Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Zašto sve bogate zemlje moraju biti demokratske?

Autor: Ricardo Hausmann
30. ožujak 2014. u 22:00
Podijeli članak —

Uspješni politički sustavi decentraliziraju moć prepoznavanja problema, predlaganja rješenja i praćenja učinka.

Kad je Adam Smith imao 22 godine, izjavio je: "Malo je toga potrebno da se država od najgoreg barbarstva dovede do najvišeg obilja osim mira, niskih poreza i podnošljiva provođenja pravde: sve drugo donese prirodni tijek stvari."

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Danas, gotovo 260 godina kasnije, znamo da to ni izbliza nije istina. Nestanak aviona Malaysia Airlines 370 pokazuje koliko je Smith bio u krivu jer razotkriva složen odnos između moderne proizvodnje i države. Kako bi zračni promet postao moguć i siguran, države skrbe o tome da piloti znaju letjeti i da se zrakoplovi podvrgavaju strogim testovima. Grade zračne luke te omogućuju radare i satelite za praćenje zrakoplova, kontrolore zračnog prometa koji ih drže na sigurnoj udaljenosti i sigurnosne službe koje teroriste drže na tlu. A kad nešto pođe po zlu, u pomoć se ne pozivaju mir, niski porezi i pravda, već profesionalne vladine agencije koje raspolažu iscrpnim sredstvima. 

Kad je Adam Smith imao 22 godine, izjavio je: "Malo je toga potrebno da se država od najgoreg barbarstva dovede do najvišeg obilja osim mira, niskih poreza i podnošljiva provođenja pravde: sve drugo donese prirodni tijek stvari."

Danas, gotovo 260 godina kasnije, znamo da to ni izbliza nije istina. Nestanak aviona Malaysia Airlines 370 pokazuje koliko je Smith bio u krivu jer razotkriva složen odnos između moderne proizvodnje i države. Kako bi zračni promet postao moguć i siguran, države skrbe o tome da piloti znaju letjeti i da se zrakoplovi podvrgavaju strogim testovima. Grade zračne luke te omogućuju radare i satelite za praćenje zrakoplova, kontrolore zračnog prometa koji ih drže na sigurnoj udaljenosti i sigurnosne službe koje teroriste drže na tlu. A kad nešto pođe po zlu, u pomoć se ne pozivaju mir, niski porezi i pravda, već profesionalne vladine agencije koje raspolažu iscrpnim sredstvima. 

Ulazne stavke
Svim naprednim gospodarstvima današnjeg doba treba znatno više nego što je mladi Smith pretpostavio. Njihove vlade nisu samo velike i složene, obuhvaćajući tisuće agencija koje provode milijune stranica pravila i uredaba, već su i demokratske – i to ne samo zato što redovito provode izbore. Zašto? Kad je u dobi od 43 godine objavio "Bogatstvo naroda", Adam Smith već je postao prvi znanstvenik koji se bavio složenošću. Shvaćao je da je gospodarstvo složen sustav koji treba uskladiti rad tisuća ljudi kako bi obavio najjednostavnije zadatke, poput kuhanja obroka ili izrade odijela. No Smith je također shvaćao da, unatoč tome što je previše složeno da ga itko organizira, gospodarstvo ima moć samoorganizacije.

Smatrao je da gospodarstvo ima "nevidljivu ruku" koja pomoću tržišnih cijena omogućuje sustav informacija koji se može iskoristiti za izračun svrsishodnosti resursa, to jest njihove profitabilnosti. Dobit je sustav poticaja koji tvrtke i pojedince navodi na reakciju na informacije koje pružaju cijene. Tržišta kapitala čine sustav mobilizacije resursa koji omogućuje novac tim tvrtkama i projektima od kojih se očekuje profitabilnost. Međutim, moderna proizvodnja zahtijeva mnoge ulazne stavke koje tržišta ne omogućuju. U slučaju zrakoplovnih kompanija, te su ulazne stavke – pravila, mjerila, certifikati, infrastruktura, škole i centri za obuku, znanstveni laboratoriji i sigurnosne službe, između ostalih – duboko povezane s onima koje se na tržištu mogu ostvariti. U vrlo su složenom odnosu s aktivnostima koje tržišta organiziraju. I stoga slijedi pitanje: tko kontrolira pružanje javno dostupnih ulaznih stavki? Premijer? Zakonodavstvo?

Potrebno je nešto poput nevidljive ruke tržišta: mehnizam samoorganizacije. Izbori očito nisu dovoljni jer se obično odvijaju svake dvije ili četiri godine te prikupljaju premalo podataka po glasaču. Uspješni politički sustavi morali su stvoriti alternativnu nevidljivu ruku – sustav koji decentralizira moć prepoznavanja problema, predlaganja rješenja i praćenja učinka kako bi se odluke donosile s puno više informacija. Na primjer, savezna vlada SAD-a čini tek 537 od oko 500.000 izabranih pozicija u državi. Očito se puno toga zbiva negdje drugdje. Američki Kongres ima 100 senatora, od kojih svaki ima po 40 pomoćnika, te 435 predstavnika, od kojih svaki ima po 25 pomoćnika. 

Rad agencija
Organizirani su u 42 odbora i 182 pododbora, što znači da se istodobno vode 224 paralelna razgovora. Ta skupina od preko 15.000 ljudi nije jedina: uz njih postoji i oko 22.000 registriranih lobista. Ta masa uz slobodne medije čini dio strukture koja iščitava milijune stranica zakona i prati što vladine agencije rade ili ne rade. Stvara informacije i poticaje da se na te informacije reagira. Utječe na raspodjelu proračunskih resursa. Bez takvog mehanizma politički sustav ne može stvoriti okolinu koja je modernim gospodarstvima potrebna. Upravo su zato sve bogate zemlje demokracije, i upravo zato neke zemlje, poput moje Venezuele, postaju sve siromašnije. Stajanje u redu radi glasovanja nije jamstvo da građani neće također stajati u redu za toaletni papir. 

© Project Syndicate, 2014.

Autor: Ricardo Hausmann
30. ožujak 2014. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close