Hanfino rješenje u pogledu nastale obveze za većinske vlasnike Magme, Goranka i Biserke Fižulić, da objave ponudu za preuzimanje i ponude preostalim dioničarima otkup dionica, nastaloj pošto je naložio kupnju 400 dionica Magme (110.000 kuna), nitko ne dovodi u pitanje. Formalno gledajući, zakon se mora dosljedno provoditi, pravna država treba funkcionirati i kad su u pitanju hrvatski milijarderi. Zaslužan je ravnatelj regulatora Ante Samodol što se nikom ne gleda kroz prste, a irelevantan je duh zakona, bez utjecaja je to što kupnja 400 dionica nije utjecala na promjenu kontrolne strukture. Fižulić je priznao pogrešku, a gaf ga zasad uglavnom stoji imidža. Neki pak ozbiljno operiraju i s najtežim financijskim posljedicama za obitelj Fižulić koja kao vlasnik 60-ak posto dionica kontrolira Magmu i njome upravlja. U dijelu poslovnih krugova interpretiraju znatnima šanse saveza koji se ubrzano stvara protiv Fižulića, a ograniziraju ga iz skupine malih dioničara te navodno i neki veliki igrači iz fondovske industrije. U tekućim priprema scenarija kako da Fižulića prisile na objavu, pa čak i razvlaste, izvjesno je da se neće ići u preuzimanje od malih dioničara ako on prihvati njihov zahtjev da dâ javnu ponudu. Prema pouzdanom izvoru okupljeni u savezu protiv Fižulića imaju ozbiljnu namjeru na skupštini dioničara izvršiti pritisak na većinskog vlasnika da doista da stvarnu javnu ponudu. U suprotnom slučaju oni bi preuzeli upravljanje nad društvom. Uporište za takvu “operaciju” navodno nalaze u Zakonu o preuzimanju dioničkih društava jer tumače da za vrijeme dok traje obveza javne ponudu Fižulić nema pravo upravljanja. U tom je scenariju ključna posljedica Fižulićeve pogreške. Za Fižulića kao kapitalista ona bi trebala značiti da, prema navedenom planu, može ostati bez mogućnosti da upravlja tvrtkom. Čuju se i interpretacije da će “udar” na većinskog vlasnika u prvi mah zvučati dramatično, no prihvatit će se kao logična posljedici ubrzanog procesa sazrijevanja hrvatskog tržišta kapitala. To bi trebalo značiti pravnu državu u kojoj greške neće samo skupo plaćati mali dioničari. Jer i neki veliki igrači moraju naučiti da se svaka pogreška na burzi može skupo platiti. U takvom planu pravnici nalaze “rupu”. Uime Ustava i zaštite prava vlasništva Ustavni sud je ukinuo odredbu Zakona o preuzimanju dioničkih društava kojom se kažnjavalo ponuditelja time da nisu davale pravo glasa njegove dionice i dionice osoba koje s njim zajednički djeluju dok ponuditelj ne provede postupak preuzimanja sukladno Zakonu. Ustavni sud je ograničenje ocijenio protuustavnim, a rekao je i da nije razmjerno cilju koji se njime želi postići. Uz druge odredbe ZPDD-a koje štite dioničare za vrijeme trajanja postupka preuzimanja ukazao je na znatne ovlasti Hanfe na temelju kojih Agencija može, u slučaju povrede prava dioničara, intervenirati. Je li ovo taj slučaj?