Na račun Plive u posljednje se vrijeme sve češće može čuti opaska o tome postoji li više uopće ta kompanija koja je svojedobno punila stupce novina. Na radost Uprave koja je očito postigla svoj cilj jer u medijima su bile samo ružne priče.

Koliko god uvrnuto zvučalo, čini se da je upravo svojevrsno povlačenje u anonimnost prema hrvatskoj javnosti, barem kad je u pitanju “core business” i strategija poslovanja, opcija koju je Pliva odabrala u proteklih godinu dana, iz najmanje dva razloga. Jedan od njih mogla bi biti sasvim razumljiva namjera da se skinu stigme koje su se na Plivu lijepile godinama, bilo zbog okolnosti bilo zbog nekih poteza menadžmenta. Bez afere nije prošla ni integracija s Tevom koja je zajedno s američkim Barrom Plivu preuzela krajem prošle godine. Dobre prognoze za Plivu tada je bilo teško pronaći u javnosti koja se gotovo općenito složila s tim da će Pliva biti Tevina punionica tableta s dugoročnim ciljem ukidanja. Kirurško odstranjivanje osam stotina radnika, što je bio jedan od osnovnih zahtjeva koje je matična kompanija postavila pred Upravu, samo je podgrijala tenzije u hrvatskom društvu koje nije naviklo na bolne rezove, već više naginje dugotrajnoj agoniji bez talasanja. Drugi razlog anonimnosti vjerojatno je sasvim praktične naravi, a to je golema količina posla što ju je u relativno kratkom vremenu, opet nevjerojatnom za naše nacionalne navike, morala odraditi Uprava zajedno sa svim radnicima koji su do jednog morali usvojiti nova pravila igre. Godinu dana poslije strasti su se stišale i prema tvrdnjama čelnih plivaša matična tvrtka zadovoljna je poslovnim rezultatima. S daleko manje ljudi tvrtka je znatno povećala proizvodnju u onim segmentima koje je Teva odlučila razvijati, s daleko više ambicija od punjenja kutijica tabletama. Pliva sada proizvodi gotovo dvostruko više tableta nego se ukupno potroši u Hrvatskoj u jednoj godini i tri puta više supstancija u Kemiji koja će se uskoro proširiti. Aktivan je i “r&d” koji bi uskoro mogao imati zanimljive objave. Matko Bolanča se već usuđuje reći da će zahvaljujući trudu zaposlenika Pliva moći biti budući poslodavac. Štoviše, njegova je ocjena da bi Pliva u okolnostima krize i teške naplate na domaćem tržištu jedva preživjela bez izvoza koji joj je omogućilo poslovanje unutar velike kompanije koja svoje proizvode plasira na šezdeset tržišta. Sve to zvuči kao dobar razlog za izlazak iz anonimnosti, možda čak i uz pomalo zlurad osmijeh zlogukim prorocima. Ali i za školu onima koji već godinama ne talasaju, čuvajući socijalni mir i po cijenu katastrofe koju time mogu izazvati.