Piše: Aaditya Mattoo, voditelj istraživanja o trgovini i međunarodnoj integraciji pri Svjetskoj banci

Pregovori koje Europska unija i SAD vode oko stvaranja Partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) nailaze na pozitivne reakcije sa svih strana. Britanski premijer David Cameron partnerstvo je nazvao “nagradom generacije”, navodeći moguću korist od 80 milijardi funti za SAD i EU pojedinačno te 86 milijardi funti za ostatak svijeta.

Svijetu kojemu je već dosta čekanja da se trgovinski pregovori koje Svjetska trgovinska organizacija vodi u Dohi privedu kraju čak je i bilateralna trgovinska inicijativa prava blagodat, osobito kad, kao što je nedavno istaknuto u uredničkom članku Financial Times, “bilateralno” pokriva polovicu svjetskog gospodarstva. Međutim, sporazum ima ozbiljan nedostatak: mogao bi naštetiti izvoznicima iz zemalja u razvoju ako se SAD i EU ne dogovore da će štititi interese tih igrača. Osobina potencijalnog pakta koja je izazvala najviše uzbuđenja – a riječ je o usmjeravanju na regulatorne prepreke kao što su obvezni standardi proizvoda – trebala bi zapravo izazvati najveću brigu. S obzirom na niske carinske namete u EU i SAD-u – manje od 5 posto u prosjeku – daljnja preferencijalna smanjenja neće ozbiljno naštetiti vanjskim igračima.

Brazilske naranče ili računovođe

Međutim, kad je riječ o standardima, kao što su oni koji se odnose na sigurnost, zdravlje i okoliš, preduvjeti za pristup tržištu brutalni su i dvojni: ili zadovoljavaš zadane standarde ili ne prodaješ. Uslijed toga, mogućnosti tvrtki iz trećeg svijeta ovisit će o tome kako se standardi TTIP-a postave: putem usklađivanja (prihvaćanja zajedničkog standarda) ili međusobnog priznavanja (prihvaćanja robe koja zadovoljava standarde druge strane). Prva bi mogućnost proizvođačima iz svih zemalja omogućila da iskoriste ekonomiju razmjera, no u nekim bi slučajevima usklađeni standard mogao biti stroži nego izvorni standardi nekih zemalja. Iako bi se novi standardi primjenjivali na dobavljače iz svih izvoznih zemalja, troškovi usklađivanja obično variraju, što znači da bi mogli patiti oni koji su manje sposobni zadovoljiti više standarde.

Krajem devedsetih, kad je EU odlučila uskladiti standarde za aflatoksine, osam zemalja članica, među kojima su bile i Italija, Nizozemska i Španjolska, drastično su povećale domaće standarde, zbog čega je afrički izvoz žitarica, suhog voća i orašastih plodova Europi vjerojatno pao za čak 670 milijuna dolara. Međusobnim bi prihvaćanjem EU i SAD prigrlile međusobne standarde ili postupke za procjenu usklađenosti, što bi tvrtkama omogućilo da se pridržavaju manje strogih zahtjeva u svakom pojedinom području. Da se politika proširi na zemlje trećeg svijeta, stvorio bi se moćan učinak oslobađanja. Na primjer, malezijski bi se televizijski producenti mogli po vlastitoj želji uskladiti s, recimo, američkim ležernijim standardima sigurnosti, a zatim isti proizvod prodati na oba tržišta te tako iskoristiti prednosti ekonomije razmjera i smanjiti troškove usklađivanja. Međutim, ako TTIP iz politike međusobnog prihvaćanja isključi zemlje trećeg svijeta, njihova bi se konkurentnost u odnosu na američke i europske tvrtke značajno smanjila.

Štoviše, naša istraživanja pokažuju da se međuregionalna trgovina povećava – na štetu trgovine s drugim zemljama – kad sporazumi o međusobnom prihvaćanju uključuju restriktivna pravila o porijeklu te da pritom najviše pate zemlje u razvoju. Pretjerano restriktivna pravila o porijeklu stvorila su probleme u nekim prethodnim sporazumima o prihvaćanju unutar EU, naprimjer pravila o standardima profesionalnih usluga. Iako se brazilska naranča uvedena u prodaju preko Portugala smije prodavati diljem EU, brazilski inženjer ili računovođa s licencom za rad u Portugalu mora ispuniti zasebne preduvjete za licenciranje ako želi raditi u nekoj drugoj članici Europske unije, što otežava vrlo nužnu radnu mobilnost tako što radnici koji nisu državljani Europske unije moraju prolaziti kroz skupe i neučinkovite birokratske postupke.

Bez restriktivnih pravila

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Nadalje, kad je riječ o carinskim nametima i standardima, pravila Svjetske trgovinske organizacije nisu jednaka. Iako štite države isključene iz bilateralnih ili regionalnih carinskih sporazuma te time brinu da integrirana tržišta ne uživaju dodatne prednosti, vrlo malo institucija štiti zemlje trećeg svijeta od posljedica sporazuma o obveznim standardima. Čak i da nema međunarodnih pravila, EU i SAD dvama bi se postupcima mogli pobrinuti da TTIP nema nepovoljnih posljedica za zemlje u razvoju.

Prvo, svim bi državama mogli omogućiti da imaju koristi od bilateralnog međusobnog prihvaćanja tako što bi se dogovorili da neće nametati restriktivna pravila o porijeklu. Kao drugo, ondje gdje budu razmatrali usklađivanje, mogli bi dati prednost manje strogim izvornim standardima osim ako nema uvjerljivih dokaza da se time ne bi ostvario ključni regulatorni cilj. To bi bilo slično testu Svjetske trgovinske organizacije za odmak od postavljenih međunarodnih standarda. Kad bi se EU i SAD odlučili za te dvije obveze, ostatak svijeta pregovore oko TTIP-a pratio bi s nadom, a ne strepnjom.

 © Project Syndicate, 2013.