Američki predsjednik Donald Trump upravo se sprema počiniti političku pogrešku. Ona će naštetiti – osobito kratkoročno – zemljama diljem subsaharske Afrike, Latinske Amerike i Azije, osobito gospodarstvima u nastajanju poput Kine i Šri Lanke (koje imaju velike trgovinske suficite sa SAD-om) te Indiji i Filipinima (najvećim outsourcing destinacijama).

No niti jedna od njih neće pretrpjeti toliko štete poput samog SAD-a. Sporna politika neobičan je neoliberalni protekcionizam – nazovimo ga "neoprotekcionizmom." To je, s jedne strane, pokušaj "spašavanja" domaćih radnih mjesta uvođenjem carina na stranu robu, putem učinka na devizni tečaj, ograničenja priljeva stranih radnika te putem destimulacija outsourcinga.  S druge strane, to uključuje neoliberalnu financijsku deregulaciju. No, to nije način da se u današnje vrijeme pomogne američkoj radničkoj klasi.

Američki radnici suočeni su s velikim izazovima. Iako se SAD trenutno hvali niskim stopama nezaposlenosti od 4,8%, brojni ljudi rade samo pola radnog vremena, dok je stopa udjela radne snage u ukupnom stanovništvu (udio populacije radne dobi koja radi ili je u potrazi za zaposlenjem) pala sa 67,3% iz 2000. godine na 62,7% u siječnju. Povrh toga, realne plaće uveliko stagniraju već desetljećima; realni prosječni dohodak po kućanstvu danas je isti kakav je bio 1998. godine. Od 1973. do 2014. dohodak najsiromašnijih 20% kućanstava zapravo se neznatno smanjio, dok se dohodak najbogatijih 5% kućanstava udvostručio.

Obilje jeftine radne snage
Jedan čimbenik koji je pokretao te trendove bilo je smanjenje broja radnih mjesta u proizvodnji. Grad Greenville u američkoj saveznoj državi Južnoj Karolini dobar je primjer toga. Nekoć poznat kao svjetsko središte tekstilne proizvodnje, koje je zapošljavalo 48.000 ljudi u toj industriji 1990. godine, dok je danas u tom gradu ostalo samo 6000 tekstilnih radnika. No ekonomija koja pokreće te trendove daleko je složenija nego što to popularna retorika nagoviješta. Najveći izazov s kojim je radna snaga danas suočena samo se djelomično tiče otvorene trgovine ili imigracije; znatno su veći krivac tehnološke inovacije te, osobito, robotika i umjetna inteligencija, koji su znatno potaknuli produktivnost. Od 1948. do 1994. zaposlenost u proizvodnom sektoru pala je za 50%, no proizvodnja je porasla za 190%.

Prema studiji provedenoj na Sveučilištu Ball State, da je produktivnost ostala konstantna od 2000. do 2010. godine, SAD-u bi bilo potrebno 20,9 milijuna radnika u proizvodnji kako bi proizvele ono što su proizvele krajem tog desetljeća. No rast proizvodnje omogućen tehnologijom značio je da je SAD-u bilo potrebno samo 12,1 milijuna radnika. Drugim riječima, 42% radnih mjesta u proizvodnji izgubljeno je tijekom tog razdoblja.  

Dok neki oblici ciljane zaštite mogu biti sposobni igrati ulogu pružanja podrške američkim radnicima, odgovor ne leži u neoprotekcionizmu. On ne bi bio samo neučinkovit; već bi zapravo načinio znatnu štetu. Jednostavna činjenica jest da je, zahvaljujući svemu, od učinkovitih i sigurnih pomorskih puteva do digitalne tehnologije i interneta, veliki bazen jeftine radne snage raspoloživ globalnim proizvođačima. Američki pokušaji sprječavanja domaćih tvrtki od iskorištavanja tog resursa ne bi promijenili tu stvarnost, niti bi spriječili tvrtke locirane drugdje da to čine. Stoga, američki proizvođači postali bi manje konkurentni u usporedbi s proizvođačima iz, primjerice, Njemačke, Francuske, Japana i Južne Koreje. U međuvremenu, deregulacija financijskog sektora pogoršala bi ekonomsku nejednakost unutar SAD-a.

Porezne rupe za bogate
Učinkovito rješenje problema s kojim su suočeni američki radnici mora prepoznati korijene tih problema. Svaki put kad nova tehnologija omogući nekoj tvrtki uporabu manje količine radne snage, dolazi do pomaka ukupnog izdatka za radnu snagu prema dobiti. Međutim, radnicima je potrebno više plaća. Ako one ne dolaze od poslodavaca, trebaju doći iz drugih izvora.  Doista, došlo je vrijeme za razmatranje nekog oblika osnovnog dohotka i učešća u dobiti. Finska je eksperimentirala s tim. Među gospodarstvima u razvoju, Indija je, u svom najrecentnijem ekonomskom pregledu, u glavnim crtama izložila cijeli program. Isto tako, porezni sustav trebalo bi učiniti znatno progresivnijim; kako sada stoje stvari, ima daleko previše rupa u sustavu za ultra-bogate u SAD-u.

Također će biti ključna ulaganja u nove oblike obrazovanja koji bi omogućili radnicima preuzimanje kreativnijih zadataka, čije izvršenje se ne može povjeriti robotima.  Neki pripadnici američke ljevice – primjerice, senator Bernie Sanders – pozivali su na provedbu takve politike. Oni shvaćaju da se zapravo radi o sukobu između radne snage i kapitala, dok neoprotekcionisti neprestalno prigovaraju vezano uz konkurenciju između SAD-a i strane radne snage. No, upravo su neoprotekcionisti dobili najviše moći i oni trenutno prijete provođenjem programa koji će potkratiti krila američkim proizvođačima, što će naposljetku narušiti poziciju SAD-a u globalnom gospodarstvu.

Industrija ljepote

Ljepota koja pokreće gospodarstvo: industrija vrijedna stotine milijardi eura i tri milijuna radnih mjesta

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

Diversifikacija poslova
Kad je u Greenvilleu uočeno da je konkuretna prednost njegovog proizvodnog sektora počela nestajati, moglo se pokušati stvoriti umjetne poticaje za zaštitu tvrtki. No, umjesto toga, stvoreni su poticaji za dolazak ostalih vrsta tvrtki. Ta je diversifikacija poboljšala gospodarstvo grada, čak i tijekom gubitka većine radnih mjesta u tekstilnoj proizvodnji. To je način na koji bi SAD trebale razmišljati u današnje vrijeme.

© Project Syndicate, 2017.