Javna se rasprava o jednakosti spolova u mnogim zemljama uglavnom vodi o probijanju žena na vodeće položaje i prilikama za razvoj moćnih karijera. No "stakleni strop" samo je mali dio tog problema. Šire je pitanje imaju li žene iste mogućnosti kao muškarci da uopće sudjeluju na tržištu rada.

Drugim riječima, dobivaju li žene dovoljno podrške da u potpunosti doprinesu globalnom gospodarskom rastu i razvoju? Nažalost, "Žene, rad i gospodarstvo", najnovije istraživanje koje su proveli zaposlenici Međunarodnog monetarnog fonda, pokazuje da je unatoč nekim poboljšanjima napredak u izjednačavanju mogućnosti zapao u stagnaciju. To je loše za sve jer podrazumijeva slabiji gospodarski rast, to jest čak do 27 posto BDP-a po glavi stanovnika nekih zemalja. 

Rast potrošnje
Diljem svijeta udio žena u radnoj snazi znatno je manji od udjela muškaraca; zaposlena je tek polovica žena radno sposobne dobi. Žene su zaslužne za dobar dio neplaćenog rada, a kad im i plate, previše su prisutne u neformalnom sektoru i među siromašnim stanovništvom. I dalje dobivaju manje plaće od muškaraca za ista radna mjesta, čak i u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, gdje je prosječna razlika u plaćama žena i muškaraca oko 16 posto. U mnogim zemljama poremećaji i diskriminacija na tržištu rada ženama onemogućuju šanse za jednaku plaću i uspon do viših položaja. Fascinantna je potencijalna prednost većeg udjela žena u radnoj snazi. Kad bi se, na primjer, u Egiptu broj radnica izjednačio s brojem radnika, egipatski bi BDP mogao porasti za 34 posto. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima BDP bi se povećao za 12 posto, u Japanu za devet posto, a u SAD-u za pet posto. Prema nedavno objavljenom istraživanju provedenome na temelju podataka Međunarodne organizacije rada, od 865 milijuna žena diljem svijeta koje bi mogle potpunije doprinijeti gospodarstvu svojih zemalja, 812 milijuna živi u zemljama u razvoju ili u novim gospodarskim silama. Povećanje udjela žena na tržištu rada povećava gospodarski učinak na brojne načine. Na primjer, viši dohodak žena dovodi do veće potrošnje u kućanstvu za obrazovanje djevojčica, što je ključni preduvjet za brži dugoročni rast. Zapošljavanje žena pod jednakim uvjetima kao i muškarce tvrtkama omogućava širi izbor talentiranih radnika, što može povećati kreativnost, inovativnost i produktivnost.

Usto, u naprednim zemljama veća ženska radna snaga može ublažiti utjecaj smanjenja radne snage i troškove starenja stanovništva. Što onda podržava tu trajnu nejednakost i stagnacijski proces? Pravna, regulatorna i društvena diskriminacija žena u mnogim zemljama i dalje dominira neformalnim gospodarstvom, gdje su poslovi obično prolazni, a zarada mala. Osim toga, porezni sustavi i programi socijalne zaštite u mnogim su zemljama osmišljeni tako da žene ne potiču na rad. Uz takvu pozadinu vladinu bi politiku potrošnje i oporezivanja, kao i regulaciju tržišta rada, trebalo reformirati tako da se potakne zapošljavanje žena. Na primjer, oporezivanje pojedinačnog, a ne obiteljskog dohotka – što u mnogim zemljama nameće višu marginalnu poreznu stopu na drugi dohodak u kućanstvu – potaknulo bi žene da potraže posao. Povezivanje socijalnih beneficija sa sudjelovanjem na tržištu rada, obrazovanjem ili aktivnim programima na tržištu rada također može pomoći, baš kao i pristupačna, kvalitetna skrb za djecu i bolje prilike za porodiljni dopust očeva i majki. 

Prava na imovinu i nasljedstvo
Na primjer, u Brazilu je u proteklih dvadeset godina udio žena u radnoj snazi drastično porastao, s otprilike 45 na 60 posto, zahvaljujući dijelom i politici koja pogoduje obitelji. To su tek neki primjeri: može se učiniti znatno više. Ženama pogoduje fleksibilno radno vrijeme te smanjenje prepreka između pola i punog radnog vremena, kao što je uspješno provedeno u Nizozemskoj. Dostupnost pitke vode i bolje prometne veze u ruralnim područjima ženama koje žive u zemljama u razvoju može pomoći da bolje upravljaju vremenom. Uspostavljanje i provođenje jednakih prava na imovinu i nasljedstvo moglo bi povećati dostupnost kredita i drugih produktivnih resursa za žene te stvoriti veću svijest o pravima, što će općenito pomoći u smanjenju diskriminacije.

U proteklih su nekoliko godina poduzeti neki od ovih koraka, no vrijeme je da se postupak ubrza. Od zakonodavaca tražimo da se pokrenu te provedu politiku usmjerenu na uklanjanje prepreka ulasku žena u radnu snagu. Mi ćemo u MMF-u doprinijeti poboljšanjem analize gospodarskih učinaka spolne nejednakosti te surađivati sa zemljama članicama kako bismo ženama omogućili potpun doprinos gospodarskom rastu i razvoju. Osobito sada, kad je rast diljem svijeta toliko neizvjestan, politika koja žene ohrabruje da uđu na tržište rada svakako može pomoći. Žene su spremne, voljne i sposobne. Vjerujte mi.

©Project Syndicate, 2013.

Održivo upravljanje kulturnim prostorom

Nova inovacija na tvrđavama: Šibenik predvodi digitalnu renesansu baštine

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa