Većina suvremenih naprednih gospodarstava postalo je to što jest upravo zahvaljujući tome što je kročila dobro znanim putem industrijalizacije. Niz proizvodnih industrijskih sektora izdignuo se iz pepela tradicionalnog sustava obrta i cehova te transformirao poljoprivredna društva u urbana.

Kako je vrijeme prolazilo proizvodnja je prepustila mjesto uslužnom sektoru. U Britaniji, kolijevci industrijske revolucije, proizvodnja je ostvarila vrhunac zaposlenosti s udjelom od 45% prije Prvog svjetskog rata, nakon kojega je pala na 30%, gdje se zadržala sve do početka 1970-ih, kada je započeo njezin strmoglavi pad. Danas je u proizvodnji zaposleno nešto manje od 10% radno sposobnog stanovništva. Sva ostala bogata gospodarstva prošla su kroz slični ciklus industrijalizacije za kojom je uslijedila deindustrijalizacija. Čak i u Njemačkoj broj zaposlenih u proizvodnom sektoru vrhunac je dosegnuo sredinom 1970-ih s oko 40% otkada bilježi stabilan pad. Kako tvrdi Robert Lawrence sa sveučilišta Harvard, deindustrijalizacija je uobičajena pojava koja prethodni najnovijem valu gospodarske globalizacije. 

Rast Južne Koreje
Tek rijetke razvijene zemlje, napose one u istočnoj Aziji uspjele su kopirati ovaj obrazac. Zahvaljujući izvozu industrijalizacija se u Južnoj Koreji odvila izvanredno brzo. Naime udio zaposlenih u proizvodnji je porastao s vrlo niskog postotka 1950-ih na visokih 28% 1989. (otad je pao za deset postotnih poena), što znači da je Južna Koreja u samo tri desetljeća doživjela transformaciju koja je u prvotnim industrijaliziranim zemljama trajala sto ili više godina. No obrazac industrijalizacije u zemljama u razvoju izgleda potpuno drugačije. Taj proces nije bio samo sporiji, nego je i deindustrijalizacija otpočela mnogo ranije. Uzmimo za primjer Brazil i Indiju – u Brazilu se udio zaposlenih u proizvodnom sektoru od 1950. do 1980. gotovo uopće nije mijenjao, zabilježivši neznatan porast s 12 na 15%. No krajem 1980-ih u Brazilu je već započeo proces deindustrijalizacije.

Indija je još više zapanjujući slučaj: ondje je broj zaposlenih u proizvodnom sektoru vrhunac doživio s 13% 2002., otkad je u padu. Jedan od očitih krivaca jest globalizacija, odnosno gospodarska otvorenost, zbog koje je državama poput Brazila i Indije vrlo teško konkurirati proizvodnim supersilama iz istočne Azije. Međutim pravo iznenađenje nalazimo u činjenici da su čak i istočnoazijske države podložne ranom početku procesa deindustrijalizacije.Kao na primjer Kina. Imajući u vidu njezin status globalnog proizvodnog žarišta, šokantno je otkriti da ondje udio zaposlenih u proizvodnji nije samo nizak, nego čak bilježi pad. Čini se da je zaposlenost u proizvodnji vrhunac dosegnula sredinom 1990-ih s oko 15%, otkad je puno niža. Većina radnika migranata danas se zapošljava u uslužnom sektoru, a ne u tvornicama. Slično tomu, krajnje je neizgledno da će nova generacija proizvodnih izvoznika kao što su Vijetnam i Kambodža ikada dosegnuti stupanj industrijalizacije prvih industrijaliziranih zemalja poput Britanije i Njemačke.

Neposredna posljedica toga je da se zemlje u razvoju pretvaraju u uslužna gospodarstva sa značajno nižom prihodovnom razinom. Naime kada je u SAD-u, Britaniji, Njemačkoj i Švedskoj započeo proces deindustrijalizacije, njihov dohodak po glavi stanovnika iznosio je između devet i jedanaest tisuća dolara. No u državama u razvoju proizvodni sektor počeo se smanjivati u razdoblju kada dohodak po glavi stanovnika nije iznosio ni približno toliko: brazilska deindustrijalizacija otpočela je na razini dohotka od 5000 dolara, kineska na 3000 dolara, a indijska na 2000 dolara.

Manje čuda
S privrednog stajališta, jasno je da rana deindustrijalizacija ometa rast i odgađa konvergenciju s naprednim gospodarstvima. Kroz povijest ubrzani rast gotovo uvijek povezivao s industrijalizacijom. Manje prostora za industrijalizaciju gotovo neminovno znači manje uspješnih gospodarskih čuda u budućnosti. S druge strane neki od temelja trajnog demokratskog poretka su nusproizvodi upravo održive industrijalizacije: organizirani radnički pokret, disciplinirane političke stranke i zdravo političko višestranačje s podjelom temeljenom na ljevici i desnici. S obzirom na preuranjenu deindustrijalizaciju, današnje zemlje u usponu morat će kročiti drugačijim, nepoznatim, a vjerojatno i trnovitijim putem do demokratizacije i uspješnog upravljanja.

© Project Syndicate, 2013.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji