Iako u posljednje tri godine BDP Srbije raste po prosječnoj stopi od 6,7 posto, ona i dalje zauzima posljednje mjesto u regiji ako se računa po glavi stanovnika. S 5827 dolara po glavi, koliko je BDP iznosio u 2006. godini, Srbija je iza Albanije i ostalih zemalja u regiji u kojoj vodeća mjesta zazimaju Slovenija sa 21.695 i Hrvatska sa 12.364 dolara. Srbija još nije dostigla ekonomski stupanj razvoja kojega je imala 1989. godine. Zbog ratova i sankacija njezin BDP je pao za gotovo 50 posto. U Srbiji, u kojoj su vladajuće strukture zaokupljene Kosovom, ekonomija je u drugom planu pa se njezin gospodarski razvoj ne odvija prema željama građana, koji u svim provedenim anketama prednost daju boljem životu. U stručnim krugovima procijenjeno je kako je Srbiji potreban godišnji rast BDP-a od najmanje 10 posto da bi se približila zemljama koje su prošle kroz tranziciju ili su u tom procesu pri kraju. Srbijanski BDP iznosi 43 posto od BDP 10 zemalja koje su 2005. godine ušle u EU. Prema podatcima što ih je iznijela u svojoj stručnoj analizi dr. Gordana Kokeza, profesorica poslovne ekonomije na Tehnološko-metalurškom fakultetu, Srbija je u razdoblju od 2000. do 2006. godine najvišu stopu rasta BDP ostvarila 2004. godine kada je iznosila 8,4 posto. To se usko povezuje s procesom privatizacije, koja je u toj godini bila u ‘naletu’. U 2005. i 2006. godini BDP je zabilježio porast od 6,2, odnosno 5,7 posto. Procjena je Republičkog zavoda za statistiku da će BDP u 2007. godini zabilježiti povećanje od 7,1 posto. U prvih šest ovogodišnjih mjeseci BDP je povećan za 8,7 posto. Prof. dr. Gordana Kokeza je oprezna u pogledu prognoze rasta BDP jer njegovo povećanje ne ovisi toliko o ekonomskim uvjetima koliko o političkim prilikama.

Srbija još nije uspjela stabilizirati svoj polititički položaj, a razlog tomu su neriješen status Kosova kome domaće vlasti nisu spremne priznati neovisnost, te “nedovršena suradnja” sa sudom u Den Haagu. Zbog nestabilnih političkih prilika Srbija je i dalje rizična zemlja za veća ulaganja inozemnog kapitala bez kojega je neostvariv njezin brži ekonomski razvoj. Domaćem gospodarstvu nedostaju financijska sredstva kako bi smanjila tehnološku zaostalost. Procjenjuje se da Srbija kasni s najmanje dvije tehnološke ‘’revolucije’’.U Srbiju je u 2006. godini ušlo 4,5 milijardi dolara inozemnog kapitala, ali će ove godine taj iznos biti dvostruko niži. Razlog tomu su političke prilike zbog kojih je osnivanje vlade trajalo puna tri mjeseca. Poslije gotovo dva mjeseca nove vlade, uočljive su razlike u pristupima stranaka koje čine koalicijski ministarski kabinet. U javnosti se sve više stvara dojam kako u Srbiji postoje dvije vlade. Jedna, koju predvodi premijer Vojislav Koštunica, glavnu pozornost posvećuje isključivo Kosovu, a druga, na čelu s potpredsjednikom Božidarom Đelićem, glavne napore usmjerava prema europskim integracijama. Pozitivnu ekonomsku perspektivu Srbija vidi u nastavku pregovora s EU o stabilizaciji i pridruživanju, koji bi, ako se uspješno “završi suradnja” sa sudom u Den Haagu mogao biti potpisan do konca godine. Ambiciozni Božidar Đelić već je priopćio domaćoj javnosti kako će Srbija, zajedno s potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju, podnijetu kandidaturu za stjecanje statusa kandidata za ulazak u EU. Prema njegovoj prognozi, kandidatura bi mogla biti prihvaćena koncem 2008. godine, kada EU predsjeda Francuska. Đelić se kao francuski đak kod francuskih vlasti već agitira da Srbija što prije dobije status kandidata. Žurba se opravdava nastojanjem da se u ulozi kandidata Srbija u većoj mjeri približi pristupnim fondovima EU jer računa da će od njih godišnje dobivati najmanje milijardu eura. Sa sadašnjim statusom Srbija iz tih fondova dobiva financijsku potporu manju od 400 milijuna eura.