Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci gospodarstva u usponu upoznala su se s nemilim naličjem protoka kapitala. Naime naznake da bi američka Banka saveznih rezervi mogla zaoštriti kvantitativno olakšanje ponukala su investitore da smanje izloženost tržištima u usponu, što je naglo oslabjelo njihov valutni tečaj te prouzročilo vrtoglavi pad cijene kapitala. Sada kada je to pooštravanje odgođeno, kapital se u nekim slučajevima vraća. No bez ikakvog utjecaja, a kamoli kontrole nad događajima koji slijede gospodarstva u usponu još uvijek na sve načine nastoje odgonetnuti kako se zaštititi od negativnih posljedica obrata politike američke Banke saveznih rezervi.

Pogrešna dijagnoza
Kritika političara iz tržišta u usponu nije odraz nedosljednih stajališta u suštini njihovih pritužbi stoji problem tržišne volatilnosti. Već su pokušali prikupljanjem rezervi sredstava u inozemnim valutama i ponovnom uspostavom kontrole kapitala utvrditi obrambeni zid protiv potencijalno destabilizacijskih učinaka monetarnih mjera naprednih zemalja. Sada od svojih središnjih banaka traže jamstvo stabilnosti, primjerice povećanjem kratkoročne kreditne stope.

Međutim, ovakav pristup ne rješava problem koji se nalazi u samim temeljima, a pogrešna dijagnoza može imati dalekosežne posljedice, ne samo usmjeravanjem prema neučinkovitim rješenjima, nego i mogućim uzrokovanjem ozbiljnih nesrazmjera za pojedina gospodarstva, kao i globalni financijski sustav u cjelini. S ciljem osmišljavanja djelatnih rješenja, korisno je razlučiti tri tipa neuspješnih poteza koji ugrožavaju uspješno funkcioniranje financijskih tržišta. Prvo imamo tržišne propuste do kojih dolazi kada, na primjer investitori pribjegnu mentalitetu krda, kada nastanu informacijske asimetričnosti ili struktura poticaja za investicijski menadžment potiče prekomjerno riskiranje. Na drugom mjestu su politički neuspjesi, do kojih dolazi kada se zbog nediscipliniranih makroekonomskih mjera i nedosljedne ili neučinkovite financijske regulacije povećava rizik povezan s volatilnim protokom kapitala.

Treći, trenutno najproblematičniji propust jest neučinkovitost neke državne ili međunarodne institucije. Domaća monetarna politika postala je prva linija obrane protiv usporavanja rasta i financijske panike te omogućuje političkim čelnicima da izbjegnu uvođenje drugih važnih, ali istodobno puno problematičnijih mjera. Uporaba monetarne politike kao kompenzacije za propuste na drugim područjima svojstvena je institucionalnom slomu: tvorci monetarne politike nisu nužno u krivu, no jesu ograničeni samom konfiguracijom drugih politika i mjera. Neadekvatnost trenutno postojećeg zakonodavnog okvira za globalna upravljačka tijela samo dodatno naglašava ovaj problem. Tužna je istina da sa sve jačom međusobnom povezanošću financijskih tržišta monetarne mjere koje povuče bilo koje od vodećih gospodarstava imaju globalni učinak prelijevanja. Potreban je djelatan upravljački mehanizam ili pouzdana institucija koja će pomoći tržištima u usponu da se nose s posljedicama toga.

Mane institucija
Izostanak učinkovitog globalnog sustava gospodarskog upravljanja ima vrlo važne implikacije za protok kapitala. Tvorci politika na tržištima u usponu uvjereni su da nemaju pristupa sigurnosnim mrežama koje bi ublažile učinke volatilnih obrata. Njihova nastojanja da se sami zaštite, recimo gomilanjem rezervi u stranim valutama samo doprinose produljenju globalne gospodarske neravnoteže. Dakle, kako bi čelni ljudi mogli riješiti ove propuste? Došlo je do određenog napretka na međunarodnoj razini po pitanju regulativnih reformi usmjerenih ka rješavanju problema tržišnih propusta, no takva su nastojanja strogo ograničena oštrim suprotstavljanjem financijskih institucija. Nije nimalo teško uvidjeti rješenja za sporne propuste glede gospodarskih mjera. Fleksibilne valute, transparentniji monetarni okvir i pametne dugoročne fiskalne mjere poslužile bi kao zaštita od previranja kakva se često događaju na polju protoka kapitala.

Nadalje valjalo bi unaprijediti funkcioniranje financijskih tržišta gospodarstava u usponu mjerama koje bi se usredotočile na institucionalni razvoj i poboljšane regulacijske kapacitete. Ispravljanje institucijskih mana je najvažniji, ali i najteži korak. Uspješna reforma ponajprije zahtijeva pronalazak pravog omjera nacionalnih mjera. Osobito u naprednim gospodarstvima potrebna je jača usmjerenost na dugoročno smanjenje duga umjesto na kratkoročnu fiskalnu štednju uz strukturalne promjene tržišta rada, proizvodnje ili financijskih tržišta, ovisno o potrebama pojedinih zemalja. U mnogim gospodarstvima u usponu koja su sada zapala u nevolje, međutim, monetarna politika nosi breme kontrole inflacije, upravljanja vrijednošću lokalne valute i  poticanja rasta. Teško je žonglirati s takve tri loptice, zbog čega su ova gospodarstva iznimno ranjiva na nepovoljne utjecaje iz vanjskog okružja.

© Project Syndicate, 2013.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?