Prije 50 godina uvriježeni stav bio je da bogate zemlje dominiraju nad siromašnima te se uvelike pretpostavljalo da će one prve nastaviti s bogaćenjem, a one potonje postajati sve siromašnijima, barem u relativnom smislu. Ekonomisti su upozoravali o rastućoj nejednakosti među državama, razvoju nerazvijenosti i ekonomskoj dominaciji. Na trgovinu i strana ulaganja gledalo se sa sumnjom.

Povijest je pokazala da je uvriježeni stav bio pogrešan. Najvažniji primjer ekonomskog razvoja u posljednjih 50 godina bilo je ekonomsko sustizanje koje je postigla znatna skupina siromašnih zemalja, osobito po pitanju dohotka. Kao što Richard Baldwin s Postdiplomskog instituta u Ženevi objašnjava u svojoj poučnoj knjizi pod naslovom Velika konvergencija, najveći pokretači rasta u tom sustizanju bili su međunarodna trgovina i dramatičan pad troškova premještanja ideja – koje on naziva “drugo razdvajanje” (tehnologije i proizvodnje). Upravo je Thomas L. Friedman iz New York Timesa najbolje sažeo bit te nove faze. On je 2005. godine tvrdio da se igralište ujednačava: Svijet je ravna ploča.

Ova prilično egalitaristička slika međunarodnih ekonomskih odnosa nije se odnosila samo na znanje, trgovinu i investicijski tok. Prije dvadeset godina akademici su smatrali fluktuirajući devizni tečaj još jednim čimbenikom koji doprinosi tom poravnanju: svaka država, bila ona velika ili mala, mogla bi ići vlastitim monetarnim putem, pod uvjetom da su njene domaće političke institucije razborite.

Golema odgovornost SAD-a

Nestala je karakteristična asimetrija sustava fiksnog deviznog tečaja. Čak se i protok kapitala smatrao, makar samo nakratko, potencijalnim čimbenikom izjednačavanja. Godine 1997. Međunarodni monetarni fond razmatrao je postavljanje njihove liberalizacije za univerzalan cilj. U tom svijetu, Sjedinjene Američke Države mogle bi se smatrati samo naprednijom i većom zemljom. To je zasigurno bilo pretjerivanje. Međutim, vođe SAD-a često su bile sklone podcjenjivanju presudne važnosti vlastite zemlje te, sukladno tome, njenih ogromnih odgovornosti.

Međutim, stvari su se ponovno promijenile: od nematerijalnih ulaganja do digitalnih mreža, financija i deviznog tečaja, postoji rastuća spoznaja da su transformacije u globalnom gospodarstvu ponovno uspostavile centralnost. Svijet koji nastaje uslijed njih ne izgleda više poput ravne ploče, već se doima bodljikavim.

Jedan razlog je u sve većoj mjeri digitalizirano gospodarstvo, gdje se sve veći udio usluga pruža s graničnim troškovima jednakima nuli, stvaranje vrijednosti i aproprijacija vrijednosti koncentriraju se u inovacijskim centrima, uz nematerijalna ulaganja. To ostavlja sve manje prostora proizvodnim postrojenjima u kojima se izrađuju materijalna dobra.

Ovisnost banaka o dolaru

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Digitalne mreže također doprinose asimetriji. Prije nekoliko godina često se pretpostavljalo da će internet postati globalnom mrežom bez centra. Zapravo, on se razvio u znatno više hijerarhijski sustav uvelike iz tehničkih razloga: struktura “čvorova i veza” jednostavno je učinkovitija. Mrežna struktura daje znatnu prednost svakome tko kontrolira njene čvorove.

Ista struktura može se naći na brojnim poljima. Financije su možda najjasniji slučaj. Globalna financijska kriza otkrila je središnju ulogu Wall Streeta: default u udaljenom kutku američkog kreditnog tržišta mogao bi kontaminirati cijeli europski bankarski sustav. On je također istaknuo ovisnost međunarodnih banaka o dolaru i stupanj u kojem su one postale ovisne o pristupu likvidnosti dolara. Linije razmjene budućih novčanih tijekova koje su Federalne rezerve produžile za odabrane partnerske središnje banke kako bi im pomogle da se uhvate u koštac s odgovarajućom potražnjom za dolarima bile su živopisna ilustracija hijerarhijske prirode međunarodnog monetarnog sustava. Novo tumačenje međunarodne međuovisnosti ima dvije najveće posljedice. Prva je da su naučnici počeli preispitivati međunarodnu ekonomiju s aspekta rastuće asimetrije. Hélène Rey s London Business School raskrinkala je prevladavajuće stajalište da fluktuirajući devizni tečaj pruža zaštitu od posljedica američkog monetarnog ciklusa. Ona tvrdi da se zemlje mogu zaštititi od destabilizirajućih odljeva i priljeva kapitala samo kroz vrlo poman monitoring kredita ili pribjegavanje kapitalnim kontrolama.

U sličnom duhu, Gita Gopinath, koja je trenutačno glavni ekonomist MMF-a, istaknula je koliko je većina zemalja ovisno o deviznom tečaju američkog dolara. Dok bi standardni pristup učinio, primjerice, realni devizni tečaj južnokorejskih wona primarnom odrednicom trgovine između Južne Koreje i Brazila, u stvarnosti se ta trgovina uvelike fakturira u dolarima te stoga devizni tečaj dolara u odnosu na valute dviju zemalja važniji je od njihovog bilateralnog deviznog tečaja. Taj rezultat još jednom ističe središnju ulogu američke monetarne politike za sve zemlje, bile one velike ili male.

Ugrožen multilateralizam

U tom kontekstu, distribucija dobiti od otvorenosti i sudjelovanja u globalnom gospodarstvu u sve je većoj mjeri iskrivljena. Većina zemalja postavlja si pitanje što one imaju od toga u igri koja rezultira u neujednačenim distributivnim ishodima i gubitkom makroekonomske i financijske autonomije. Istina, protekcionizam ostaje opasnim ludilom. No, postalo je teže pronaći argument u korist otvorenosti.

Druga najveća posljedica svijeta koji nije ravna ploča je geopolitičke prirode: asimetričniji globalni ekonomski sustav potkopava multilateralizam i vodi prema borbi za kontrolu nad čvorovima međunarodnih mreža.

Američki predsjednik Donald Trump nemilosrdno upotrebljava presudnu važnost financijskog sustava vlastite zemlje i dolara kako bi primorao ekonomske partnere na pridržavanje njegovih jednostranih sankcija Iranu što je naposljetku primoralo svijet da prizna cijenu asimetrične ekonomske međuovisnosti s političkog aspekta. Kao reakcija na to, Kina (a možda i Europa) borit će se za uspostavljanje vlastitih mreža i osiguravanje kontrole nad njihovim čvorovima. Multilateralizam bi ponovno mogao biti žrtvom ove borbe.

Pojavljuje se novi svijet u kojem će biti znatno teže odvojiti ekonomiju od geopolitike. To je svijet prema Igri prijestolja.

© Project Syndicate, 2019.