan; dvije ploške “”Francuskog“” ( namjerno dva puta navodnici) prezasoljenog maslaca, čija jedina funkcija očito treba biti da gosti budu jako žedni i naručuju puuuno pića. Bolji couvert imaju i neke konobe. To si najbolji restoran u Hrvatskoj ne bi smio dopustiti.
    -u ponudi nemaju jela koja bi zadovoljila vegetarijance odnosno makrobiotičare, što je u današnje vrijeme veliki propust

    Općenito , sva jela koja smo probali su bila jako fina.

    Ali , Apetit ima i problemblago rečeno , neorganizacije.
    Terasa im je lijepa, ali po velikoj vrućini izrazito neugodna , što ne bi trebao biti slučaj kod najboljeg restorana. Mogli su staviti npr onaj sustav što sito raspršuje kapljice vode .

    Najveći problem na koji smo naišli i zbog kojeg vjerovatno i nećemo više ići tamo je odnos “ Šefa ” prema gostima.

    Nakon završenog ručka tražili smo račun. Uvijek pogledam račun prije nego što platim i ovaj put sam uočio da je jedno jelo u računu skuplje 20 kn nego u jelovniku( nije stvar u novcu nego u principu). Konobar se na naš upit jako zbunio i rekao da mora pitati šefa. Čekali smo desetak minuta (valjda da se dogovore) i konobar se vratio s objašnjenjem:
    “Šef kaže da su cijene promijenjene u blagajni ali ne i u jelovniku( ?!?!?) ” i uredno je vratio 20 kn.
    Poslovno bi bilo da se pojavio “ŠEF” i objasnio nastalu situaciju.
    I zato mi nije jasno kako ovaj restoran dobiva super ocjene i ispred je jednog Takenoka ili Prasca ?

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!