EN DE

Kriza je ostavila trag, investitori umjesto prilika vide samo rizike

Autor: Mario Glogović
01. listopad 2015. u 22:00
Podijeli članak —

U ovom trenutku prestrašeni hrvatski investitori projiciraju svoje pesimistične osjećaje na budućnost te očekuju da će se stagnacija tržišta nastaviti unedogled, međutim ona neće potrajati zauvijek.

Psihološki gledano investicijski pogled prosječnog ulagatelja na Zagrebačkoj burzi 2007. godine i danas dijametralno je suprotan. Zlatnih godina ZSE-a koje su trajale od 2005. do 2007. godine većina investitora vidjela je samo prilike, a rijetko rizike, dok je danas situacija drugačija te većina vidi samo rizike.  

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Tako da zapravo možemo konstatirati da su brojni investitori u ovih deset godina prešli iz jedne u drugu krajnost. Međutim, često se ispostavi da kretanja na financijskim tržištima budu suprotna očekivanjima većine. Kako se za vrijeme 2007. godine mnoštvo na vrhuncu pomamilo za svakojakim dionicama i podiglo njihove valuacije na nerealne razine, tako ih u ovom trenutku jednakim intenzitetom dobar dio izbjegava. Potvrdu niske alokacije u dionicama možemo iščitati i iz podataka o investicijskim fondovima u kojima se na vrhuncu tržišta prije sedam godina nalazilo 57 posto ukupne imovine.  Današnja alokacija dioničke imovine u investicijskim fondovima iznosi svega 12 posto, što je dovelo do toga da kompanije u prosjeku trguju daleko ispod povijesnih valuacija financijskih tržišta.

Psihološki gledano investicijski pogled prosječnog ulagatelja na Zagrebačkoj burzi 2007. godine i danas dijametralno je suprotan. Zlatnih godina ZSE-a koje su trajale od 2005. do 2007. godine većina investitora vidjela je samo prilike, a rijetko rizike, dok je danas situacija drugačija te većina vidi samo rizike.  

Tako da zapravo možemo konstatirati da su brojni investitori u ovih deset godina prešli iz jedne u drugu krajnost. Međutim, često se ispostavi da kretanja na financijskim tržištima budu suprotna očekivanjima većine. Kako se za vrijeme 2007. godine mnoštvo na vrhuncu pomamilo za svakojakim dionicama i podiglo njihove valuacije na nerealne razine, tako ih u ovom trenutku jednakim intenzitetom dobar dio izbjegava. Potvrdu niske alokacije u dionicama možemo iščitati i iz podataka o investicijskim fondovima u kojima se na vrhuncu tržišta prije sedam godina nalazilo 57 posto ukupne imovine.  Današnja alokacija dioničke imovine u investicijskim fondovima iznosi svega 12 posto, što je dovelo do toga da kompanije u prosjeku trguju daleko ispod povijesnih valuacija financijskih tržišta.

Trgovanje uz 'diskont' 
Na vrhuncu tržišta valuacije dionica bile su van svih racionalnih i povijesnih raspona. Primjerice, za Crobex indeks omjer cijene i prihoda (P/S) u jednom je trenutku tijekom 2007. iznosio prenapuhanih 3,5 (za svaku kunu prihoda investitori su plaćali cijenu od tri i pol kune), dok je omjer cijene i knjigovodstvene vrijednosti (P/B) iznosio skoro 4.  Usporedbe radi, kada pogledamo MSCI All Country World Index koji pokriva najveće kompanije iz razvijenih tržišta i tržišta u razvoju, njegov dvadesetogodišnji P/S prosjek iznosi 1,20, a P/B omjer 2,30.

Prema tome, ako gledamo povijesne valuacije MSCI indeksa i usporedimo ih s hrvatskim tržištem 2007. godine, tada su domaće dionice s obzirom na prihode bile precijenjene za skoro 200 posto, a s obzirom na imovinu za otprilike 75 posto. Danas je situacija poprilično drugačija. Prosječan P/S omjer za Crobex u ovom trenutku iznosi 0,80, dok prosječan P/B omjer 1,1. Prema tim pokazateljima hrvatske dionice se trenutno u odnosu na prihode nalaze na oko 65 posto povijesnog prosjeka, dok se s obzirom na knjigovodstvenu vrijednosti trguju na oko 50 posto prosjeka. Međutim, s popriličnim brojem se kompanija trguje na razinama koje su daleko niže od neto imovine koju one imaju u svojim bilancama.  

Odličan primjer pretjeranog straha i pesimizma je Adris Grupa koja se prije dvije godine trgovala na cijenama koje su bile nešto iznad razine casha koji je ta kompanija imala na računima, a cjelokupno se hotelsko i duhansko poslovanje vrednovalo po minimalnim valuacijama.  Kao što se Adris prije dvije godine trgovao na 60 posto svoje neto imovine, tako i u ovom trenutku postoje kompanije koje se trguju uz sličan, uvjetno rečeno, diskont.

Promašaj analitičara
U Hrvatskoj je recesija trajala dugih sedam godina, a tek nam je ova godina počela donositi blagi rast BDP-a.  U takvim uvjetima neminovno je bilo da kriza ostavi dubok trag na investitorskoj psihi, a što je posljedično dovelo do pretjerane averzije prema riziku. Na financijskim tržištima ljudi su pod velikim utjecajem prošlih kretanja jer teško je zamisliti budućnost izvan okvira ne tako davnih vlastitih iskustava.  Iako je dioničko tržište krajem 2007. godine bilo znatno precijenjeno, većina analitičara, fond menadžera i privatnih investitora je u 2008. očekivala daljnji rast tržišta. U tom trenutku procjene investitora bile su pod snažnim utjecajem jačanja tržišta tijekom prethodnih godina, a taj rast su projicirali i u budućnosti, neovisno o signalima koji su implicirali na snažnu precijenjenosti.

Dobre prilike
U ovom trenutku hrvatski investitori projiciraju svoje pesimistične osjećaje na budućnost te očekuju da će se stagnacija tržišta nastaviti unedogled. Međutim, kao što se 2008. godine rast tržišta nije nastavio, jednako tako niti stagnacija neće trajati zauvijek.  Od početka ove godine kompanije izlistane na ZSE ostvarile su dvoznamenkasti rast profita, a ako tome pribrojimo niske valuacije u odnosu na povijesne prosjeke, možemo zaključiti da bi hrvatsko tržište kapitala u narednim godinama moglo pružati dobre prilike.

Autor: Mario Glogović
01. listopad 2015. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close