Niske stope inflacije kao i općenito nešto lošija objava ekonomskih pokazatelja u proteklom razdoblju uvjetovali su da se ECB odluči na dodatne mjere monetarne relaksacije na svom posljednjem sastanku u ožujku. Pritom najveće iznenađenje za tržište je stiglo u obliku uključenja visokokvalitetnih korporativnih obveznica u mjesečni program otkupa.

Jednako, najavljene su četiri nove četverogodišnje strukturne operacije (TLTRO II) putem kojih će ECB osigurati bankama eurozone likvidnost i to po kamatnoj stopi između 0% i – 0,4%, a što implicira kako će bankama biti plaćeno kako bi povećale svoju kreditnu aktivnost. U tom kontekstu vrijedi istaknuti kako će točna kamatna stopa po kojoj će banke moći posuditi sredstva od ECB-a ovisiti o stopi rasta kreditiranja dotične banke. Dakle, u slučaju da banke ostvare pad kreditiranja maksimalna kamatna stopa koju će platiti će iznositi 0% dok ista može iznositi i do -0,4% ovisno o jačini rasta stope kreditiranja. 

Tržišta mijenjaju smjer
Unatoč činjenici da su spomenute mjere kao i neke druge koje su najavljene na istom sastanku od strane ECB-a uvelike nadmašila tržišna očekivanja te jednostavna ekonomska logika sugerira kako su ista trebala dovesti do slabljenja eura, ali i potaknuti apetit za rizikom te ojačati dioničke indekse, takvu reakciju smo vidjeli samo u prvih sat vremena po objavi odluke. Tržišta su ubrzo potom promijenila smjer te smo vidjeli snažno jačanje eura te pad dioničkih indeksa. Spomenuta izvedba se sa određenim oscilacijama nastavila i u danima nakon da bi u trenutku pisanja ovog teksta (srijeda), tečaj EUR/USD bio 3% viši u odnosu na dan prije najave novih mjera, dok je Stoxx600 niži za 0,7%. Dakle, nameće se pitanje zašto tržišta reagiraju suprotno očekivanjima? 

Učinak na realnu ekonomiju
Naime, u obzir treba uzeti i kako je po završetku konferencije za novinare čelnik ECB-a Mario Draghi istaknuo kako nemaju namjeru daljnjeg smanjenja kamatnih stopa u sljedećem razdoblju, a što je dio tržišnih sudionika zasigurno protumačio i kao tvrdnju da nakon najavljenog paketa mjera ECB nema novih kojima bi raspolagala u slučaju potrebe, odnosno da su svi instrumenti kojima raspolažu ispucani. Ali čak i ukoliko ostavimo po strani mogućnost daljnje monetarne relaksacije nameće se po meni za tržišta trenutno mnogo važnije pitanje, a to je kakav će učinak biti već uvedenih mjera na realnu ekonomiju.

Naime, kako je već spomenuto putem TLTRO II operacija ECB će izravno poticati banke na snažnije kreditiranje, jer što je snažnije kreditiranje to je niža kamatna stopa po kojoj će banke moći uzeti sredstva, odnosno u slučaju negativnih kamatnih stopa to će više bankama biti plaćena sredstva koja uzmu (limit do kojeg mogu uzeti sredstva odnosi se na do 30% ukupnog portfelja dotične banke na dan 31. siječnja 2016). Pritom postoje dva razloga zašto TLTRO potencijalno neće imati učinka, ili će učinak biti negativan. Kao prvo, promatramo li razloge zbog kojih su banke odbile sudjelovati u TLTRO I čak 63% banaka je istaknulo kako već raspolaže s dovoljnom razinom likvidnosti, a što implicira kako banke jednostavno neće biti voljne tražiti sredstava. Kao drugo, ako se banke odluče iskoristiti povoljno financiranje i povećati svoje plasmane, to implicira kako će odobravati kredite i rizičnijim komitentima, a što potencijalno u dugom roku može povećati trošak rizika banaka zbog kvarenja portfelja. 

Snažnije usporavanje Kine
Potonje je dodatno naglašeno općenito nesigurnom situacijom na svjetskim tržištima u vidu usporavanja u Kini za koje još postoje oprečne projekcije kolike razmjere može poprimiti te koliki može biti utjecaj na svjetsku ekonomiju u cjelini. Naime, čak i ako se plasmani privatnom sektoru eurozone povećaju, potencijalno snažnije usporavanje Kine, te obujma trgovinske razmjene u cjelini sugerira kako će se zadužena poduzeća suočiti s nemogućnošću plasmana svojih proizvoda na strane tržišta pri čemu isto neće moći biti nadomješteno kroz domaću potražnju koja će također biti pod negativnim utjecajem poslovanja poduzeća kroz nižu zaposlenost, a i generalno smanjenu sklonost potrošnji uobičajenu u rizičnim vremenima. Generalno gledajući, bilo kakav pozitivan učinak spomenutih mjera teško se može očekivati bez odgovarajućih strukturnih reformi, a posebice u kontekstu da su iste u određenim dijelovima eurozone počele razvodnjavati uz istodobnu fiskalnu ekspanziju.