U najnovijem nizu istraživanja Carmen Reinhart i Kenneth Rogoff upotrijebili su široku lepezu povijesnih podataka te dokazali kako gomilanje visokog javnog (i privatnog) duga u odnosu na BDP dugoročno negativno utječe na rast.

Razmjeri navedenih učinaka potaknuli su raspravu i sumnje vezane uz pogreške u izračunu. Unatoč svemu, tek rijetki dvoje kad je riječ o ispravnosti postojećeg obrasca.To ne bi trebalo biti iznenađenje. Gomilanje prekomjernih dugova obično podrazumijeva odgodu domaće potražnje, pa izvlačenje iz spornoga duga obvezno uključuje pojačanu štednju i pad potražnje. Negativni šokovi nepovoljno utječu na uslužni sektor, koji je poprilično velik te ovisan o domaćoj potražnji. Kao posljedica toga, u razdoblju vraćanja ulagačkih dugova stopa zaposlenosti i rasta padaju.U otvorenom gospodarstvu otplata ulagačkih dugova neće nužno nanijeti značajniju štetu proizvodnom sektoru. No, čak i u takvim uvjetima godine domaće potražnje temeljene na dugu mogu prouzročiti gubitak konkurentnosti i strukturalne deformacije.

Vlada nije jedini igrač
Djelomično zahvaljujući istraživanju Carmen Reinhart i Kennetha Rogoffa, sada znamo da prekomjerna dugovanja nisu neodrživa te da ponovna uspostava ravnoteže traje neko vrijeme. I dalje postoje pitanja i sumnje glede mogućeg povratka BDP-a na pretkrizne trendove, osobito kad je riječ o zaposlenosti. No, iz ovih istraživanja ne doznajemo je li smanjenje dugova dovoljno za ponovno pokretanje rasta. Više nitko ne vjeruje da je fiskalna uravnoteženost cjelovit model rasta.Razmotrimo južnu Europu. Sa stajališta rasta i zaposlenosti, javni i privatni dug prikrio je izostanak rasta produktivnosti, pad konkurentnosti u proizvodnom sektoru i niz strukturnih mana, među kojima su krutost tržišta rada, propusti u obrazovnom sustavu te nedovoljna ulaganja u infrastrukturu. Prije je dug poticao rast te stvarao potražnju koja u suprotnom ne bi postojala.Vlada nije jedini igrač u cijeloj priči. Kada počne ciklus smanjenja duga, privatni sektor počinje strukturnu prilagodbu, što je obrazac koji je vidljiv iz podataka o rastu proizvodnoga sektora američkoga gospodarstva. Prigušen rast plaća jača konkurentnost, a neiskorištena radna snaga i kapital iznova se koriste.

Brzina kojom se sve to odvija djelomice ovisi o fleksibilnosti i dinamici privatnog sektora. No, ovisi i o sposobnosti i spremnosti vlade da premosti jazove u potražnji te provede reforme i ulaganja koja će potaknuti dugoročne izglede za rast.Ako smanjenje duga javnog sektora ne predstavlja cjelovitu politiku rasta, a ne predstavlja, zašto se toliko pažnje pridaje fiskalnoj štednji, a tako malo rastu i zaposlenosti?Na um pada nekoliko mogućnosti, koje ne isključuju jedna drugu. Jedna je da neki političari doista smatraju kako je fiskalna uravnoteženost glavni temelj svake strategije rasta te da će stoga brzo smanjenje duga riješiti sve probleme. Uvjerenje da je fiskalni množitelj obično nizak možda je pridonijelo podcjenjivanju kratkoročnih gospodarskih troškova mjera štednje, a time i ustrajno optimističnim prognozama za rast i zaposlenost. Posljednje istraživanje MMF-a o varijabilnosti fiskalnoga množitelja ovisno o kontekstu potaknulo je ozbiljno propitivanje troškova i učinkovitosti ubrzane fiskalne konsolidacije. Procjene fiskalnog množitelja moraju se temeljiti na pretpostavci ili modelu koji otkrivaju što bi se dogodilo bez određenog oblika državne potrošnje. Ako su ta pretpostavka ili model pogrešni, i procjena je pogrešna. U nekim zemljama s visokim dugom i usporenim rastom fiskalni bi poticaj mogao povisiti premiju rizika na državni dug te postati kontraproduktivan, dok ostale imaju na raspolaganju fleksibilnije manevre. Različite države znatno su drukčije u pogledu oštećenja na bilancama kućanstava, što neupitno utječe na sklonost štednji, a time i na učinak množitelja.

Nesigurnost predstavlja pravu prijetnju, pa se zahtijeva razboritost. A tu je i pitanje vremena. Ako ulaganja u infrastrukturu omoguće kratkoročno i srednjoročno povećanje rasta i zaposlenosti te jačanje održivog rasta, bismo li ih trebali obaciti jer su neke procjene množitelja niže od jedan? Ako fiskalni poticaj ima prigušen učinak jer primatelji dohotka štede ne bi li popravili oštećene bilance svojih kućanstava, nije jasno želimo li odbaciti trenutačne koristi ubrzana smanjenja duga, čak i ako one tek kasnije utječu na domaću potražnju.Političari (a možda i burze) prije su možda i vjerovali da će središnje banke omogućiti prevladavanje agresivnih i nekonvencionalnih monetarnih mjera osmišljenih radi zadržavanja kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa na niskoj razini. Središnje banke tu doista jesu odigrale ključnu ulogu. No, naglasile su da nemaju instrumente kojima bi ubrzale tempo gospodarskog oporavka.Neki od rizika i posljedica mjera za održavanje kamatnih stopa niskima su i povratak na obrazac rasta potaknutog ulagačkim zaduživanjem te jačanje nesigurnosti glede ograničenja ekspanzije bilance središnje banke. Hoće li povišena vrijednost kapitala uzrokovana nižim diskontnim stopama najednom u određenom trenutku uzrokovati pad? To nitko ne zna.

Zaštita nezaposlenih 
Različite zemlje podložne su različitim stupnjevima fiskalnog stezanja, pod pretpostavkom da postoji određen apetit za neograničenim i bezuvjetnim prekograničnim transferima. One s više fleksibilnosti i manevarskog prosora trebale bi to iskoristiti za zaštitu nezaposlenih i mladih, ubrzavanje otplate dugova te provedbu reformi osmišljenih kao potpora rastu i zaposlenosti, dok ostale imaju ograničene mogućnosti, što im negativno utječe i na srednjoročne izglede za rast.Sve zemlje i svi političari suočeni su s teškim izborima u vezi s odabirom trenutka pogodnog za štednju, percepcije rizika glede državnog duga, reformi usmjerenih na rast i ravnomjernu raspodjelu bremena u vrijeme oporavka rasta. Zasad je izazov ravnomjerne raspodjele tereta, uz naivne i nepotpune modele rasta, možda i najviše pridonio nastanku meteža i općenitoj neaktivnosti. Iz iskustva učimo, a katkad su te lekcije teške, ali nužne. Rast se neće oporaviti ni lako, ni brzo. Možda nam je ova opsjednutost štednjom potrebna kako bi nas poučila vrijednosti uravnoteženog plana rasta. 

Project Syndicate, 2013.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji