Iako je Kraš omogućio radnicima da dižu kredite za trezorce na isti način kao i menadžerima i nadzornicima, samo su čini se menadžeri "debelo" preplatili dionice iz trezora kompanije.

Oko 60 posto Kraša nalazi se u vlasništvu bivših i sadašnjih radnika, a da je cijena koju plaćaju upravljačke strukture previsoka pokazuju i objavljeni raskidi njihovih ugovora. Splet okolnosti koji je do toga doveo nije do kraja jasan, no izgleda da je tome kumovala preuzeta obveza otplate trezoraca po cijeni bitno višoj od tržišne, ugovorena na deset i više godina, te da je svoj doprinos po svemu sudeći dala i dugotrajna kriza, te vjerojatno i veličina paketa. Naime, niz pripadnika korporativnih struktura iz samog vrha Kraša odlučio se na vraćanje neoplaćenih dionica u trezor tvrtke.

Taj potez pokazatelj je faktički preskupe cijene participacije u radničkom dioničarstvu. S obzirom da je slučaj vezan za dobar dio najviših menadžera i nadzornika te kompanije, po tome je to presedan i za Kraš, a zanimljiv je i šire. Vraćanje neoplaćenih dionica dosad je bilo rezervirano za radnike simbolizirajući tako krah pretvorbe i neuspješne tajkunske privatizacije kod mnogih tvrtki. No, prvi put sad upravo grcaju iz vrha korporativne strukture pod tim istim teretom visokih i dugotrajnih troškova otplate, i to upravo, paradoksalno, u bitno različitom modelu radničkog dioničarstva.

On je u Krašu bio primijenjen kao kontrapunkt tajkunskoj privatizaciji. Kakav su to financijski udarac zadali vlastitim financijama trpeći štetu na svoj račun, može se samo nagađati! Veliki financijski "gaf" koji im se dogodio u sferi osobnih financija izražen je trezorcima koji su plaćeni moguće i više stotina posto skuplje u odnosu na tržišne cijene. Nejasno je kako vode poslovanje oni koji mogu sebe toliko oštetiti, što može biti eventualna tema za dioničare i skupštinu.