Pitanja Zaštićenog ekološko-robolovnog pojasa (ZERP-a), Ljubljanske banke i NE Krško rješavat će se bilateralno, a pred Međunarodni sud pravde u Den Haagu koji je brz i objektivan dolazi pitanje graničnih sporova, tj. šest spornih točaka na kopnu (čiju spornost inicira Slovenija) te razgraničenje Hrvatske i Slovenije u Piranskom zaljevu. Tako su pozitivan razvoj događaja upravo najavili hrvatski i slovenski premijer. Premda su postigli dogovor koji još nema formalan karakter, ključno je što kane svako pitanje riješiti zasebno (a ne u paketu) na stručnim premisama, a to djeluje obećavajuće. Konzultacije sa šefovima parlamentarnih stranaka te uznapredovale međudržavne radne konzultacije koje se vode na više razina i uz potporu struke sugeriraju interpretaciju da Hrvatska i Slovenija užurbano stvaraju plodno tlo kako bi u skorije vrijeme ispregovorale rješenja na koja podjednako čekaju slovenska i hrvatska javnost kao i posebno zainteresirana strana – Bruxelless.

Platforma EK
U odlučivanje o načelima za rješavanja otvorenih pitanja Sanader i Janša uključili su sve šefove parlamentarnih stranaka koji, pak, redom demonstrirajući političku zrelost participiraju u rješavanju pitanja. Ne bude li neugodnih iznenađenja, Hrvatska i Slovenija na najboljem su putu da tako riješe sve prijepore već u mandatu prvog slovenskog predsjedanja EU. Tako brz rasplet moguć je zbog značajnog poticaja Sloveniji jer je njezino skorašnje predsjedanje EU (nakon Portugala) za Ljubljanu velik povijesni događaj. Slovenija bi na ovoj temi mogla ubrati poštovanja vrijedne političke poene u očima EU ako bi u njezinom mandatu, ispregovorajući rješenja prijepornih pitanja s Hrvatskom potvrdila efikasnost i kooperativnost Slovenije kao mlade a zrele članice EU. Za Hrvatsku je, pak, od odlučujućeg značaja da riješi pitanje svih granica, ali i ostala tri sporna pitanja sa Slovenijom. Najučinkovitije će tako utjecati na brzinu eurointegriranja, a pokazuje se da slijedi Platformu EK za pregovore s EU od 16.3 2005. koja je ukazala na Haaški sud kao adresu za rješenje pitanja granica. Okvir prijedloga za arbitražu suda u Haagu napravile bi dvije međudržavne komisije, a nakon što ga potvrde oba parlamenta, o njemu bi sud donio obvezujuću odluku u proceduri koja prema prognozama stručnjaka može trajati tek nešto više od godinu dana. Kako takav kompromis o mjerodavnosti međunarodnog suda o granicama priželjukuje i EK, u pravnoj proceduri bi najdalje 2009., uoči ulaska Hrvatske u EU, nastala nova granica između Hrvatske i Slovenije. Izvjesno je da bi dotad Zagreb i Ljubljana stavili točku na “i” na pitanja Krškog i Ljubljanske banke kao i ribolovni dio ZERP-a koji se tiče i talijanske strane.

Aktiviranje ZERP-a
Uz asistenciju EK s kojom Hrvatska pregovora samo o ribolovnom dijelu ZERP-a već je postignut sa slovenskim i talijanskim stručnjacima visok stupanj suglasnosti o ribarskim pravilima i mjerama zaštite koje će se primjenjivati na Jadranu nakon što Hrvatska aktivira ZERP i za članice EU. Dosadašnji dijalog hrvatske strane s predstavnicima Slovenije i Italije vodi se na stručnoj razini, a trebao bi brzo rezultirati političkom potvrdom Ljubljane i Rima. Prema odluci Hrvatskog sabora, ekološki dio ZERP-a stupa na snagu početkom 2008., a na predstojećem tripartitnom sastanku o režimu ribarenja hrvatska strana bi trebala pružiti garancije Ljubljani da pravila zaštite Jadrana i pitanja ribarenja neće prejudicirati granicu na moru te uvjeriti Rim da talijanski ribari neće biti diskriminirani. Oko toga se ne očekuju sporenja jer su okosnica hrvatskog prijedloga pravila koja su u cijelosti usklađena s ribarskom politikom EU čime se samo izjednačava režim ribarenja za domaće ribare i one iz država EU.

Zagreb neće popustiti oko Ljubljanske banke

Najizlednije rješenje pitanja NEK je navodni odustanak Zagreba od arbitraže, a za uzvrat bi od Ljubljane ishodio da se zajedničko odlagalište radiokativnog otpada koje zajednički financiraju gradi u Sloveniji. Po pitanju duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama nema naznake da bi hrvatska strana odstupila od čvrstog stajališta da je riječ o privatno-pravnom odnosu banke s individualnim štedišama. Detalji rješenja povrata ušteđevine od 150 milijuna eura (s kamatama gotovo milijardu eura) očekuju se tek nakon sastanka nadležnih ministarstava.