Aktualna i dugovječna globalna ekonomska kriza, a posebno gospodarska kriza u Europi iznova otvara pitanja o stvarnim uzrocima razlika u razvijenosti, gospodarskim performansama i standardu života u pojedinim zemljama. Europska unija kao zajednica kojoj je od samih početaka temeljni cilj bio stvarati uvjete za gospodarsku suradnju i razvoj, suočava se s ozbiljnim teškoćama u nalaženju rješenja za izlazak iz krize, posebno kada je riječ o balansiranju interesa izrazito ugroženih zemalja na jugu i stabilnih sustava na sjeveru.

Ponovno se otvaraju prostori za nezadovoljstvo, s jedne strane onih koji bi trebali sanirati proračunske gubitke neuspješnih zemalja, a s druge onih koji ne bi htjeli po svom životnom standardu biti europski građani drugog reda. Ovakvo stanje dobar je poticaj za otvaranje starih teorija i lamentiranja o uzrocima siromaštva ili zaostajanja u razvoju pojedinih zemalja ili regija. Čak i relativno ozbiljni političari u uspješnim zemljama središnje i sjeverne Europe u egzaltiranosti su skloni zamjeriti južnim susjedima nedovoljnu marljivost, preveliku rastrošnost i slične nedostatke koji su navodno temelj neuspjeha njihovih gospodarskih modela i državnih politika. Međutim, u posljednje vrijeme sve je više znanstvenih istraživanja i analiza koje pobijaju teorije utemeljene na geopolitičkim, kulturološkim, vjerskim, klimatskim ili sličnim faktorima neuspjeha pojedinih nacija da uspješno razvijaju gospodarstvo i standard života svojih građana.

Kvaliteta institucija
Hrvatska kao zemlja na samom pragu Europske unije uskoro bi se mogla naći u poziciji Grčke čiji građani moraju dokazivati da nisu lijeniji ili nesposobniji od većine građana u drugim djelovima Europe. Mnogi Grci, kao i Hrvati, odlazeći iz svojih zemalja u najrazvijenije zemlje uspijevaju dokazati svoju stručnost, marljivost i poslovnu sposobnost. Zašto onda Hrvatska i njoj slične zemlje ne uspijevaju osvojiti vodeća mjesta u mjerenju konkurentnosti? Možda je lakše pitanje zašto su od europskih zemalja na vrhu takvih ljestvica uvijek Švedska, Finska, Danska, Švicarska i Njemačka?Najčešći odgovor koji se u posljednje vrijeme ponavlja jest: ključ uspjeha je u kvaliteti institucija, posebno onih gospodarskih. Naime, i najnoviji primjeri gospodarskih kriza na granici kolapsa sustava pokazuju da su zakazale institucije u Grčkoj, Cipru, Portugalu i Španjolskoj, a ne građani. Nedavni boravak hrvatskog premijera u Finskoj i njegov interes za finska iskustva pokazuje da bi iskustva Finske, a posebno njezinih gospodarskih institucija mogle biti dobar primjer za stvaranje novog hrvatskog modela gospodarskog razvoja. Finski ubrzani razvoj, koji je posebno dinamiziran početkom devedesetih godina prošlog stoljeća temeljen je upravo na novim gospodarskim servisnim institucijama iniciranim, stvaranim i vođenim u zajedništvu državnih institucija i gospodarskih organizacija privatnog sektora.

Investiranje posebno u startup i razvoj, plasmani i garancije za obrtni kapital, posebni plasmani i garancije u projekte zaštite okoliša i razvoja, plasmani za projekte u mikro tvrtkama, izvozne garancije za komercijalne i političke rizike i financijsko praćenje izvoznih programa zadaća je državne institucije FINNVERA. Gospodarski napredak poticanjem istraživanja, praćenjem inovativnih projekata, organizacijom edukacije i raspolaganjem ulagačkim kapitalom (venture capital) zadaća je javne zaklade SITRA. Ekspertna i servisna organizacija finskog gospodarstva kojoj je glavni cilj ubrzanje internacionalizacije finskih, posebno srednjih i malih poduzeća, vođena od privatnog sekora, a najvećim dijelom financirana iz proračuna države je FINPRO. Finnish Industry Investment Ltd je državna investicijska tvrtka, a glavne su joj zadaće poticanje komercijalizacije inovacija i novih projekata, podrška regionalnim investicijskim i razvojnim fondovima. Na tragu realizacije državne politike promovirane osamdesetih godina i usmjerene u pravcu investiranja u obrazovanje i istraživanja, efikasno korištenje znanja i novih tehnologija i dugoročni razvoj inovativnog okružja u Finskoj, razvijaju se znanstveni parkovi koji su danas uglavnom udruženi u TEKEL. 

Neovisnost o izvršnoj vlasti
Ovoj listi institucija koje čine mrežu poticatelja, promotora i nositelja gospodarskog razvoja treba pribrojiti i TEKES koja pri Ministarstvu trgovine i industrije koordinira i potiče tehnološke i razvojne projekte, te FINTRA čija zadaća je, između ostalog, organiziranje edukacije i usavršavanja kadrova za rad na međunarodnim i izvozno orijentiranim aktivnostima. Oduševljenje hrvatskog premijera finskim iskustvima moglo bi nas ohrabriti, ali aktualna praksa djelovanja hrvatskih institucija i donosioca političkih odluka otvara previše prostora za bojazan da bi se u Hrvatskoj mogao pokušati preslikati još jedan model s reduciranim sadržajima izvornika. Naime, dosadašnji hrvatski (ne)uspjeh građen je na modelu "preslikavanja" uzora koji je zatim radikalno reduciran do neprepoznatljivosti. Njemački koautori i suradnici na stvaranju hrvatskih zakonskih okvira za porezni sustav, zakonsku regulativu trgovačkih društava ili radno zakonodavstvo danas ne prepoznaju model koji su preporučili Hrvatskoj. Sličan je slučaj i s "prihvaćanjem" irskih iskustava, posebno na području tripartitinih odnosa i socijalnog dijaloga u funkciji stvaranja stabilih uvjeta za konkurentnost.

Međutim, najveće rezerve prema mogućnosti da preuzmemo dobra iskustva Finske nalaze se u posve različitom ponašanju političkih institucija dviju zemalja. Naime, velika većina spomenutih finskih gospodarskih institucija inicirana je od privatnog sektora, izdašno je financirana iz državnog proračuna, upravljana je po najstrožim pravilima vrhunskog menadžmenta, pa su i plaće uprava, ovisno o rezultatima, usporedive s plaćama u privatnim financijskim institucijama. No, s obzirom na aktualna hrvatska iskustva, najteže je zamisliti primjenu jedne od glavnih karakteristika zaslužnih za uspjeh ovog modela, a to je da su ove institucije depolitizirane. Štoviše, većina njih je neovisna o izvršnoj vlasti jer nadzor nad njihovim poslovanjem ima parlament.Svaki građanin Hrvatske koji još uvijek smatra da je aktualno gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj samo logičan rezultat nesretne povijesti, ratnih razaranja i djelovanja raznih vanjskih i unutarnjih neprijatelja morao bi upoznati iskustva zemalja u kojima djeluju efikasne i kvalitetne institucije.